Ne sumnjam, ne brini, samo pitam. Nije to što ti misliš sigurno. To je najveći strah svih nas ovdje, ali moramo vjerovati doktorima jer su i meni rekli da anksioznost i okp ne mogu da pređu u to.

Draga mayamayic,nekad davno sam se javljala na ovaj forum ...dugo vec nisam, znam ponekad proviriti ..:)Procitah tvoj tekst pa me natjera da ti napisem koju :) Mislim da sustina ovog poremecaja (anksioznost panicni ),jesu ti raznorazni strahovi da ne poludim ,da ne naudim nekome,da ne preraste u neku tezu bolest...sve sam to prosla raznorazni horori koji sami krojimo..pa tipa da li su to misli ili glasovi odmah mi se noge odsjeku i pri samoj spomeni,previse sebe i svoje misli analiziramo osluskujemo ,analiziramo,, au STRAHU SU OCI VELIKE!Ne brini neces poluditi ,nece se nista desiti ..ali moras sto manje se izlagati stresu ,misliti na sebe (vidim da ti situacija u porodici nije idelna),raditi ono sto volis...treba vremena ali proci ce i biti bolje!!Kad ja nisam poludila za ovih sedam godina vjeruj neces ni ti:)Sretno i bice sve ok!!!POZZ P.S. Stare clanice Jana ,Blur ,Black Magic.....ima li vas zivih??

Leki 28, čitam ovaj forum od prve stranice i jako mi je drago da se javio neko od starih članova. Kako si ti sada?

Hvala puno, znatno sam bolje, samo sto me znaju uhvatiti misli tipa sta ako kao psihopate planiram da nekog roknem, sta ako nekom nesto uradim ( cudno ali sebi vise ne). pa onda zamislim da sam vidjela neku sjenu, p zamislim odmah zatim kako skacem po kuci i govorim da sam nesto vidjela, pa onda zamislim da u momentu kad to krenem raditi cu znati da imam siz, pa onda vidim da to ne radim, pa kad to vidim pomislim koliko je tanka linija izmedju mog umisljanja i realnosti. mada znm ja da su to opsesije jer one rade 200 na sat. i puno mi je lakse.

pred rodjacima nisam pricala da imam momka jer je razveden a oni to ne vole bas pa se plasim da ce ga napasti, roditelji stalno prijete da ce reci njima, ja sam konstantno pod strahom ali od realnih dogadjaja, sta ako oni kazu, sta ako neko kaze da sam u vezi s njim ( iako je slobodan covjek) i ne znam sta da radim od toliko straha samo kad ih vidim cekam da im je neko rekao i da ce mene napasti a vise mi je za njega da ga ne napadnu jer su zivcani. brinem ne mogu da se rijesim ovog straha svi iracionalni na jednu stranu ali ovi.... kako da rijesim ovo??? bojim se jer je dovoljno da njima samo neko kaze da sam u vezi s njim odmah ce me ubiti ( ne bukvalno ali eto) roditelji ce potvrditi...

