Lulu, to što se dogodilo nije kraj svijeta, ne znači da si ti loša majka, da je Naomih vaspitno upušteno dijete, ili da kopira neke situacije od kuće. Ona je jednostavno u tim godinama kada otkriva svijet na svoj način, neka djeca se po prirodi stvari u toj dobi kriju iza maminih nogu, nega trče grlom u jagode, neka prilaze drugoj djeci bez ikakve bojazni, a neka i udaraju sve oko sebe.
To su sve faze u razvoju, ali to nikako ne znači da mi trebamo stojati sa strane i čekati da te faze prodju. Ti si po meni dobro reagovala u onom dijelu u kojem si se ispričala ocu djevojčice i malenoj djevojčici. Loše si naravno reagovala u dijelu gdje si pucnula Naomih. Evo, počni od sebe kao štu ću ja od sebe: da neko dijete krene prema mom dijetetu i udari je.......ja bih shvatila jer se radi o djetetu, jer je roditelje reagovao tako što je rekao Ne, izivni se...izvinuo se i meni i mom dijetetu.
Ali šta kada taj roditelj udari svoje dijete, ispred mene....
U mojim očima se cijelokupna slika mijenja, ja bih shvatila ovako: nije ni čudo što se dijete ovako ponaša, i možda bi tada čak bila spremna i na svadju sa dotičnim roditeljom.
Ali toga si svjesna, i vidim da ti je krivo što si tako reagovala. Ja vjerujem da si to uradila u stanju šoka. Misilm da Naomih tvoje pucanje po guzi uopšte nije razumijela u smislu u kojem je to pucanje dobila. Druga stvar je da sada moja hana od 5 godina lupi neko dijete, a nešto sasvim drugo je da to uradi mladja kći od 15 mjeseci.
S druge strane kažeš da naomih grize i štipa.....naravno da to radi kada se tvoj muž na to smije! Ona mislim da je to nešto super zanimljivo. TO je ona greška roditelja, vjerovatno ima i u tvojoj okolini roditelja kojima je simpatično što im djeca psuju. A onda im u neko doba prestane biti simpatično pa bi htjeli da djeca odmah prestanu, ili ih počnu radi toga kažnjavati.
Moja Hana nije udarala drugu djecu, ali sam ja uvijek stajala pored nje u toj dobi....jer pazi, ti nikada ne možeš znati kako će u nekoj situaciji reagovati dijete od 15 mjeseci. Ono što možeš jeste da si u stopu pored nje i da spriječavaš sve moguće izljeve takvih emocija.
Tako sam ja....bilo je situacija kada vidim da Hana krene prema drugom dijetetu, i tada bih je digla, pokazala joj nešto drugo i slično.
Znalo se par puta desiti da je drugo dijete gurne, štipne, pokuša udariti ( kako rekoh uvijek sam bila u blizini da bih upravo i tu mogla reagovati - u smislu da sklonim svoje dijete ) i nisam reagovala ako se roditelj umiješao i reagovao.
Ali sam znala reagovati ako to roditelj od tog dijeteta ne bi uradio, i nikada nisam ruzila to dijete, nego sam se direktno obračala roditelju.
Ta je epizoda iza vas, ne sikiraj se, a ti sada na oprezu. Uvijek kraj nje, u stopu.
ONa je mozda samo htjela pozitivnu emociju iznjeti prema toj djevojčici, ali očito nije izabrala pravi način....a ona to u ovoj dobi ne moze shvatiti.