jedn tekst koji kruzi maliom a i preko FB
Ugledni njemaki psihijatar za djecu MICHAEL WINTERHOFF uzburkao je duhove svojim bestselerom Zato nam djeca postaju tirani; na osnovu primjera iz svoje prakse Winterhoff u knjizi zakljuuje kako je poguban moderni obiaj da djecu smatramo malim odraslima i prihvatamo ih kao partnere traei i uvaavajui njihove stavove od najranije dobi, prije nego je dijete uopte zrelo za ozbiljno donoenje odluka; doktor Winterhoff objanjava koje greke odrasli najee ine s djecom i kako ih moemo izbjei.
Od poetka devedesetih godina proteklog vijeka dolo je do izvjesnog zaokreta u odgoju djece u razvijenim zapadnim zemljama poput Njemake. Trend se brzo poeo iriti svijetom. Prema savremenom shvatanju, djeca su mali odrasli, osobe ije stavove u potpunosti treba potovati. S njima o svemu treba otvoreno razgovarati, shvatati ih kao partnere, uvaavati njihovo miljenje i u donoenju odluka se ravnati prema njihovim eljama. Veliki protivnik ovakvog vienja odgoja je njemaki psihijatar za djecu Michael Winterhoff ija je knjiga Zato nam djeca postaju tirani izazvala burne reakcije u njegovoj, ali i u nekim drugim zemljama. U brojnim debatama ovaj doktor je optuivan da je staromodan, konzervativan i nazadan, a u razgovoru on objanjava svoje osnovne teze i govori o iskustvima iz prakse na kojima je zasnovao svoje pomalo fatalistike tvrdnje da partnerskim odnosom upropatavamo nove generacije.
KOLSKI AS OD 25 MINUTA
Na poetku razgovora doktor Winterhoff ukazuje na promjene koje je uoio u protekle dvadeset i dvije godine koliko ima specijalistiku praksu u Bonnu i radi kao djeiji psihijatar i psihoterapeut: Iz mog iskustva i iskustva mojih kolega i prijatelja, ljudi iz prosvjete, postalo mi je jasno da se danas djeca suoavaju sa nekim tekoama puno ee nego prije dvadesetak godina. Sve ee mi se obraaju roditelji ili nastavnici sa tvrdnjama da se djeca vrlo teko koncentriu na nastavu, teko je zadrati njihovu panju i disciplinu, svaki sitni zahtjev poput naprimjer pokazivanja teka sa zadaom im se mora ponavljati po vie puta. Postojale su ak inicijative da se kolski as skrati na dvadeset i pet minuta, jer je djeci nemogue due zadrati panju!? Dok je osamdesetih godina tek mali procenat djece imao tekoe u savladavanju gradiva i napredovanju, danas prema podacima iz osnovnih kola skoro polovina djece ima neki oblik smetnji i tekoa u nastavi. Moje je miljenje da je dananje stanje rezultat odgoja u kojem su djeca shvaena kao ravnopravna sa roditeljima, pred njih je postavljeno donoenje odluka kojima dijete nije doraslo, optereena su sadrajima neprimjerenim za njihovu dob i rezultat su dezorijentisana. Razmaena i nezrela djeca ija se psiha ne trenira na adekvatan nain i koji sutra nee biti spremni do odgovore zahtjevima koje drutvo pred njih postavlja, tvrdi doktor Winterhoff.
On u svojoj knjizi Zato nam djeca postaju tirani (u Hrvatskoj prevedena kao Zato nam djeca postaju nasilnici: Vratimo djeci njihovo djetinjstvo) navodi primjer kako vremenom opadaju i fizike i intelek-tualne sposobnosti djece, jer se od njih manje zahtjeva, ide se linijom manjeg otpora, kriteriji se sniavaju: U razvijenim zemljama djece se raa sve manje, prema njima se, trino reeno, odnosi kao prema deficitarnoj robi, a rezultat tetoenja je medvjea usluga koja se toj djeci ini. Moj prijatelj radi u osnovnoj koli u ijoj blizini se nalazi botaniki vrt. Trideset godina svake godine prvaii su ili pjeke u jednu posje-tu tom vrtu udaljenom od kole oko jedan kilometar. Nedavno je ta posjeta ukinuta jer su se i djeca i roditelji alili da je to prevelik fiziki napor za maliane! Nastavnici i uprava kole su pod pritiskom poklekli, iako je taj argument ludost! Pa djeca tog uzrasta trebaju biti u stanju prei tu razdaljinu, to je za njih korisno. Vi danas imate situaciju da djeca imaju probleme u razvoju zbog previe sjedenja, a roditelji ih onda stave u auto i odvezu na terapiju gdje vjebaju i sluaju o vanosti kretanja, pa se opet autom vrate kui. To je potpuni apsurd!
