_____________________________

LANA DUSA MAMINA 29.08.2008 :-)

SRCE MAMINO CEKANO SEDAM DUUUUUGGGGIIIIIIIHHHH GODINA

Ne zaboravilo se i ne ponovilo nikada vise 
Moj muz je otputovao u Bosnu juce jer mu je amidja umro pa otisao na djenazu...i danas pricam sa njim pa namjerava ici i u Potocare sutra aBd... osjetim mu na glasu kako je tuzan i srce me boli...a on je rodom iz Srebrenice i brat i otac su mu nestali tokom rata jos im tjela nisu pronadjena.... ovaj datum nas pogodi sve sirom Bosne ali ne mogu ni zamisliti kako je njemu...dusa moja  i  famelijama nestalih...pogotovo majkama Srebrenice.

_____________________________

"Kad trazis mahane upotrebi ogledalo, a ne dvogled" ♥

“Gdje je stida, tu je i poštenja.” ♥

Trudicu se danas da ne mislim na njih nemislim na ovaj dan ipak imam djete u sebi trudim se ali nesto je jace od mene dusa me stegla meni se cini hoce sve u meni da pukne od tuge , BOZE dragi podari im Dzenet olaksaj svim majkama koje su izgubile svoje cedo, svim sestrama ko je su izgubile bracu , sestre, svoj djece koje nikada nece upoznati oceve , djedove amdize , BOze olaksaj im a za dusamne ja zans odavno sta mislim ni manje ni vise nego sto su zasluzili.

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

Ovo je nešto što me je uvijek strašno rastuživalo, a sad kad sam majka pokušavam nekako ne misliti na sve ružne stvari, ali ne mogu da se ne poistovjetim s nekom majkom koja je na tako strašan način izgubila svoju djecu...i momentalno mi bude slabo...nevjerovatna tuga i žalost...ali i bijes...otkud im pravo...

Da se više nikad ovo nikom ne ponovi...


_____________________________

Najvažnija stvar koju će naučiti s godinama je da ne postoji nijedan način da se bude savršena majka i milion načina da se bude dobra majka.

Ljubav, 25.06.2009.

SLADJA ZUBCEVIC-VIDJEN: SREBRENICA
Klanjam ti se SREBRENICE
Klanjam ti se moja mucenice
Klanjam ti se moja pacenice
Klanjam ti se moj najveci bolu
Jer
Mene sve rane tvoje bole
Mene sve rane
Moga naroda bole

Klanjam ti se zeno
Jer u tebi, ja vidim sve ZENE Srebrenice
Sve majke, Sve kceri, Sve sestre moje
Sestre po bolu

Klanjam ti se zeno
Jer u tebi, ja vidim SVE
Sve neprospavane noci
Cekanje nekoga ko ti vise nikada nece doci
Ali, ti ga ipak cekas
I svoju nadu nedas nikome
Jer sjecanje i nada ti je sve
sto ti osta od njega

Osluskujes korake
nebi li mozda i njegov prepoznala
medju hiljadama drugih koraka
Pricinjava ti se njegov glas
Osmjeh i njegovo najdraze lice
medju hiljadama drugih lica

I budna ga sanjas
Bez dodira ga milujes
Sutnjom mu govoris da ga volis
vise od sebe same
vise od beskraja, vise od vjecnosti

Pitas se po ko zna koji put
Da li ga je bilo strah?
Da li ga je boljelo?
Sta mu je bila poslednja misao?
A mozda, mozda je ON
Ipak negdje ziv, mozda, jer on je tvoj

I sanjas mu mezar
a jos mu se zivom nadas
I sanjas mu dzenazu
a jos mu se svadbi nadas
I sanjas ga u dzennetu
a jos uvijek se nadas da ces ga sresti ovde prije dzenneta

Kad njega ti ubise
ubise i tebe
Jer, TI vise nisi ni dijete, ni djevojka,
ni sestra, ni majka, ni zena
Ziva si
a kao i da nisi

Sadasnjosti nemas
Jer, zauvijek si ostala u proslosti
A za tebe i za mene
Sestro po bolu
Buducnosti nema
Jer bez NJIH
z i v i h ili m r t v i h
Mi ne zelimo u buducnost
To bi bila izdaja

Mene sve rane
moga naroda bole
I sve sto pogledam oko sebe
sve je radost, sve je pjesma
A cega god se taknem
sve je bol, samo bol

Sladja Zubcevic-Vidjen

joj zene drage... hoce dusa da mi pukne... nadula sam se kako sam oci otvorila... nemogu da se zaustavim... samo milujem i ljubim ovu djecicu i zahvaljujem Bogu sto ih imam, a u glavi mi se samo vrte slike sve djece Srebrenice... i ponovo mi dolazi lik moje drage Alise... moje male duse...  BOZE!!!!!

