Da, takva sam i ja po prirodi, osjetljiva, uvijek previše razmišljam, stalno u nekoj brizi oko nečega, držim sve u sebi i najviše ugađam drugima, sebi sam uvijek na zadnjem mjestu. Što kažete, negdje je moralo izaći. Al što jer najgore, umjesto da to mijenjam, ne mogu, treba tu jaaako puno rada na sebi.

Jasan žao mi je, nadam se da si sada dobro i da se nije ponovilo. Znam kakav je to osjećaj :(

Ma neznam kako da to promijenim ,ako i udjem u konflikt ,cak i opravdan ,bude mi zao i brinem se cijeli dan dal sam povrijedila nekoga 😫😫
A da ne govorim o hipohondriji ..evo danas ,me uho i sinusi muce opet i ja vec pomislim da mi je neka zila u glavi puknula pa mi curi aneurizmaaaaa 🤦‍♂️🤦‍♂️🤦‍♂️🤦‍♂️Poludjet cu 🤣🤣

A joj vjerujem ti, a jesi li ikad probala sama sebi reći. Evo neka umrem, neka umrem ovog trena od bilo čega briga me. Meni je to pomoglo jer nekad davno sam i ja bila hipohondar što god zaboli ja doktoru i onda sam si to izgovorila i prošlo me😁znam kako se osjećaš to je užasno. A reci dal si postala zbog tog stanja depresivna neraspoložena? 

Ali ja se tako bojim smrti da si nemogu to reci 😪😪😪ali pokusat cu ,reci cu sama sebi ajde ,udari me sada pa mozda se umirim malo ...ma meni je tata iznenada umro i od tada je to krenulo ...ali hvala bogu nisam depresivna ,dapace vesela sam po prirodi i volim zivot ali ovo me tako umara ...samo zelim biti ona stara ...a ne ovako u strahu biti ...lakse mi je kada sa vama to podijelim i znam da nisam sama ...A koliko je to tebe drzalo ? Ta hipohondrija ...najvise me muci taj nedostatak zraka ...imam osjecaj da mi netko sjedi na plucima ...

Meni se to dešavalo nakon poroda prvog djeteta, imala sam tumor, pa karcinom pluća, pa karcinom prsa😂dosadilo mi to vjeruj imala sam i bolove i onda sam si rekla, e sad nećeš doktoru umri više, ne zanima me😂i tada je još nekih mjesec dana mučilo i prestalo.Moji osjećaji nisu bili kao sada tad me nije hvatala nervoza ili da nisam mogla funkcionirat. Kad sam pričala sa kolegicom o tome mi smo se smijale meni je bilo smiješno. Vjeruj tada mi nije bilo smiješno. E sad je druga diagnoza u pitanju Anksioznost mada je to povezano sa hipohondrijom, valjda to ide sa godinama, mene je stah depresije, ludila, strah za moju dijecu, strah od nervoze, nemira kojeg nisam mogla obuzdat. Sad je bolje, al opet to nije to. Nemogu kontrolirat kad me obuzmu negativne emocije, bude mi loše, neraspoložena budem, i onda me uhvati jao evo depre, negine mi psihijatrija😂 i onda dramim vidim sve crno, režiram uf fuj. E sad ja sama sebi kažem aj poludi briga me haha pomogne malo al opet se vrati. Joj teško je 

Tocno to ...to cuci u meni i kao da ceka ,e sad si jelena dobro i sretna si pa ajmo te opet malo zajebat 🤣🤣da ne zaboravis da sam tu ! I mene je strah da me ne prebaci jedan dan i da ne zavrsim na psihijatriji ...jer kolko to moze obuzeti covjeka ,nezna nitko osim onoga koji to prolazi ...mene je strah da ne umrem usred noci pa da me dijete ujutro nadje 🤦‍♂️🤦‍♂️🤦‍♂️ A i svima oko sebe sam vec dosadna sa svojim dijagnozama ...pogotovo infarkta i embolije pluca 🤣🤣

Baš to zaboravim, i onda kao podsjetim se, a jesi zaboravila da si anksiozna ma daj sama sebe bi ispljuskala. A kad nemislim na to osjećaji su drugačiji, smirenija sam, veselija. 