Drage moje stare i nove clanice...evo i ja se javljam nakon poduzeg vremena nejavljanja. Uh kako da pocnem, odakle, na koji nacin??? Javila sam se s razlogom jer sam se sjetila koliko je meni bilo vazno da mi se neko iskusniji javi i kaze mi koju utjesnu rijec, trazeci ohrabrenje i motivaciju da se i dalje borim protiv ovog najokrutnijeg stanja koje covjeka moze zadesiti. I kontam kad je najbolji trenutak, hmmmm 8.mart, Dan zena ...Drage moje, nisam citala nijedan post, osim od mayemajic jer je bio zadnji i od Bojane, za koju sam vidjela da me spominje da se javim...Sta vam mogu reci? Sve sam prosla, svaki moguci simptom, i gore, svasta su mi preporucivali, da pijem terapiju, da idem na psihoterapiju, da se okrenem vjeri...Nista od toga nije bilo za mene, sjecam se da sam sve radila na silu, pokusavala naci smisao u mnogo cemu, ali bezuspjesno, da sam na kraju od svega odustala. Od sinoc razmisljam sta da napisem a da to zvuci smisleno i utjesno, ali ja uistinu ne znam sta mi je pomoglo. Ono sto mogu sa sigurnoscu reci jeste da sam 100 posto sigurna da ovakva stanja dolaze od stresa koji se gomilao godinama, ciji uzroci su razliciti, od toga da ne mozemo neke stvari promjeniti, a zelimo ih mijenjati jer mislimo bice nam lakse, a tesko nam prihvatiti da u biti moramo nauciti zivjeti s pojedinim zivotnim prilikama, s ljudima koji nas okruzuju, a kojima zamjerimo mnogo toga,od stalnih poredjenja sa drugima, od manjka samopouzdanja i samopostovanja, od trauma raznoraznih, od nedostatka materijalnih mogucnosti, i mnogo toga da ne nabrajam. Isto tako, sto posto tvrdim da je lijek u nama samima, u nadi da ce sutra donijeti nesto dobro, da ce nam vremenom biti lakse. Barem je meni vrijeme bio dobar saveznik...Pomogao mi je forum, ove zenice koje su uvijek spremne napisati lijepu rijec, dati podrsku, bez osudjivanja i kudjenja. Koliko su mi samo pomogle rijeci SRECICE, KOKE, BLUR, DANE, JANE i ostalih forumasica koje su tada bile uz mene, u periodu kad se meni sve ovo desavalo. Hocu reci, nemam mnogo vremena da pisem, buditee tu jedna uz drugu, nastojte se okruziti pozitivnim ljudima, nadjite hobije, kuhajte, cistite, posjecujte komsiluk :), izadjite trcite, radite sve budalaste i manje budalaste stvari koje prizeljkujete, bez ustrucavanja i stida. Ne citajte nista na internetu, mnogo je nefiltriranih informacija, netacnih, krutih, radikalnih, dvosmislenih. I vjerujte duboko u sebi, pricajte sa sobom, molite se Bogu, bez obzira na bogohulne misli, da vam pomogne naci mir i rasterecenje, snagu i motivaciju za daljnju borbu. Ne odustajte nikad. Sve ce proci, mora. Kod mene nije sto posto proslo, ali sam mnogo bolje, ali kad se sjetim simptoma koje sam imala, uhhh jeza me uhvati, i onda se pitam sta ako se ponovo javi, sta da radim, onda kazem sebi, tu ste vi, bice neko ko ce mi pomoci, Bog da onoliko iskusenja koliko mi to mozemo podnijeti. Toliko od mene, necu se javljati cesto, ali s vremena na vrijeme vas pratim. Ja bih voljela da se jave stare clanice, pogotovo SRECICA, koja mi je mnogo pomogla, cisto da vidim sta radi, kako je, sta ima novo u njenom zivotu :)))) moze i pp. Koko ljubim te draga moja....Cure moje sretan vam 8. Mart, da naredni niko od nas ne doceka ovako nesto. LJubi vas i voli vasa LAJLAC. ps. pisem grozno, mali mi ne da ni da tipkam ni nista :))))

_____________________________

Lajla

Draga Lajla,ni sama nisi svjesna koliko mi je drago sto si pisala. Puno ti hvala. Moram ti reci da sam se najviše nalazila u tvojim postovima, bukvalno kao da sam ja pisala. Bas mi je drago da si dobro. Ja sam trenutno na terapiji pa sam dobro ali ne znam sto ce biti posle. Drage zene, srećan vam 8.mart pa da vise nikad ne prodjemo ovaj uzas.

Evo i mene drage zene. Nekad davno sam redovno bila ovdje, tako da ne znam dal me se ko sjeca:). Potpisujem sve sto je Lajlac napisala,sve ce ovo proci,ali rjesenje je u nama samima. Ja sam sad hvala bogu dobro,a bila sam uzas,uzas,nema kakvog simptoma nisam imala,strahova,misli itd. Ne kazem da mi sed to nikad ne naleti ali dosta manje i jednostavno naucis na to ne reagovat. Jer nisu problem nase misli,ne mozemo uticat na to sta ce nam naumpast ali mozemo uticati na to kakva ce bit nasa reakcija na te misli. Javljate se,pisite. Meni je u najtezem periodu ovaj dorum jakooo puno pomogao. Javite se i ostale stare clanice,bas bih voljela znati sta je s vama. Puno vas pozdravljam.