Sinoc sam sa mm gledala emisiju o Srebrenici i cijelu noc nisam oka sklopila, i sad me nesto u grlu stislo hocu da crknem. Tv ne smijem ni da upalim


_____________________________

<3. 20. 07. 04
<3. 27. 12. 09
<3. 03. 11. 15

..ovo je zaista tuga velika...neka svim zrtvama dragi Allah podari dzenet a njihovim porodicama snage i sabura, a da zlocince koji su ovo pocinili kazni

_____________________________

Ne postoji osoba koja nije sposobna da uradi vise od onoga sto misli da moze

jako tuzno 

svoj današnji dan sam drugačije zamišljala...
htjela sam djecu u pionirsku da vodim da se odmorimo i opustimo ali iapk neću....

evo gledam i kroz glavu porleze mi slike prvog ukopa kome sam prisustvovala...

samo udarci zemlje o 600 tabuta u isto vrijeme a tišina okolo...hiljade prisutnih a samo zemlju čujem...i u daljni jecaji majke, sestre ili djeteta....

niti ih možeš utješiti niti šta reći...nemaš glasa...bol te razdire a ti samo stojiš i moliš da se nikada više ne ponovi.

danima mi se ova slika vraćala i zvuk, zvuk me bolio ....

danas moj suprug pokušva reći mojoj starijoj djevojčici zašto nema crtanih danas, zašto nećemo slušati muziku...kako su neki zli ljudi nanjeli zlo...gleda ga i ne shvata....a ja se nadam da nikada neće shvatiti bar ne na onaj način kako su djeca srebrenice shvatila





_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Upozoravam da je tekst jako emotivan
Rahmet svim zrtvama Srebrenickog genocida!


Ne boj se sine (pismo jedne majke, Srebrenica )