Winterhoff istie da on sam nije pedagog i da njegova profesija nije odgoj djece, ali da je na osnovu tekoa koje se sve ee javljaju kod djece koja mu dolaze kao pacijenti uvidio neke promjene u drutvu koje smatra vrlo tetnim. Iako sam nije pedagog, na sagovornik je nakon objavljivanja knjige sve ee pozivan u emisije o odgoju i obrazovanju, njegova knjiga je u proteklih godinu dana doivjela izdanja u etrnaest zemalja svijeta, a u Japanu ju je ak nadleno ministarstvo predloilo kao nezaobilazno tivo! Premda Winterhoff ne govori previe pohvalno ni o modernim roditeljima, ni o bakama i djedovima i drugim odraslima koji utiu na sazrijevanje djeteta, njegova knjiga je bila Spiegelov bestseler i jedna je od najpopularnijih strunih knjiga u Njemakoj.
BOSNA TREBA PREISPITATI TRENDOVE SA ZAPADA
Police knjiara preplavljene su prirunicima o roditeljstvu, a na sagovornik objanjava kako njegova knjiga ne spada u taj anr i kako on sam takve knjige smatra besmislenima: Proteklih godina dolo je do profesionalizacije roditeljstva, stalno se daju neki savjeti o tome i na takvim knjigama se dobro zarauje.
One su samo odraz poremeenog odnosa roditelja prema djeci i njihovog nesamopouzdanja: umjesto da ponekad vjeruju intuiciji i da sami zauzimaju zreo stabilan odnos prema svom djetetu, roditelji se ponaaju kao da je dijete njihov sastavni dio prema kojem se oni ne mogu ponaati kritiki. Zato ne mogu ni rijeiti problem s djetetom kad iskrsne, nego im treba pomo sa strane. Ja nemam ambiciju da ikome dajem savjete kako e odgajati svoje dijete, to i nije namjera moje knjige. Ja sam samo elio da upozorim na poremeaje koje smo poeli smatrati normalnim i elja mi je da nagnam roditelje samo da propitaju svoj odnos prema svom djetetu i razmisle ima li u njemu patologije, te moe li se tu ta promijeniti.
U zapadnim zemljama su ova shvatanja o partnerskim odnosima uzela previe maha i negativni su aspekt modernog drutva. Materijalno blagostanje donosi otuenje, drugaije odnose unutar porodice, drugaije odnose meu ljudima. Iako su neki problemi svuda slini, razumijem i da Bosna i Hercegovina kao zemlja u tranziciji nije sasvim zaglibila u ove probleme modernog zapadnog drutva. Upravo zato je korisno razmisliti o promjenama koje se deavaju, osvijestiti kako se odnos prema djeci mijenja i ne usvajati one navike i trendove sa Zapada koji nisu pozitivni ili koje barem vrijedi najprije dobro preispitati.
Za razliku od veine autora savremene strune literature o djeci, Winterhoff se ne libi da koristi pomalo staromodnu sintagmu djeiji bezobrazluk i da njome objanjava djeije ponaanje (poput npr. svakodnevnih zahtjeva petogodinjaka da mu se neto kupi u supermarketu i neutjenog plaa ako kupovina izostane ili odbijanje pospremanja sobe kod starije djece). Ovaj izraz koji je danas gotovo izaao iz upotrebe, i djeije loe ponaanje, prema Winterhoffu nisu posljedica nikakve promiljene strategije niti odluke djeteta da kinji roditelja, kako roditelji esto pogreno smatraju i doivljavaju vrlo lino. Takvo ponaanje je samo odraz djeije nezrelosti koja je prirodna za djeiji uzrast a pravilan odgoj vodi ka tome
da se kao odrasle zrele osobe tako ne ponaamo i da znamo suspregnuti i kanalisati svoju agresiju, ljutnju, razoarenje...