Pozdrav zenice,stare i nove 😊 i ja sam nekada po davno bila ovdje tada mi je bilo jako tesko,bila sam uplasena zbunjena...nisam imala "nikiga"ko ce me razumjeti jer moji oko mene bas i nisu shvatali moje stanje.Posjecivala sam tada hitne svako malo...nedo bog nikome...proslo je,sto je naj bitnije!Sve prodje.Procice i kod vas,ne brinite.
Meni je ova grupa i onih par zena bilo tada veliki spas.Kada god sam imala svoje noci u kojima nisam smjela/m8gla zaspati ovdje sam dolazila... kroz moje zenice ovdje ja bih nalazila mir...i tak8 neko vrijeme dok nije stalo.Iscezlo.Prestala sam pridavati paznju.Nikakve terapije nisam koristila niti sam isla psihijatru.Sto ne znaci da väneb7 da sam zaista morala.
Moja terapija je bila moja bebica i moj caj od kamilice tak8dje bijeli luk bez kojeg ne mogu 😊 i ponekad apaurin ili persen.
Medjutim,evo danas posle 2 godine,cini mi se,osjecam cijeli dan nemir i nervozu...trebala dobiti i dobih napokon danas...ali predvece mi pocelo briditi oko usne i ja posle duuuugoooooog vremena dozivih opet panicni...jak8 sam blijeda cijeli dan...sto me dodatno nervira...bila zaspala pa se probudila...nem8gu od misli zaspat...kontam sutra u bolnicu da vidim sta je ovo sto bridi?!Nadam se da nije nista strasno i da je vjerovatno razl8g stres.Jwr sam ga imala zadnjih dana.
Eto toliko drage moje,budite jake i zapamtite sve ce proci ❤

Drage devojke kako mi je drago sto ste se javile. Nadam se da ce ovaj forum opet zazivjeti. Naravno da ne bih voljela da nas ima vise sa ovim problemom nego prosto da se javljaju stare clance kojima je sada dobro. Meni je ovaj forum bio lijek kad mi je bilo najteže. Draga Leptirice, nemoj da brines, iako ti je dugo vremena bilo dobro sasvim je prihvatljivo da ti se napad opet desi. Kod nas je najgore sto kad nam se desi stabilni period, mislimo da je prošlo i da se nece vratiti. Moramo se pomiriti sa tim da ce se kroz zivot opet pojavljivati neki simptomi, pogotovo ako smo imali neko stresno desavanje. Ljubim vas puno

Ne znam kad sam zadnji put ušla na ovaj forum, ali i dalje osjetim potrebu da bar ponekad navratim i pročitam bar dio vasih poruka. Ovaj forum mi je u jednom periodu života, slobodno mogu reci i najtežem, pomogao da ostanem pri zdravoj pameti.
Da se ne ponavljam, preživljavala sam sve sto i vi. Sada me ponukao Lajlin post, jer sam se sjetila njene price, a i podsjetila me na ostale članice koje su u tom periodu bile aktivne.
Reci cu vam samo da se sve moze prevazići, dokaz sam ja. Ja sam isla na psihoterapiju, pila AD duze od dvije godine. Od kako sam prestala piti AD, a tome ima pa sigurno 5 godina, niti se anksioznost vratila, niti sam imala slične probleme. Osim povremene nervoze, funkcionisem isto kao i prije nego sto sam doživjela prvi PN i anksioznost uopste.

Pozdravljam vas sve i šaljem podršku da ustrajete u borbi, a pobjediti sigurno možete!


