Mezar od djevera ...

http://slkm.at/5511000

_____________________________

Zbog pogresnih ljudi, vise ni prave ne prepoznajem!

Kako si mogao ? Kako si se usudio ? 8372 duše ! Jest, toliko i još tri tačke na to. Stidiš li se ? Kada bi došao među njihove tabute, da li bi osjetio mrvicu grižnje savjesti ? Ili si toliko pohlepan da misliš da je tvoj život vrijedniji od njihovog ? Nije, vrijedniji je život truhlog psa od tvog !
Ali neka, neka ti se sudi 'Haški' , 'pravedno' , ko će koga ako neće svoj svoga... ali, ima jedan Sud na kojem nema odlaganja, gdje će ovih 8372 duša uperiti prstom u tebe.
Koji ćeš tada argument reći u svoju odbranu ?

_____________________________

Zbog pogresnih ljudi, vise ni prave ne prepoznajem!

danas su ispre dBBI postavljene fotografije iz Srebrenice, mezarova, ubijenih, majki uplakanih
ko može da ode da pogleda.... ja sam bila..... jako se potresla



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Da se ne zaboravi,da se ne ponovi!!!

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Pamti ako pameti imaš !

Ne zaboravimo 11-ti juli
taj krvavi dan iz 95-te
kad dušmanin nije birao
dal zaklati čovjeka il dijete...
ne zaboravi te mućne dane
dolazite na tužnu godišnjicu
vidite tu gorku istinu
gdje zloćinac nije gledao
dal silovati staricu il maloljetnicu...
nikad ne zaboravi taj juli
iz neponovljive 95-te
kada je krvnik ubijao
u trudnici nerođeno dijete...
pamti nikad NE ZABORAVI juli 95-te
pamti da se ne ponovi
pamti zbog svakog nevinog čovjeka i dijeteta
pamti jer katilima pamćenje mnogo smeta!

Uh, nisam iz Srebrenice, al sam iz Bilece, i dozivjela sam i prezivjela genocid, al u mojoj kuci, odvedose mog oca i ubise, i to na "junacki" nacin, podlegao je nakon 7 dana od batina, i svake godine se nanovo potresem...

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Poštuj svog' oca, neko bi dao život da ga samo jos jednom vidi .
Babo, evo sjedim. Sjedim ukočeno još od onog dana kad su javili da si poginuo. Lagali su nam babo da ćeš doći na razmjenu. Lagali su i mene i mamu. Znaš, mama od tog dana nije više ista. Stalno nešto radi po kući i nema vremena da priča sa mnom, kao što rade druge mame sa kćerkama.
Kad te spomenem samo duboko uzdahne i počne po kući da čisti. Omršavila je babo, previše. Više ne liči na onu ženu koju si upoznao. Ona više ne zna za smijeh babo. Da znaš kako mi fali njen osmijeh .Imam jednu novost babo. Tvoja soba je ostala ista da znaš. Nisam dala mami da išta dira. Naša stara slika na zidu još stoji i kad god uđem vidim tebe kako me držis u naručju s osmjehom. Sjećam se babo da si govorio da će sve biti uredu, da kad pucnjava utrne i kad granate prestanu padati, ćemo ići na sladoled i to nas omiljeni od čokolade.

Babo morala sam ići sama. Mama me je sa strane gledala i krišom brisala suze već raspadnutom maramicom. Babo da si bar tu pa da podijelimo zajedno. Nedostaješ mi babo, tvoje milovanje, poljubac u čelo svako jutro kad ustanem. Godine prolaze babo. Izrasla sam u djevojku. Dosta sam se promjenila i pitam se bi li me mogao prepoznati. Babo već odavno spavam u tvojoj sobi. Mama nije bila za to a znam i zašto. I dalje tebe osjeća u toj sobi. Svaki put počne plakati kad uđe. Često učim u tvojoj sobi i fino mi je znaš. Imam puno prijatelja koji su dobri. Ne dam im babo da uđu u tvoju sobu. Nikome ne dam da uđe jer ja tu sobu čuvam za tebe kad se vratiš.