Michael Winterhoff i sam je otac dvoje djece. On otvoreno govori o izazovima koje odgoj djece donosi, ali se ne slae sa tvrdnjom da on roditeljstvo predstavlja kao veoma teak i naporan posao. I sam sam otac i smatram da je prelijepa stvar odgajati dijete, pratiti ga kroz ivot, pomagati mu da odraste u zrelu osobu. U tome nalazim veliko zadovoljstvo! U isto vrijeme roditeljima skreem panju na to da je koncept partnerskog odnosa zabluda, jer podrazumijeva ravnopravnost, a s djetetom nismo ravnopravni. Ono treba nae znanje, iskustvo i zrelost. Sa partnerom si na ravnoj nozi, a s djetetom nisi. Pa zamislite samo da vam treba punih dvanaest godina da biste nauili dijete da se samostalno i redovno tuira! I mnotvo drugih stvari djeci stalno morate ponavljati iznova i traiti od njih da ih urade ne zato to razumiju i uvaavaju neophodnost tog posla nego zato to ste vi tako rekli jer kao zreliji uviate ta je potrebno za dijete. Dijete samo ne uvia veinu stvari niti je u stanju razumjeti posljedice svojih postupaka. Ono to uradi, ono uradi za svoje roditelje, zato to ih voli i eli njihovo odobravanje. Trebaju proi godine i godine dok dijete radnje koje mu se nameu ne shvati do kraja, ali je dotad nauilo da ih obavlja, steklo radne i higijenske navike, osnovnu disciplinu, nauilo se ponaati meu drugim ljudima.
Roditelji koji misle da sve moraju djeci objasniti pogreno oekuju da djeca sva ta objanjenja zaista i razumiju. Doktor Winterhoff kao est primjer roditeljske zablude navodi uvjerenje da se slobodoumna, liberalna i otvorena djeca odgajaju tako to im se od najranijih dana daje mogunost da sami odluuju o svemu, od odjee, hrane, izbora igraaka, aktivnosti...
On kae: Sretao sam u praksi tinejdere kojima su roditelji od malena preputali odluke mislei da tako podstiu njihovu samostalnost. Vrlo esto su ta djeca bila samo dezorjentisana. Da bi postali otvorene linosti, djeca najprije moraju sazreti, a za pravilan psihiki razvoj potrebno im je da ih roditelji usmjeravaju. Roditelji u okviru partnerskog odnosa grijee, jer oekuju da su djeca zrelija nego to zapravo jesu, pa im na plea stavljaju suvino optereenje. Pred njima vode brane rasprave i svae, upuuju ih u svoje emotivne probleme, ne poteuju djecu od za njih pretekih stvari kao to su bolest ili smrt. Djeci jednos-tavno uskrauju pravo da budu djeca. Rezultat su djeca koja nikada zapravo ne odrastu - razmaena mlade, agresivna, sa loim radnim navikama, nespremna da zapone samostalan ivot. Rezultat su privreda i drutvo koji e, ako nastavimo sa ovim loim trendom, sutra zavisiti od pojedinaca nesposobnih da samostalno opstanu.
POSMATRATI DIJETE KAO RAVNOPRAVNOG PARTNERA
Roditelji na ovaj nain djecu precjenjuju i nanose im tetu. Naprimjer, dive se snanoj linosti svog trogodinjeg djeteta koje zna ta hoe, a dijete zapravo samo ima narcistiki ispad, jer jo ne poima da njegova mo nad svijetom ima granice i da drugi ljudi imaju drugaije elje i potrebe. Pri tome se linost formira tek od osme godine. Takoer, roditelji oekuju da vrlo mala djeca donose odluke (ponekad znaajne) iako djeca jo nisu zrela za proces odluivanja jer nemaju ni dovoljno iskustva ni dovoljno znanja o svim opcijama koje mogu izabrati i o posljedicama svog izbora.
PROJICIRATI SVOJE ELJE I OEKIVANJE NA DIJETE
esto poremeaj kod roditelja da dijete zamijene sa samim sobom. Kupuju djetetu ono to su oni u djetinjstvu eljeli imati, upisuju dijete na fakultet koji su oni eljeli studirati i sl. Ovo ne rade samo roditelji nego esto i drugi odrasli iz djetetovog okruenja.
