Na ovoj temi dajemo pocas_t zrtvama genocida u Srebrenici.
 
 


 

Svi oni koji imaju nesto drugo da napisu, neka to urade na drugim temama.

LP


< Poruku je uredio Skvo RR -- 12.7.2013 12:27:20 >

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

_Tu više ne raste ni žara, ni ljubica, ni šeboj: ovdje je zemlja modra ko i nebo. I niko više polje ne kosi nit ore! Ovdje povazdan vode razgovore sljubljene kosti i bijele laste – sjene… 11.07.1995. SREBRENICA - Ne zaboravite, pamtite i opominjite! 8372...

_____________________________

Be happy,it drives people crazy!

Ja, Hava, majka, Bošnjakinja, ne halalim, prvorođenče sina Mustafu.
Ne halalim Selima,
Ne halalim Rasima,
Ne halalim Fadila, Adila, ni maksuma Omera.
Ne halalim, praznu lubinu moju, usta osušena, noći bez sna, oči moje izvađene.
Ne halalim kuću, bez živog ognjišta, bez smijeha, mladosti.
Ne halalim bačene duvake, bešik bez čeda, njive bez sjemena.
Ne halalim neprocvalih šest pupoljka mojih, ruže neprocvale, ognjište da mi ukrase i Bosnu mirisom da namirišu.
Ne halalim pokidane stabljike, izdanke utrobe moje, korijen što mi se utrije.
Ne halalim, život bez sunca, bez radosti.
Ne halalim srce iščupano, ranu otvorenu.
Ne halalim, ne halalim, ne halalim... San mi postade java, elhamdulillah.

Neka vam je vjecni rahmet porodicama sabur , dzelatim da dragi Allah da kaznu i na ovom i na onom svijetu , to nisu ljudi niti zivotinje to je neka treca vrsta , kovana od zla samog zlaaaa jer koji bi covjek mogao da uradi ovo sto je uradjeno .
Neka vam je vjecni rahmet djedovi , ocevi, sinovi , amidze , dajdze svi ste vi neciji sve vas je majka rodila a biste ubijeni od zlikovaca , vala neka zaboravi neka prasta ko god hoce ja necu dok sam ziva , ja sam covjek , insan , ne cinim zlo ali ovo zaboraviti ne mogu , zataskavati ne mogu i necu a nek je na dusu onom ko to radi .

"... Vama jeste vaša
A nama nikako nije
Naša prošlost prošla..." (A. Sidran)

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

365 dana mislim na njih, ali uvijek oko i 11.jula ostanem nijemi posmatrač, sa sleđenom suzom u oku i skamenjenog srca, iz godine u godinu, kako moja djeca rastu, sve mi je teže, jer gledam njih i pitam se Bože kako izdrži to srce srebreničke i svake druge majke koja je izgubila svoje dijete i djecu.

Bila sam na prvoj dzenazi kada je Mustafa ef Ceric izgovorio dovu koja je postala simbolom srebrenicke tuge:


Molimo Te Boze:

da tuga bude nada,

da osveta bude pravda,

da majcina suza bude molitva

da se vise nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!



Koja jeza covjeka uhvati od strasnih emocija...pretesko I pretuzno je danas u Srebrenici.



< Poruku je uredio salmana -- 11.7.2014 10:13:28 >

niti imam glasa,ni snage,i suze su presusile negdje usput
gledam moje sinove,,,i ove su majke imale sinove,vise ih nemaju...isto si ih ovako milovale i cuvale,tjesile,suze brisale,,,vise ih ne brisu,otkinuli su ih iz narucja,nema vise suza,nema glasa,nema niceg,,,samo muk,i poneki jauk slomljene majke,koji presijece tisinu,,,

gledam moju djecu,gledale su i one,,,vise ne gledaju,nikad vise,,,

da im Allah podari sabur,zrtvama Dzennet,a zlikovcima,,,njih ceka zasluzeno insAllah

_____________________________

B -20.11.2010
S -7.7.2012
"Money is numbers and numbers never end.If it takes money to be happy,your search for happiness will never end"

Majko, majko, još te sanjam.
Sestro, brate, još vas sanjam svake noći.
Nema vas nema vas nema vas.
Tražim vas tražim vas tražim vas.
Gdje god krenem vidim vas.
Majko, oče, što vas nema?