Kako ti je ime Slobodanova majko? Kako ti je ime Ratkova majko, Draganova, Radovanova, Brankova? Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža. Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove, za djecu našu. Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti. Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani. Ja sam ti dala ime Mrča, jer mrča moraš biti. Samo tvoja utroba mračna, jadna i čemerna, pogana i otrovna, može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj, Mrčo, ubio je mog sina, nevino dijete moje. Oči majki, trebaju gledati svijet, cvijet, rastanje djece svoje i njihove djece, a ne ubijanje i sliku živu, kada nesoj ljudski, ubija i muči. Pucala je lubina moja, gorjela utroba moja, krvave suze očima mojim, dok sam gledala dijete moje, kako mučki, kukavički ubija pogan tvoja. Imao je samo šesnaest godina, tek nastao na svijet. Nevin, mlad ko rosa, ni brada mu nije uspjela porasti, sem nešto ko mahovina, što me golicalo kada me zadnji put grlio. Pred očima mojim padalo je moje dijete dok ga je tvoj sin Mrčo, hijena ljudska nogama po glavi udarao. Udarao nesoj ljudski, djecu našu, sinove naše, ljubavi naše, cvijeće bosansko. Nijemo usnama šapćem, slici govorim: „Ne boj se sine, majka je s tobom i Bog je s tobom. On sve vidi i sve čuje". Nije bilo mog sina strah, Mrčo, ni glasa pustio nije, ni klečao, ni jec’o, ni molio nije. Nemoćan bio, mnogo jači i viši i ponosniji, od tvog gada sina. Tvoj sin, Mrčo, jadan, mali, pucao u svezane ruke, u kosu plavu, majicu plavu obojio bojom crvenom i ništa više.
„Zašto, majko, ja odoh, a htio sam puno. Da te pazim i mazim, kao ti mene što si. Mašinu da ti kupim, haljine da ti pere. Gospođa, hanumica do vijeka da mi budeš".
„Ne brini, sine, kupiće meni mašinu ljudi, mogu ja i ‘vako. Rano moja, radosti majkina. Ko će majku u mezar spustiti, mezar praviti, fatihu proučiti? Ne boj se, sine, tu je majka. Ne bojte se, ljiljani, naši. Cvijeće mirisno, djeco naša. Ne boj se, sine, dženetu se pokloni, tamo svega ima, nagrada hiljadu. U bašče dženetske, sine da šetaš. Mirisi cvijeća, rane da vidaju tvoje. Hurije dženetske kolo da ti igraju. Da majku svoju čekaš i dočekaš pod drvo hurme radostan i sretan. Sad si gazija bosanski, moj dični heroj i ponos moj." „Ne bojim se ja, majko, ne bojim smrti", nečujno šapću drhtave usne. Plavi čuperak na čelo pada, mirisno od čistog znoja,
Šta li sada misliš ljepoto, moja, dok smrt u oči gledaš, dok tvoje tijelo ka zemlji pada. Da li je puno boljelo, sine? Da li si čuo psa da laje, da te čeka stado tvoje i frule zov. Da li su breze šuštale, sine, one što je babo sadio kada si se rodio? Da li je smrt, poput izvora našeg, što iznad kuće klokoće tiho, ili slatka kao ona trešnja što si se na nju peo, jeo i gađao drugove svoje? Je li mirisna ko trava čaira naših? Ne boj se, sine, fatihu uči, Bogu se moli. Majko, mene je ipak, malo strah. Miču hladne usne, plavog laneta mog. "Ne boli, sine, ne boli ništa. Ko pčela kada ubode. Ne boj se gazijo, dova je moja sa tobom sine. Melek je tu, glavu nasloni na njegove ruke. Hurije će te napojiti sine, Dženetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oči, moje, rahmetululah. Boli sine, boli i majku. Šehade ućim šapatom svojim. Bože dragi tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauči, sabura daj. Oči da sačuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu Tvoju, za dušmana mog. Pameti mi daj da pamtim zlikovce naše. Da nađem kosti moje, da grije majka u krilo svoje zavežljaj mili. Da nosi majka u zemlju hladnu, suzama da zalijem bosiok mladi, što će nići iz taze mezara. Fatihu da učim djetetu mom, sinovima našim, djeci bezgrešnoj. Pameti mi daj Bože, moj dragi, da mogu ići i kleti.
Kibleta moja svuda biće gdje raste cvijeće naše, krvi i patnje bosanske. Bože moj mili neću da umirem. Hoću gledati zlotvora, našeg, da se trese, znoji i muči. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili Ti si moćan, jedini naš Sudija i Svjedok. Za zlo ne kopaš oči kada treba nego kada boli. Na kušnju stavio zlotvore crne, da biju i kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, Ti slamaš polahko.
Da li si znala šta dojiš, Mrčo, pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je li tvoj mlijeko čemerno bilo, ko guje ljute, pa mozak pomutilo jadu tvome? Je li i on pionir bio, je li pjevao pjesme cvijetu, Zmaju Jovi. Je li pravio latice za praznike tvoje? Da li je poslušan bio, komšiji pomagao, pa sad ubijo? Zar nisi vidjela, tu pogan svoju, kako bazdi na vonj, na rakiju briju i krv usirenu, što kapa sa pogane dlake?
Ne boj se sine, tu je majka.
Radost si moja bio. Rodila te u kući u maju kada sve miriše. Plač tvoj bio je nagrada za muke moje. Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i reče:"Biće to heroj, babin, Bosanac pravi". Pa prvi zubić ko u zečića, sa čuperkom plavim, radosti moja. Prvi koraci, tvoji, livadama našim. Unio si radost u kuću našu! Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala, ljuljala, liječila, brinula. Noćima bez sna. Gajila majka janje za dželata, tvog sina Mrčo. Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od učitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo Mrčo, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispred onog tvog poganog sina.
Ne boj se sine, Ponosna je majka, što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veća i jača, snažnija i ponosnija, no ti Mrčo što si. Ja nemam sina, al obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrčo, a nemaš ni obraz.
Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeća. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smješke na obrazu tvom. Ne boj se sine, doći će majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrčo, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje će znaš li biti jadova raka? Danas Mrčo, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrčo, čemera tvog. Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju.
Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog.
“Evo sam majko ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je dženetsko lijepo nestvarno. Šerbeta pijem, baščama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božja je pravda milost naša. Ne plači majko, suza me davi, fatihu uči, to mi prija i sladi”
Spavaj mirno voljeno moje, evo došlo svijeta pola, da ispjeva pjesmu ponosnu, da obiđe krvavu Bosnu. Evo svima sija osmijeh s lica. Živa je sine i živjeće za navijek moja, tvoja i naša Srebrenica.

Majka

_____________________________

Mamino sunce - 26.12.2009
Mamin smjesko - 20.01.2015

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Jako dirljiv tekst..Hvala ti na. Ako dozvolis, ja bih ga copy-paste..
Molim Uzvisenog Allaha da se zrtvama smiluje i grijehe oprosti, a katilima ubrza kaznu, ovosvjetsku i onosvjetsku. Amin ya Rabbi.

_____________________________

Čovjeka kojeg se naopako vodi, postaje duševno i duhovno sve bolesniji… Odstupi li previše od svojih osnovnih pretpostavki, od uslova za vlastiti razvoj, od plana po kojem je skiciran, naći ce se u nevolji i doživjeće slom.
Aisha..30.7.2010.

‎"Mozda bih trebao da ih mrzim, ali ne mogu. Ja nemam
dva srca, jedno za mrznju, drugo za ljubav. Ovo sto imam, sad zna samo za tugu....Moja molitva i moja pokora, moj život i moja smrt, sve to pripada Bogu,
stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni."
Dervis i smrt