DOIVLJAVATI DIJETE KAO SVOJ SASTAVNI DIO
Ova takozvana simbioza je vrlo rairen patoloki odnos u kojem roditelj nema kritiki odmak prema djetetu, jer ga smatra svojim sastavnim dijelom, svojom rukom naprimjer. Ovakvi roditelji uvijek nalaze opravdanje za ponaanje svog djeteta, kritiku doivljavaju kao da je upuena njima lino, obavljaju sve umjesto djeteta, jer osjeaju da je to prirodno, ne nalaze naina da djetetovo loe ponaanje sami isprave nego im treba pomo sa strane kao to bi trebala pomo da saniramo povredu na sopstvenoj ruci. Zato esto poseu za besmislenim prirunicima o roditeljstvu, da bi im neko drugi ukazao pomo u rjeavanju problema.
ISKORITAVATI DIJETE DA BISMO SEBI POPRAVLJALI SAMOPOUZDANJE JER SMO VOLJENI
Roditelji, a jo ee djedovi i bake pogrenim odgojem diu sebi narcistike spomenike - oni ispunjavaju djeci sve elje da bi kupili njihovu ljubav i naklonost zbog koje e se osjeati bolje, pri tome ne razmiljaju da ponekad ine stvari koje su na tetu djeteta. Naravno, kad djedovi i bake malo razmaze dijete, to je prirodno i sasvim razumljivo, ali treba imati na umu da to kod nekih ljudi prelazi granice i onemoguava normalno sazrijevanje djeteta.
KORISTITI DIJETE KAO VALUTU ZA POTKUSURIVANJE
Ponekad djedovi i bake ukidaju sva pravila ponaanja djetetu da bi im ono uzvratilo ljubav, ali idu tako daleko da podrivaju autoritet djetetovih roditelja i osjeaju se nadmono u odnosu na njih, to takoer nije dobro za razvoj djeteta
ZABLUDA O DJEIJEM BEZOBRAZLUKU
Djeca se ne ponaaju loe namjerno da bi napakostila roditeljima kao to oni nekad misle, ve zato to su nezrela i jo uvijek ne umiju kanalisati agresiju, ljutnju, razoarenje...
ZATO DIJETE NE MOE BITI PARTNER
Moderno roditeljstvo objanjeno na primjeru uenja tenisa
Problem sa konceptom partnerskog roditeljstva obino objanjavam na primjeru odnosa mene i mog instruktora tenisa. To je momak dosta mlai od mene i izvan terena ja mu se obraam sa ti. Kad smo na terenu, on je moj instruktor, ja sam uenik. Potujem ga, sluam njegove instrukcije, radim ono to mi on kae bez previe propitivanja. Ispravljam svoje poteze u skladu sa njegovim uputama, tako popravljam poteze i napredujem u igranju tenisa. On i ja nismo partneri, na odnos je jasno hijerarhijski naprosto zato jer partnerstvo ne bi bilo produktivno. On ne moe meni do unedogled argumentovano objanjavati ta da radim, uvaavati moje potrebe i osjeaje da ja igram kako je meni volja i partnerski mi davati slobodu da igram pogreno. Tako ja nikad neu nita nauiti i neu napredovati. Njegov primjer mi takoer ne znai mnogo, jer potez neu usavriti gledajui njega, nego igrajui sam. Tako i roditelji ne mogu vjeno obavljati stvari umjesto svoga djeteta, titi ga i tetoiti, nego mu moraju davati uputstva, ali ga i ohrabriti da igru preuzme u svoje ruke, objanjava slikovito doktor Michael Winterhoff.
Problemi djece su loa koncentracija, agresija, poremeaji u prehrani..
U svojoj knjizi Zato nam djeca postaju tirani Michael Winterhoff tvrdi da je prolo vrijeme kad su problematina djeca najee dolazila iz disfunkcionalnih porodica. Dananja problematina mlade je, prema njegovim tvrdnjama, iz stabilnih porodica, sa prosjenim ili iznadprosjenim primanjima, mlade koja je tetoena i o kojoj se mnogo vodilo rauna. Njegovo dvadesetogodinje iskustvo i statistiki podaci kojima raspolae svjedoe o sljedeim poremeajima koji kod djece i mladih sve vie uzimaju maha:
smanjena ustrajnost u radu, osjeaj odgovornosti i tanosti
izrazito agresivno ponaanje
sklonost fizikom i psihikom nasilju
- loije motorike i jezike sposobnosti
- slabije opaanje
- neadekvatno ponaanje u drutvu
- loe radne navike
- slaba koncentracija
- poremeaji u prehrani
- zloupotreba droga, cigareta, alkohola
- ovisnost o kompjuterskim igricama