Bosno moja ti si moja mati.
Bosno moja majkom ću te zvati.
Bosno majko, Srebrenice sestro,
Neću biti sam...

Lane tosu lane tosu
Lane tosu lane tosu

Sestro, brate, još vas sanjam svake noći.
Nema vas nema vas nema vas.
Tražim vas tražim vas tražim vas.
Gdje god krenem vidim vas.
Majko, oče, što vas nema ?

Da ih Allah u Dzenet firdevsu sastavi...sehidi o miljenici...
A zlotvori prokleti bili i na ovom i na onom svijetu

neka je vječiti rahmet na duše poginulih koji se danas kopaju u Potočarima u Srebrenici,a njihovim porodicama da dragi Allah da sabur dok su živi.

AMIN.

”Spakovala mu komad kukuruznog hljeba, malo šećera i soli i jednu presvlaku. Idi, sine, velim, valjda ćemo se sresti u Tuzli. Plačem ja, gledam za njim kako zamiče ispod kuće. Sutradan ja u Potočarima, hiljade naroda, kad, odjednom, pojavi se moj Azmir. Sine, otkud tebe, pitam, a on se zaleti, zagrli me, izljubi, kaže, nisam te mati bio poljubio pa sam se zato vratio. Još mi na obrazu stoji onaj njegov dah. Bi malo sa mnom i ode prema šumi, da se pridruži koloni, prisjeća se Nura. Godinama se Nura nadala da će se pojaviti odnekud. Onda su joj javili da su identificirali njegove posmrtne ostatke. Godinama kasnije, pred ponoć, dok se spremala za počinak, čut će kako spiker spominje Hag i da će majka prepoznati sina, a sestra brata. - Okrenem se, na ekranu vidim kako strijeljaju grupu muškaraca i među njima moj Azmir. Gledam, ne vjerujem svojim očima, srce mi stalo, ukočile se vilice. Jest moj Azmir, njemu pucaju u leđa. Pade moje dijete. Bos. Ni sedamnaest godina nije imao!”

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

http://slkm.at/5872455



Majko, majko, još te sanjam
Sestro, brate, još vas sanjam svake noći
Nema vas, nema vas, nema vas
Tražim vas, tražim vas, tražim vas
Gdje god krenem vidim vas
Majko, oče, što vas nema

Bosno moja, ti si moja mati
Bosno moja, majkom ću te zvati
Bosno majko, Srebrenice sestro
Neću biti sam



Boze moj..nikoga nisam izgubila u ratu hvala Allahu..ali ovo tjera suze na oci

Nisam rat osjetila niti dozivjela, nikoga izgubila.....
Ali kao covjeku/ inasanu / ljudskom bicu dusa i srce place, place za neduznim zrtvama, place za tom bosasnkom mladoscu, place za onim koji placu za svojim najmilijim.

Da Svemoguci podari snage i sabura, smiraja svim tim dusama, a sehidima nasim najljepse Dzenetske ljepote

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

http://nap.ba/new/vijest.php?id=13905



"Šabanović je, podsjećamo, pripadnicima Drinskog korpusa vojske RS morao donositi vodu da operu ruke i noževe nakon klanja Bošnjaka.

Iako je imao tek osam godina, pred njegovim očima pripadnici Vojske RS silovali su i zaklali više njegovih prijatelja i članova familije.

Oca su mi ubili na početku agresije, a kasnije i dedu."

ja oprostiti ne mogu niti ću tako mi Boga ikada zaboraviti, ni ja niti iko moj!

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

svake godine tuga je sve veća i veća, a pogotovo ako je neko izgubio nekoga svog u ovom prokletom ratu, zna kako je živjeti sa tom tugom, a opet mislim nama je lakše mi znamo gdje su kosti naših najmiliji, a ove majke jadne su izgubile sve, ali baš sve i jedina želja im je da nađu barem jednu kost od svojih sinova, muževa, braće i drugih.

