IZVORNA PORUKA: Nunichi
Joooj kako mi je doslo da isprintam neke od tekstova sa foruma i poljepim ih po kuci. Jedna osoba iz blize okoline vec mjesec dana,svaki dan po par puta mi kaze "joooj Zara nece uopste da se oslanja na noge,a vidi onog malog,mladji od nje,a skace". Zari je 5 mjeseci!!!
Ja ludim,ljudi su nemoguci!
Apsolutno sam imala identicnu situaciju... Moja rodica je imala malenog koji je mladji od mog djeteta, mozda 2 sedmice..
Kad su imali oko 5 mjeseci, njihov mali je visio u dubku, po citav Boziji dan, i tako 'naucio' da se oslanja na noge..
Ja svog nikad nisam ni na sta forsirala.. Nije se uopste oslanjao na noge kad bih ga pokusavala da stavim, ali se nisam time zamarala..
Pedijatrica mi je rekla, ni slucajno oslanjanje na noge, premali je... OK.. Ali, komentari familije su me unistavali..
"Vidi kako je on jaci, vidi kako on cvsto stoji, vidi kako je jak, sam se oslanja na noge, a ovaj tvoj nista!"
Nakon tacno 6 mjeseci, moje dijete je samo prohodalo (tacno je imao 11 mjeseci)..
Uveliko je trcao po kuci, pravio zijane... A od rodice maleni je prohodao tek kad je imao 15 mjeseci...
Oni su se u to vrijeme poklopili po usima, nisu nista govorili, ali se vidio izrazit napredak mog malog bebaca u odnosu na to dijete od rodice..
Ne kazem da je zbog ttoga, ali toliko mi je drago,
zato sto ih je moje dijete svojim potezima dovelo dotle da zacepe svoja usta