Mamy,
baš mi je drago zbog Emine i vidiš da je dobro i još nečije mišljenje potražiti...Neka je ona samo dobro! I naravno čestitam ti na novoj trudnoći
Vidim da je sve veći broj mamica krenuo sa drugim krugom...
Moj Luka se do sada napadao milion puta, i to uvijek na glavu , ali hB nijednom nije bilo posledica..
Zadnji put je na beton pao direktno glavom, odmah iskočila ogromna čvoruga..
HB, ona je plakao malo i odmah nastavio da se igra...
Prvi šok koji sam doživjela sa njim bio je kad je imao 4,5 mjeseca i kad mi je pao sa bračnog kreveta direktno glavom na parket...
Bože moj, tog mog straha i osjećaja krivice i bola, mislim da dok sam živa taj trenutak neću zaboraviti...Cijeli taj dan je bio plačljiv i prestrašen...Sad sam se naježila kad sam se sjetila toga...
Zadnji put kad sam se pravo nasekirala bilo je prije nekih mjesec dana...
Plakao je po noći i ja sam ga donijela u naš krevet, između mene i mm, kao i milion puta do tada...
I onda u toku noći, čuje se udarac i plač, i ja i mm skačemo u mraku...u snu ne znam ni gdje sam ga ostavila da spava, sa nama ili u krevetiću...Pratim plač, i nalazim ga naglavačke zaglavljenog između kreveta, zida i radijatora...On još spava, pile moje, i plače...
U snu je prešao preko nogu mm i sletio sa kreveta, a da mi to uopšte nismo primjetili..
Sreća, nije se jako udario i ja sam odmah stavila oblogicu i nisam mu dala neko vrijeme da spava da vidim da je sve ok...Ja više nisam ni mogla zaspati...
Isti taj dan se igrao na terasi i pao opet na glavu..Pao je na nos i raskrvario ga
Taj dan mi je bio užasan, grozan, najgori i samo sam čekala da se završi...Do kraja dana samo sam strepila nad njim da se opet ne udari...
Uh, koliko nas još samo čeka padova, udaraca, ogrebotina, sikiracije...Ko će to izdržati...
Samo neka ih dragi Bog sve čuva...