< Poruku je uredio nova_ -- 18.3.2017 8:56:22 >

Zene drage, ja se nisam javljala jer sam bila dobro. bila sam super. i onda juce dozivim neki stres na poslu, neku glupost hehe, i ja odmah za sobom hiljadu misli: sta ako me izbace, ostacu bez posla, necu imat nista, svi ce se smijati,kako podnositi taj stres onda ovo onda ono. ja znam da oni mene nece izbaciti, to je nemoguce jer je rijec o gluposti nekoj, ali meni te misli, i onda na kraju ona najgora: sta ako to ne mogunem izdrzati pa nesto uradim.... boze sacuvaj. sva se tresla. trebam dobiti jel moguce da je od tog? onda sta ako imala stalno stresove s kojim se ne mogla nositi jer stalno mislim o nekim stvarima tipa kad me nakace na poslu pomislim da sam zalsuzula i onda se jave te misli grozne, i onda ja kazem: sta ako moja podsvjest mi govori da nesto uradim, ne daj boze.... molim vas jel to radi tog sto trebam dobiti mens ili zelim to.... ja nemam rijeci kakve gluposti mi padaju na pamet, tipa pratim emisiju o nekom covjeku sto je popularni biznismen, kazem sebi evo koliko je on teskoca imao u zivotu pa opet normalno funkcionise, a zamisli da je poludio i od briga uradio nesto..... i onda misao: da li ja to smatram da je on to trebao uraditi... da li to moja podsvjest meni govori da svako ko ima poteskoce treba nesto uraditi, da li ja to PODRZAVAM .... fuj ne mogu izgovoriti tu rijec... i onda mi srce lupa kao ludo. kad nemam misli sve super, opustim se, extra a cim pocnem ovo misliti.... otkud mi toliko glupe misli, a ujedno zastrasujuce u glavi? da li ja imam okp ili ...

Evo i mene samo da napišem par riječi..od prvog dana čitam ovaj post i stvarno je pozitivno na mene djelovao..sta da vam kažem u svakom.postu sam se našla..šteta što ovaj forum nije više aktivan..bas je bio pozitivan i uvjek kad imam te strahove i krize uđem ovdje i čitam..super da se i meka javi od starih člana koje kažu da su sad dobro..lejla..nova..hbf koka ipo i sve one drage žene ma puno njih sve ih više znam..:*

Draga mayamayic sve sam proslq i znam kako ti je. Nema misli i straha koje nisam imala. Imala sam osjecaj da gubim razum al skroz,ali eto hvala bogu to je iza mene. Narqvno da i sad naleti neka misao,strah,osjecaj, pa to je normalno da imamo uspone i padove. Ja npr.kada sam bas pod stresom javi mi se ta anksioznost,ali nistq pretjerano. Vremenom naucis kqko da se nosis s tim, gradis sampouzdanje,radis na sebi itd. Pozdrav za sve clanice. Pisite slobodno,posebno ovi novi,puno je lakse podijelit svoje strahove sa drugima i cut iskustva i drugih.

Da upravo tako sve smo to prošle i prolazimo..samo s godinama znaš se nositi s tim..ja sam nekako najgora u proljeće valjda to se vrijeme za ovakva stanja su najgora ,nepase jedno s drugim ..šteta što se malo više ne uključimo u ovaj forum i da ga ponovno o živimo jer stvarno je pozitivan..čekamo vas

Nova sam na ovom forumu,ali vec neko vrijeme citam vase komentare koji mi dosta pomognu kada sam lose.Nekada sam mislila da samo ja imam strahove medutim kada sam nasla ovaj forum shvatila sam da nisa sama pa mi je bilo dosta lakse.Zanima me kako prevazici strah jer nekad mislim da cu sebi nesto uraditi pa me od toga zaboli zeldac.Voljela bih da se jave clanice koje su to prosle.

Draga HNF nikako da shvatim ovo stanje, evo danas sam stvarno super. Kao da nisam ona ja... Cudno je kako su u straha velike oci, kako je onako mocan da te preplasi toliko i okupira pa da mislis da si lud i nisi u stanju da normalno funkcionises. Nemam rijeci... Drago mi je da se javljate, zelim da ovo bude preaktivno, da dajemo podrsku i budemo jedni drugim psihoterapija.

Velida draga,neces sebi nista uradit sigurno. To su samo tvoje misli. Pokusaj da se ne vezes za te misli,da ne reagujes na njih. Jer ne mizes kontrolisat kojq ce ti misao proci kroz glavu ali mozes kontrolisat kakva ce ti reakcija bit na tu misao. Cim pocnes sa strahom reagovat misli se poput ljepila samo lijepe jedna na drugu. Strah se strahom hrani. Ne znam dal si citala knjigu Panic away,preporucujem ti je. Radite na sebi,budite pozitivne i vjerujete da ce ovo proci. Ja kada sam bila losa nisam mogla vjerovqt da ce to proci,a eto hvala bogu proslo je. Jest da sqm radila dosta na sebi ali se isplatilo. Nemam bas puno vremena da vam pisem,kuca,posao,djeca ali ovako s vremena na vrijeme uletim malo :)