I dalje se nadam babo samo da znaš. Prijatelji su mi super. Sa njima često izlazim ali nemaju oni babo ono što ti imaš; osmijeh koji me razveseli. Tvoja velika pesnica kad me pomilujemoju kosu, moj dan uljepša. Mama je postala hladna otkako te nema. Samo tihim, gotovo promuklim glasom koju prozbori i to kad treba. Dobra je prema meni, ne tuče me i ne znam kad je zadnji put povisila glas na mene.

Dobro, jedino kad malo pravim belaja. Bojim se puno babo. Dođu dani kad mama leži bespomoćno na krevetu i pusta mrtve suze niz svoje bijelo lice. Čujem jecaje iz njene paćene duše. Dugo plače i kad me primjeti samo svojim teškim radničkim rukama obriše da ne primjetim. Ja babo sve to gledam i proklinjem onaj dan kad si otišao na liniju. Proklinjem svaku minutu koja je prolazila dok si se ti spremao.

Dok sam te gledala kako se spremaš poželjela sam da rat prestane da sve zanijemi i da ne moraš ići. Ali u tom trenutku mi se činilo da sve više i više tuče sa svih strana. Nikad neću zaboraviti tvoj pogled kad si odlazio. Tvoje bolne oči su bile ispunjene gorkim suzama koje si rukama uzaludno brisao dok su one same lile. Babo, nekad mi dođeš u snove, pa ja i ti se ispričamo k’o dva drugara. Savjetuješ me oko momaka kako se trebam paziti, svakakvih ima a ja se samo nasmijem na to.

Drago mi je da se brineš za mene. Samo jedno cu ti reći babo, ništa više nije isto bez tebe. Dani i godine će prolaziti ja ću izrasti u ženu poput svoje mame, al’ mene ovo neće proći babo. Ova bol u prsima koja me ujeda svaki tren kad god čjem tvoje ime da neko izgovara. Neće babo proći, uzalud se nadaš.

ne moze me niko ubijedti da mirno zive nakon sto su to uradili. svako od njih ko je i metak ispalio na na neduznog insana u onom redu za strijeljanje. heeej ove godine 44 maloljetna djeteta ce biti ukopana.
al od tog istog naroda se opet radjaju djeca, opet postaju momci i djevojke, opet se smiju, opet ce djecu svoju imati i sa jos vise vjere... u inat svakom od njih

,

i koliko još "srebrenica" imamo
neću da oprostim,zaboraviti neću,
neću ni halaliti,zašto..........
jer oni koji mogu ubiti jedno dijete nisu za oprosta......opet bi to uradili

_____________________________

U životu ti je najvažnije biti živ,sve ostalo je lahko .........

Da se Bosna vise nikom ne desi.
Ne samo Srebrenica, nego sve sto se desilo, da se nikom i nikad vise ne desi.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

http://bosnjaci.wordpress.com/2013/06/29/ne-halalim-ti-junace/

_____________________________

U životu ti je najvažnije biti živ,sve ostalo je lahko .........

Pocnem kucati...pa obrisem, nema rijeci kojom bih se izrazila za ovakve zlocine , monstruozno, naravno ne samo Srebrenica, nego i sve ostalo

meni je samo zao sto se ovakvih dogadjaja vecina sjeti samo na ovaj datum.vec sutra ce ta ista vecina zaboraviti one koji leze pod zemljom i one koji ih oplakuju dok su zivi.nekad pomislim....Boze me oprosti da je gore ovima sto su zivi...jer....nije nikoga briga sto su vjerovatno gladni,sto im kozu zgulise za marku,sto se vuku po biroima za zaposljavanje.pa jos ako spomenu da su iz Srebrenice gledaju ih ispod naocala.mah....kome je jos vazno gdje u bili,sta su radili.kome je vazno sto demobilisani borci kopaju po kantama za smece a branili su g....ovim sto su truhnuli po podrumima .nista to vise drage moje nije vazno....niti bilo ko to cijeni i postuje.zali Boze jadne djece sto truhnu pod zemljom za tudje nazovi ideale.svi smo mi prevareni i varaju nas jos uvijek.
eeeee moj brate.....

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.