Draga Majo, to sto si tužna je potpuno normalno s obzirom na situaciju. Bilo bi čudno da je drugačije. Ono sto cu ti ja reci je da treba vise da cijenis sebe, ne dozvoljavaj da neko vice na tebe i da se uzrujavas. Ja mom muzu sa kojim imam djecu ne dozvoljavam da viče na mene. Janice, i meni se to dešava povremeno i bas me iscrpi. Meni se dešavalo i kad legnem da spavam cim zatvorim oci odmah počne da mi se odvija neki film pred ocima, neke scene, uh to mi je bas tesko padalo

Bojana jel sada tebi bolje..ja ne uzimam nikakvu terapiju al sam baš i iscrpljena..koda sam izašla i sebe i koda mi je razdvojeni duh od tijela..ma neznam sta je ovo..uglavnom sve bi čovjek samo da mu bude bolje..

Janice, ja sam sad super, jedino sam pred ciklus malo poljuljana tih par dana ali sve je to dobro u odnosu na prije. Poznato mi je to što kažeš kao da ti je razdvojena duša od tijela. Ja sam imala sve moguće simptome, sve one najgore i derealizaciju i depersonalizaciju, ma sve. Jesi li bila na razgovor kod psihijatra ili psihologa i da li razmišljaš o terapiji

Hej draga Bojana drago mi je da si dobro..evo ja isto išla kod doktora dobila tablete pa htjela bih nastaviti sa psihoterapijama ..mislim da je to najbolje..evo kako vidim i u mojoj okolini i na forumima jako puno ljudi imaju ovakve poremećaje al mora se boriti raditi puno na sebi...a baš mi zao sto nema više ženica na ovom forumu jako je pozitivan baš šteta al bolje da nema ..da su svi zdravo..

Bojana sta si ti pila od terapije i koliko dugo si pila.

Pijem Seroxat već pola godine i stvarno su dobre tablete, ali me strah kako će mi biti kada prekinem. Ne želim ni da se sjetim kako mi je bilo. Kako si ti sada?

Mislim da je dobro uz tablete i psihoterapiju da će to o da super biti ..a i one su stvarno mislim potrebne ko nemoze sam da izađe iz toga...super si ti Bojana samo radi na sebi bez obzira što ti je dobro ..i ja moram lako je drugom reći sebi najteze

Janice, hvala puno. Je li imala neka od vas problema sa zaboravnoscu? Mene to jako nervira, vidim da dosta mojih prijateljica koje ne pate od anksioznosti isto ima problema sa tim

Bojana i ja zaboravljam ..tipa nešto sam zaboravila pa se onda prepad nema što to ja zaboravljam pa se mislim..al to je normalno samo što mi još više pridajemo važnosti tome..haha..kod nas je panika za sve..treba stres izbjegavati mislim da je on najveći okidač za ovakva stanja..

hvala na podrsci. ja sam bila super ali... opet ali. pms i spucalo me. no to nije sve. citala na internetu neki forum i pise da je curi nakon dvije godine ank i panicni napadi presli u siz... i onda komenar od nekog momka da je to moguce ali se rijetko desava. onda se neka ukljucila kako je dobila siz jer je raskinula dugogodisnju vezu... i ja sad mislim da je sigurno imam ili cu dobiti. njima je presla iz ank... svi su potvrdili da ne moze ali ja mislim sad da moze ne bi lagali ljudi po forumu sto im to treba. kad se god zamislim i krenem da osluskujem sebe kao u glavi u usima nesto da cujem ne cujem ali kao nesto pomislim i to kao da cujem i potpuno sam odsutna sto se tice spoljnog svijeta. a kad s nekim pricam super sam. napominjem da zavrsavam doktorski studij i da dobro ucim. ali... ovo me koci. da bar mogu manje misliti. sta vi mislite da li je siz ovo moje?

Pa Majo zašto čitaš to? To je nešto najgore što možeš sebi da uradiš. Samo ideš protiv sebe. Ja sam isto prošla pakao zbog tog istog što si ti čitala, evo sad dok čitam ovo sto si ti napisala nije mi svejedno, ali neću da vjerujem u to. To pišu ljudi ponekad i iz pakosti, ne obraćaj pažnju na to. Ti to nemaš tvrdim! Pokušaj da skrenes misli sa toga

hvala draga bojana, ja se nadam da je nemam. vidi ne znam ni ja sto citam eto nadodje mi. problem je jer sam maloprije procitala tekst gdje je cura sjekla hljeb i napisala kao da je kad je vidjela noz cula glas zbodi nekog.... i prepala se nenormalno i kao dijagnoza siz... ja sam do juce mislila da je to okp. zatim sam procitala da je neki poceo jednu vece da se trese od straha otisao u bolnicu i bila dijagnoza siz... sad sam skroz i isrpprepadana i sve... samo osluskujem sebe. nekako sam cudna samoj sebi... kako mi je krivo kad se sjetim kako sam dobro bila, a opet sad mi se ponovilo ono od januara kad sam bila skroz lose. ali ponavljam proci ce. vjeurjte mi da mi sad neki doktor kaze: hej nemas ti to, to nije pocetak siz vec imas okp istog momenta bih bila ona stara ja.