Ja bi da mogu obisla sve doktore ,sada razmisljam o kardiologu opet ,ali onda opet si velim pa nemoj biti glupa  da si trebala umrijeti ,vec bi 🤣 I to sto mi muz radi u bolnici ,ne pomaze ...slusam svakakva sranja o bolestima i tumorima i onda me to dotuce ...

HejJavljam se mozda neko prolazi isto kroz sto i ja..Imala sam prometnu i strgala sam nogu.. ali sada je sve uredu no nakon pol godine pocela sam se jako bojat za sve koji voze, da im se nesto ne dogodi jer danas ima previse prometnih i stalno neko strada.I stalno mi je tata u glavi i razmisljam da mu se nesto ne dogodi, i odvratne stvari mi se po glavi vrte, da slucajno ne strada na poslu il da strada u prometnojI nikak da izbavim to iz glave , da li zn- netko kak da se toga rijesim?

Pzdrav draga lela, to je od prometne, od stresa koji si doživila. E sad ako te to ometa i nemožeš da vodiš normalan život, ako te to sprečava u svakodnevnim aktivnostima, bolje se obrati psihologu🙂Gdje su druge cure? Kako je stanje kod vas? 

Pozdrav cure ! Draga lela ,nadam se da ce sve ici na bolje ,nas mozgic je tak cudna stvar 😫 pokusaj sa nekime razgovarati ..bit ce ti lakse ...Ja sam standardno ,kako koji dan ...ovisi o stresu i naoetosti toga dana ...ali skuzila sam da me puno vise stvari pogode nego prije 😣 i sve uzmem previse osobno ...nikako da to u glavi prebrikam ...Kako su ostale ? Jeste bolje stogod ?

Pozdrav Jsan ja sam puno bolje, vidi se pomak, ide laganim koracima na bolje. Sada je 6 mjeseci kako pijem antidepresiv. Kad sam prvi put pila antidepresiv nakon dva mjeseca sam bila super, sad nekako to treba duže vremena. Al evo opet smijem se, šalim se, vratili su se ti neki osjećaji koje sam u svemu tome pogubila. Tjeskoba je nestala i nervoza isto. Uglavnom funkcioniram kao prije. Prije dva mjeseca tata mi je preminuo i imala koronu e tu sam malo kiksala al dobro ništa strašno. Imam psihoterapiju jednom tjedno, i to mi ouno pomaže. Volila bih da sam mogla bez tableta, ali ajd nije išlo šta da radim, pila bi ih i cijeli život samo da mi se više ne vrati to grozno stanje. 

Pozdrav svima. Imam 27 godina i citam vase postove. Imam ogromnih problema sa anx. Imam dvoje djece. Curicu (2 ipo godine) i djecaka (10mj). U trudnoci sa njim dobila sam koronu, i ubrzan rad srca. Porodjaj mi je bio traumaticno iskustvo. Carski rez. Veoma lose stanje posle porodjaja. Na odjeljenju mi je jos bilo lose, i poslije toga krece anksioznost. Svaki dan mislim da li ce nesto da mi bude, da li cu da umrem i sta ce moja mala djeca bez mene. Sa njima sam cijeli dan, i jedva cekam da mi muz dodje sa posla da pobjegnem tim mislima makar malo. Njega sam slomila sa svojim ubrzanim okucajima (najvise 125 su bili), dobila sam Byol da pijem. Ekg svaki put uredan sem ubrzanog rada. Bolovi u prsima, u ruci, pozadi kod plecke, zgaravica s vremena na vrijeme. Svaki dan vise vrtoglavice, mucnine povremene, probadanja... dosadilo mi je. Pila sam Eliceu i Xanax jedno vrijeme, sad po potrebi popijem lexililum. Ali mene ubi taj osjecaj u prsima nekog stezanja, pa i malaksalost. I non stop gledam kao neke znakove da ce nesto da mi bude. Uradila sam more nalaza, nista zabrinjavajuce. Imam krivu kicmu, moji bolovi mozda poticu i od toga, ali ne. Kod mene je sve srce. A kad me zaboli jako glava onda je tumor. I samo razmisljam da li mogu nesto sprijeciti, da li sam nesto propustila, i zivim svaki dan lose, jer me moja glava slomi. A ja samo ne mogu da vjerujem da sve ove simptome proizvodi neki strah, to mi je nerealno. Kad god cujem nesto lose ja to odmah svezem za sebe. I evo cijelo popodme mislim da ce da me udari srce, cak i dok pisem, jer me probada u prsima, pa u ruci, pa sam se preznojila jednom, pa mi se manta.. i tako u nedogled. I samo da mi nesto ne bude dok sam sama sa djecom... zaboga vise... molim vas pomozite makar da mi kazete kako da ove misli prestanu. Veliki pozdrav svima. 

