IZVORNA PORUKA: rokoko

 U petak je u Doboju gostovalo trebinjsko pozoriste sa predstavom "Na slovo,na slovo.."Predstava je bila i za učenike škole u kojoj radim,a u kojoj imaju odjeljenja za djecu sa posebnim potrebama.U predstavi je učestvovao i jedan od učenika sa Daunovim sindromom.Ne može se opisati koliko je bilo njegovo uzbuđenje,sreća...Njegova učiteljica,koju je sam Bog predodredio da usrećuje tu djecu,koja ima dušu do neba, je zabilježila par fotografija
http://www.facebook.com/#!/album.php?aid=100807&id=1558170818&fbid=1794334548980

IZVORNA PORUKA: hanythebuny

citam ove postove i razmisljam kako je lako napisati kako dijete s posebnim potrebama treba gledati kao svako normalno dijete...pa zasto onda ljudi imaju taj neki tuzni pogled kada vide dijete sa pp ili se ne usudjuju da pridju....djeca s posebnim potrebama ne bi trebala izazivati takve reakcije jer  kad vidite normalnu i zdravu bebicu pocnemo joj tepati i smijati se praveci smijesne grimase kako bi izmamili osmijeh na lice.....JA SAM MAJKA DJEVOJCICE S POSEBNIM POTREBAMA I PONOSIM SE TIME:::ona je za mene normalna kao i svako dijete  ali ljudi kao da imaju strah pitati ili prici bez tog tuznog pogleda...zasto moje dijete izmami taj tuzni pogled????? nije gladna,nije u dronjcima ima mamu i babu  ima sve ....samo nema zdrav zivot...al to nije razlog za tugu ,,,ja sa svojom hanom uzivam u svakom danu  ne razmisljajuci sto moje dijete ne moze ovo ili ono.....moj zivot nije stao poslije ove bolesti samo je krenuo drugim tokom...zelim da kazem da se ne trebate ustrucavati da cete nekog povrijediti ako mu poklonite osmijeh....gore je taj tuzni pogled kojim mislite da cinite dobro......hvala

IZVORNA PORUKA: veeseelaa

Šejla je moja djevojčica koja više nije ovdje. Imala je dvije godine. Bilo je ljeto. Držao sam je u naručju, po cijeli dan, i pjevao. Jedino je ona uživala u mojoj pjesmi. Naslonila bi glavu na moje grudi i rukom mi milovala vrat, lako, kao leptir. Noću, sa terase kuće Ronalda McDonaldsa*, gledao sam prozor njene sobe. To je bio jedini prozor gdje je gorjelo svjetlo, cijelu noć. Cijelih devet noći, onda se ugasilo. Leptir na slovu S, u znaku I. B. J. S. Fonda, je simbol njenog imena. Na jednom malom, bijelom kamenu u Ljubuškom, stoji isti takav leptir na jednom S. Šejla leži pored moje nene* pod vječnim suncem Hercegovine. Ida kaže da je vidjela njenu odluku da ode. Bio je to miran rastanak. Poljubio sam je, i rekao doktorima da isključe aparate. Blag trzaj, slab stisak na mojoj ruci.
I otišla je!? Moja djevojčica dalje živi u našim srcima. Leptir miluje moj vrat, u sobi gori svjetlo. Kroz naše projekte, pomaže da zacijele rane.

---

• Kuće Ronalda McDonaldsa, grade se u neposrednoj blizini bolnica. Za vrijeme liječenja teško oboljele djece, tu borave njihovi najbliži. Lanac McDonald’s je izgradio preko 200 takvih kuća. Jedna od njih je u Minhenu, u krugu Deutsches Herzzentrum-a (njemačka srčana klinika).Njihov slogan je: "Blizina pomaže ozdraviti."
  
• nana, baka