Uz duzno postovanje svima, @Lajla, samo sam zbog Vas izradio acc. na ovom forumu. Nadam se da ste jos uvijek zivi i relat. zdravi i da cete jos jednom navratiti i procitati ovaj post.. Poslao sam Vam i zahtjev za prijateljstvo na ovom forumu i nadam se da ce te ga prihvatiti i odgovoriti mi. Mi smo zasigurno dva posve "razlicita svijeta," ali zbog specificnosti Vaseg odr. problema o kojem ste pisali prije gotovo 7 godina, ja Vam se i obracam.. iako nemam u navici pisati javno odn. ovo je ujedno i moj prvi post na nekom forumu i ako netko od vas moze stupiti u kontakt s doticnom i obavijestiti ju o ovome bio bih mu vrlo zahvalan, a mozda cu se naknadno prikljuciti i javnoj "debati."
Sve najbolje.

BTW, "to tvoje" zasigurno nije shizofrenija, ako pod "siz" sporazumijevate isto jer da imas odredjeni psihoticni poremecaj vjeruj da bi brzo doznala za to kad bi dosla k sebi nakon hospitalizacije, antipsihotika i remisije odn. da si tren. u odr. psihot. poremecaju ne bi mogla racionalizirati prije svega, a ti to ciniš i ne samo to... stoga ne brini i opusti se.

Razni medikamenti (poglavito oni koji uticu na sredisnji zivcani sustav; psihofarmaci) mogu ometati prijenos informacija iz kratkorocnog u dugorocno pamcenje i negativno uticati na njega kao i na mogucnost ili brzinu prisjecanja (privremeni gubitak pamcenja - nus pojave) istom i kortizol - hormon stresa i stres (sto je i @Janicaa istaknula) koji u danasnjem vremenu de facto pogadja gotovo sve ljude (nista cudno) u nesto manjoj ili vecoj mjeri, ali zabrinuti bi se trebali ako se na trenutke primj. ne mozete pri-sjetiti svog imena. Nedostak sna takodjer i umor, iscrpljenost, manjak magnezija ugl....

Hvala Vam gospodine Ivane na odgovoru.

Pozdrav drage dame. Istrazivala sam po internetu trazeci neke smjernice i 'naletim na ovaj forum i vidim da je jos uvijek aktivan. Naime, imam anksioznost vec duze vrijeme i nekako sam naucila zivjeti s tim iako me zna bas 'uhvatiti'. Medjutim veci problem je sto mislim da imam okp i to me prestravljuje. Izvinjavam se sto nisam procitala sve postove, ali sam vidjela da su neke clanice pisale o tome pa ako mogu da se jave da pomognu i objasne kako se ovo prevazilazi jer 'umirem' od straha :-(

DragaMajo nemas ti nikakvu shizofrenije ne brini sve je to umišljam strah..ja sam sad ok mada uvjek imam sa sobom pomalo one simptome..znam puno ljudi što prolaze ovakav pakao sve to prođe il se naučiš nositi s tim..ne preraste to ni u kakvu shizofrenije..budimo ponekad potpora jedni drugima

Imate na Facebook jednu super grupu puno savjeta.AKSIOZNOST NIJE KRAJ PUSTI MUZIKU I UZIVAJ

Dje ste drage moje zene! Ja sam vam dobro. Ivane, hvala vam puno na odgovoru. Htjela bih da odgovorim clanici Sana_sa - tesko je dati savjet jer je u pojedinim trenucima zaista tesko prevazici neke simptome. Najvaznije je da se trudis da kad ti god naidju ruzne misli i strahovi da pocnes nesto da radis samo ds ne mislis o tome. Nadji neku zanimaciju, sto god samo da skrenes misli. Kako ste vi ostali? Ima li neka stara clanica da se javi da nas malo podrzi?

Mislim da sam dobro, naleti ponekad nesto, ali sam dobro

Nema probl. heheh, drago mi je ako mogu pripomoci bilo kome i na bilo koji nacin, a tako ujedno i sebi cinim bolje. Hvala vama na obziru.

Pozz, dosta sam postova procitala pa da se i ja pridruzim diskusiji.

Vidim da se neki muce, ne uzimaju terapiju ili su na svoju ruku prestali, pa mi nije jasno zasto.