Pozdrav draga, vjerujem kako ti je. Svi smo mi tu sa sličnim simptomima. Kod mene je miš, maš anksiozno depresivni poremećaj u glavi najgori scenariji, ishodi, strahovi praćeni takom nervozom da bi iz sebe iskočila grozan osjećaj. To je prestalo sa antidepresivima, pila sam i još neke uz to za smirenje kao normabel, neznam pravo pošto sam u Njemačkoj neke njihove. Te druge ne pijem uvijek jedino ako osjetim da nemogu izdržat, i to četvrtinu, a tak me smiri😁. E sad kako zaustavit te misli moraš kontrom. Ako krene šta ako me nešta strefi, ili ako je neka bolest, samo reci ajde nek me strefi, ono krene joj a šta ako, ti opet pa nek me strefi briga me, i tako stalno, mora prestat😂, ili probaj brojati od broja 17 unazad i zamišljati svaki broj u glavi i kakve je boje, meni je to djelovalo🙂

Još nešto opuštanje uzdah, izdah, ja to radim svaki dan. Krenem ovako udišem i kažem, udišem sreću pa zastanem i onda izdah i kažem izdišem tugu, dalje nabrajam udišem zdravlje izdišem sve što mi ne služi, pa onda pozitivne misli - negativne misli, mir-nemir, ljubav-mržnja, svjetlos-tamu nabrajaj šta ti paše. A kad izdišem zamišljam da odpuhujem tamni oblak sa negativom🙂probaj ja to radim svaki dan🙂

Ma ista sam. U glavi insceniram najgore moguce stvari, svoju smrt, pa kako ce djeca bez mene, pa tuga, pa sve u krug. Od sitnica pravim to isto, i stalno mislim lose. Dosadila sam muzu, umorila sam ga sa ovim. Propustam lijepe stvari, ja ne smijem da isplaniram dan jer ko zna da li cu ga dozivjeti... i tako... uradila deset_ine ekg, tri ultrazvuka srca, tri ultrazvuka abdomena, dva ultrazvuka stitne, deset_ puta osnovne nalaze u zadnjih godinu dana... i ja i dalje trazim medicinsko objasnjenje za svoje stanje jer ne mogu da shvatim da ti neki strah ovo radi. Ja sam probala te tehnike opustanja, ali mene ovo kad uhvati ne prolazi za deset_ minuta nego traje i traje i traje... i samo se pogorsava... zato i ne shvatam kako je moguce da je iz glave kad ne prolazi za 10 min recimo kao napad panike. Nego kod mene to traje cijeli dan, nekad i nekoliko dana... i kazem sebi E neka te evo sad spuca, i ne spuca me, ali dzaba... I na sve to hodanje doktorima, mene ovi simptomi unistise... 