Onaj ko može sve ovo da negira, ja ne znam kako mirno oči sklopi

Danas šutite ljudi!
Ušutite!
Dok majka suzama okupa kosti suhe.
Dok sestra cvijeće na bratov mezar posadi.
Dok dijete tabutu očevom šapuće...
Danas šutite ljudi!
Ušutite!
Dok se sram do neba zacrveni!
Šutite ljudi...!
A drugi su šutili onda kada se vrisak cuo do neba...!
JER NE ZNAS TI STA ZNACI UBITI GRAD!


8372

ja danas upali tv i samo suze idu, idu.... zena kaze tri kosti od sina nasli...pa ce ga ukopati, vec sina jednog i muza....

I danas sam ispratila tabute iz Sarajeva...
Srećem poznate ljude, svoje prjatelje i poznanike i ne progovaramo...samo klimnemo glavom jedni drugima...kao ono ''razumijem te''...
tako smo klimali jedni durgima i u ratu...od tada smo prijatelji i poznanici...


Tuga je....da veća i dublja biti ne može...

Moliš da se ''smire'' a onda oplakuješ jer kao da danas su ginuli...onako teško i mučki ubijeni...danas...

godine ništa ne brišu...
ni ovih proteklih 20 nije brisalo ništa...sve je teže ...
da se ne zaboravi...to je naša briga...nas koji smo danas klimali glavom jedni drugima...



_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

citav dan razmisljam....
stidim se reci da se rijetko drugim danima sjetim osim kada je vrijeme....ali svi smo mi manje vise takvi....
putuju danas....kuci...
pa opet razmisljam kolika je sreca pomijesana sa tugom sto ce ukopati jednu ili dvije kosti svog najdrazeg.....koliko iscekivanja....cekaju od jutros sigurno....
i opet prezivljavaju isto....nakon toliko godina.

pa se opet zapitam koliko covjek(ako se moze nazvati covjekom) treba imati u sebi zla da ubije i jos pri tome u oci gleda onog kojem zivot oduzima....i tako na hiljade..
Boze kako li sad spavaju ti "ljudi"...spavaju li uopste...ili ih proganjaju oni zadnji trenutci i krici ljudi dok su se oni igrali Bogova.....samo Bog dragi zivot oduzima....insanu je to zabranjeno.


neka vam je vjecni rahmet i vama i vasim napacenim dusama.konacno ste nasli smiraj.Amin

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Veceras cemo za njih voljeti. Bilo ih je 32. Bilo ih je 8372. Bilo ih je vise nego sto je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi. Sad bi bili ocevi. Sad ih vise nema. Bile su noci. Bile su zice. Bilo je nebo koje se gleda poslednji put. Preko njihovih streljanih ociju presli su tenkovi. Preko njihovih izresetanih iluzija. Mi koji smo nadzivjeli tenkove, a nikog nismo ubili... veceras cemo za njih voljeti.

"Junače", ni pljunut te neću, da mi se bismilla i dova, ne opogane na katilsko lice tvoje.
Ja, Hava, majka, Bošnjakinja, ne halalim, prvorođenče sina Mustafu.
Ne halalim Selima,
Ne halalim Rasima,
Ne halalim Fadila, Adila, ni maksuma Omera.
Ne halalim, praznu lubinu moju, usta osušena, noći bez sna, oči moje izvađene.
Ne halalim kuću, bez živog ognjišta, bez smijeha, mladosti.
Ne halalim bačene duvake, bešik bez čeda, njive bez sjemena.
Ne halalim neprocvalih šest pupoljka mojih, ruže neprocvale, ognjište da mi ukrase i Bosnu mirisom da namirišu.
Ne halalim pokidane stabljike, izdanke utrobe moje, korijen što mi se utrije.
Ne halalim, život bez sunca, bez radosti.
Ne halalim srce iščupano, ranu otvorenu.
Ne halalim, ne halalim, ne halalim... San mi postade java, elhamdulillah.

[Sadržaj poruke je obrisan]