Po rijecima moje psihijatrice, prvi korak u lijecenju ovog poremecaja je otopiti simptomatologiju tj. strah, uzimanjem terapije. Kod mene je konkretno seroxat, koji sprecava inhibiciju serotonina iza receptora i otpusta serotonin u plazmu. Ova terapija je specificna utoliko sto se postepeno uvodi, recimo tri dana jedna petina, tri dana jedna cetvrtina itd do jedne cijele tablete kada se postize steady state odnosno ciljana optimalna doza. Nakon sto se krene sa jednom tabletom, slijedi period od 30 dana nakon cega simptomi iscezavaju. Ukoliko jos uvijek ima obrisa anksioznosti, ide se na povacanje doze.

U trecoj sedmici prije pocetka poboljsanja dolazi do slabog pogorsanja u vidu jake nesanice ali je i to uredna nus pojava jer serotonin prirodno uzbudjuje tijelo. Vrcenje po krevetu, osjecaj napetosti itd, udaranje nogom u snu itd., jer tijelo pocinju otpustati stres.

Odem ja nakon 3 sedmice od uvodjenja terapije i kazem psihijatrici osjecam izvjesno poboljsanje mozda 10%. Kaze ona meni nije 10, nego 1%. Dakle, ona tacno zna po postotcima kako tece poboljsanje. Ljudi to vec znaju. Postoje grafikoni, ljudi izracunali, zna se koji dio mozga sta proizvodi, koji dio mozga nam je zablokiro itd. Nakon 4 sedmice, poboljsanje je 28%, a nakon 2 mjeseca je 50%. To vam psihijatar mora nacrtat i objasnit ako je cemu.

Prije ovoga, niti ne pomisljajte ici psihologu jer kao sto rekoh, simptomi se moraju otopiti i vi uvesti u stanje kada mozete krenuti na psihoterapiju.

Ovo sam podijelila s vama jer vidim da neki bjeze od ADa i muce se bez potrebe, ili kazu nisu mi djelovali itd, a mozda ga nisu pravilno uzimali.

Uglavnom ljudi imaju neku odbojnost od psihica kao samo ce da tutne lijek. Ni to nije bas tacno. Moja psihijatrica mi nije odmah propisala lijek vec sam morala izvaditi hormone stitne, te hormon stresa prolaktin, kako bi iskljucila organski uzrok. Znaci nema tableta nako. Takodjer mi je iskljucila lexilijum za spavanje kako mi se ne bi zamaskirao ucinak seroxata.

Kljuc svega je pronaci kvalitetnog psihijatra.

Pozz

< Poruku je uredio Viktorija55 -- 1.6.2017 19:31:41 >

Pozdrav cure, nova sam i evo zelim s vama podijeliti neoe stvari i nadam se nekim savjetima, utjehi. Ne znam. Necemu. Znaci u savrsenoj sam vezi 8 godina, od toga 2 zivimo zajedno
Silno sam htjela zaruke i zarucili smo se prije kojih pola godine. Tad mi je proslo kroz glavu dali je to svarno to i dali ja njega volim. Nisam se obazirala na te misli i par mjeseci je bilo super. Zatim samo iz vedra neba u meno grc, svakakve misli tipa: sto ako ja njega ne volim, sto ako ja zelim prekid. Grc u trbuhu, zelucana nervoza, povracanje, plac. Ne izlazim iz kuce prakticki vise. Imam napadaje panike kao da budem u svakom trenu prekinula vezu. Osjecam se da se borim s nekim drugim, da ja ne zelim prekid i takve misli. Nakon 2, 3 tjedna se smirim i sljedecih par tjedana je super i mislim si kako sam glupa da uopce to pomisljam, da ja njega volim i sve je super. Onda buum jedno jutro se samo probudim sa grcem i ispocetka sve opet, od laganih misli do kroz tjedan dana histerije da cu prekinuti ili da cu sebi glavu razbiti. Bila sam kod psihijatra i dobila dijagnozu mjesana depresija sa anksioznoscu. Dobila sam samo tablete za smirenje, ali ne pomazu. Sad sam trenutno u odvratnoj fazi di cim se probudim srcr udara 200 na sat, povraca mi se, strah me da on dodje doma s posla ili da se ja vratim doma. Stalno sve analiziram. Poljubimo se i ja odma: kako se sada osjecam? A zasto ja sada ne osjecam ljubav? Onda idem doma s posla: kako cu se sada osjecati kad ga vidim, sto ako me opere panika i ne osjetim ljubav? Ubila sam u sebi svaku trunku ljubavi i srece, vise me nista ne veseli, nista mi se neda i niku nebi isla. Zelim se iz toga izvuci, zelim da ponovno budemo normalan par, ne zelim ove misli i sve popratne simptome. Ne znam vise kako da si pomognem. Imam njegovu podrsku i podrsku roditelja no ja ne mogu van iz zacaranog kruga. Oprostite na dugooooom postu, ali morala sam to sve izbaciti iz sebe. Jednostavno se osjecam kao da cu umrijeti od bola, tuge i jada.