Znam, i meni je nekad davno bilo tako, simptom, traje po par dana čak i mjesec  dan i noć ne porolazi, probaj ići kod psihologa na razgovore. Da li piješ antidepresive meni oni pomažu

Pila sam tu Eliceu, ona je antidepresiv. I potisnula bi to donekle, ali nikad ne bi nestalo, da me ostavi na miru. Ovako mi je vec konstantno godinu dana... i ljudi oko mene naglo obole ili umiru, ja automatski to trazim kod sebe. Nisam isla psihologu, ali neuropsihijatrica je rekla generalizovana anksioznost i na kontroli narednoJ kao pomjesana sa depresijom. Pa sam pila taj Xanax i Eliceu. I onda sam prestala, pokusala sa Valerijana kapima, leksilijumom po potrebi... ali problem je prisutan. Nekad manje, nekad vise. I cim ne probada u prsima, tu je kraj. Samo se pipam, osluskujem srce, mjerim pritisak...  kao da samo cekam infarkt. I da me makar prodje to sve kad popijem lijekove, nego ne, pa ne vjerujem ni lijekovima... uzasna zbrka, a niko me ne razumije. Kad mi kazu Ne misli na to, sta ces, sta bude bice- ja bih tad glavom od zid lupala. Cuj sta bude bice, pa bice, ali ne mogu razmisljati tako pored dvoje male djece i divnog muza, ne zivi mi se ovako, a izlaz ne vidim. Cim pomislim da mi je bolje, ono postane jos gore.                    

Znam vjerujem ti, to su usponi i padadovi nadajmo se da će proći mene je prvi put prošlo. I da to mi isto smeta kad neko kaže nemisli na to, ili radi nešto. Ja radim na takom poslu da i vikendom radim po cijeli dan, ja radim a nemogu od misli i nervoze se koncentrirat na posao. To je jednostavno tako u glavi poremeti sebalans. 

Razumijem tacno sta mi govoris 😒...  sta bilo da radim, ja ne prestajem misliti... i onda nesto da me fizicki umori tacno nemam snage i ne smijem da se usudim da se umorim jer zaboga stace mi srce. Kazu mi moji da nemam kondicije, nakon dva ubrza poroda moram i kile skinuti iskreno 15 najmanje. I svjesna da nemam kondicije ali ne ja sam nesto bolesna. I svjesna sebe i svog problema, ali rijesenje nikako da dodje.

Da li ima ikoVise aktivan na forumu 🤣 potrebno je malo podrške , da znam da nisam sama i da neću završiti na psihijatriji zbog umišljanje svega i svačega ? 🫣

Pozdrav Mina, bolje smo zato se ne javljamo😁 bar mislim da je tako🙂Nećeš završiti na psihijatriji, ako nismo mi nećeš ni ti🙂Neznam koji je tvoj  problem, ali bit će bolje🙂

Bok cure,Evo da se i ja javim, nekoliko puta sam počela pisati pa bi me nešto prekinulo i nikako završiti misao.Ja sam bolje, puno bolje nego na početku.Još uvijek imam trenutke navale tjeskobe, crnih misli, mozak radi sto na sat, ali manje više sam ona stara ja.U biti, ne znam hoću li ikada više biti baš ona stara jer često sam u nekom strahu da će mi se to vratiti.Oduvijek sam bila malo anksioznija osoba samo to nisam valjda primjećivala dok me nije svladalo. A sad itekako sve vidim i primjetim.Kako ste vi? Nadam se dobro.

Hvala na utjehi Dana ❤️ Prije cc 3 god sam imala anksiozno depr poremećaj liječila se i sve Ok bilo, sad sam 7 mjesec trudnoće i čini mi se sve se vraća 😞 zadnjih dana tumaram po kući  bezvoljna , depresivna s milion misli u glavi. Inace idem na psihoterapiju otkako sam saznala da sam trudna bas da bih spriječila sve ovo Al čini mi se da su hormoni jači sad u zadnjem tromjesječju trudnoće 😞 jedva čekam da ovo sve prodje aBd jer zaista AD u trudnoći mi je zadnja opcija 😟

Znam vjerujem ti kako ti je ,jer i ja imam anksiozno depresivni poremećaj. U trudnoći i zbog promjena hormona je puno gore, al proći će bitno da ideš na psihoterapije lakše ćeš to pregurat..Ja sam na antidepresivu bolje je, ne sto pisto, al u svakom slučaju da se živit, bude dana kad je i sto posto ok. Samo pzitivno bit će sve u redu🙂