Drage zene, ja sam ovih dana "proslavila" 2 godine borbe sa anksioznoscu. Draga Majo, meni se pred ciklus isto pojačaju simptomi. Isto ti mogu reci da se i meni desava da kad me uhvate strahovi tada mislim sve najgore za sebe, tada sam nesigurna, mislim da ludim itd,a kad sam dobro tada mi je sve to smiješno. Htjela bih da odgovorim i novoj članici da sam i ja prosla sve te crne misli a prevazišla sam ih vremenom, nekako su otišle same od sebe. Hvala puno starim članicama sto su se javile. Meni stvarno puno znaci i ovaj forum i vasa javljanja. Ljubim vas

Jutro ženice drage..sve te strahove sam i ja prošla i još prolazim..borim se ide.m tako da i ja mogu savjetovati da je to specifično za aksioznost da imaš te strašne misli to svakoga pogađa..tako da i kad imaš panični isto su misli i strah..misliš da ćeš imati panični i dobiješ ga..samo treba pozitivno družit se koliko možeš da si uvjek okupiran nečim...i bit će dobro ..meni je skoro 3 godine bilo super..al sada nekako u proljeće nakon duge i hladne zime isplivalo je..pa sjednem kad imam krizu i čitam ovaj forum to.mi je antidepresiva..inače ne pijem tablete samo ponekad apaurin 2 mg.il.mg . ili nešto na biljnoj bazi..vitamin d..magnezij b.kompleks..ma svasta

Draga Velida 2 isto sam imala i sad povremeno imam. I sve sto ti je receno vec vjeruj da je istina. Znaci cim se lijepis za to i analziras to ojacava. Ja sam danas imala misao gledajuci kroz prozor da mi se nesto prevrne u glavi i skocim. Postepeno sam ispitivala ovo stanje i kad sam osjetila malo straha vidjela sam da sve postaje ucestalije, tacnije kad se zadubim u to imam osjecaj kao da sam vec krenula da to uradim, sto je smjesno. Zato sam se samo nasmijala i postala svjesna misli a postala svjesna sebe, ko sam i sta sam. Vjeruj da je ovo toliko glupo da je to nevjerovatno. Legla me u krevet losa misao da sam luda, zatim misao da vidim sjene, zatim da cujem glasove... Mislila sam da je gotovo, da sam gotova. Medjutim proslo me. Kad tad nisam poludjela necu nikad. Taj dogadjaj ali i dogadjaji koji su slijedili ( moj posao, rad koji zahtjeva visok nivo mentalne sposobnosti) mi je pokazao da nisam poludjela i da je to samo stanje i neki ruzni osjecaj. Tu sam za bilo koja pitanja, mislim da sam konacno dobro. Danas sam dobila vijest da mi momak 10 dana ide u Hr ali sam to stalozeno prihvatila.

Hvala puno na rijecima podrske.Mnogo mi je lakse kada znam da nisam sama i da se to ne desava samo meni.Nadam se da ce ovaj forum zazivjeti ponovo jer svima nama je lakse kada razmjenimo nasa iskustva.

Cao drage moje zene! Ja sam vam super, ali sam na terapiji pa ne znam kako cu biti posle. Moja draga Majo, sve to sto si napisala sam ja u jednom periodu prosla, ama kao da sam ja pisala. Mislila sam da je gotovo, da se pozdravljam sa zdravim razumom, ali je srećom prošlo. Sve su to prolazne stvari, ali jako teske. Mi smo u stvari jako hrabre zene kad se nosimo sa svim simptomima a ostalima djelujemo kao da se nista ne desava,mi smo potpuno normalne zene ali u kriznim trenucima mislimo suprotno. Ljubim vas

Puca me neka tuga, da li je to depresija ili ne ne znam niti zelim da znam. uglavnom tesko mi je jer vidim da je doslo do kraja veze s njim :(stalne svadje, on stalno sta god da kazem urla na mene, nek ga upitam kako je bilo na poslu njegov odgovor je: kako ce biti tesko kao sto i jeste i jos hiljadu stvari jako urla VRISTI cijeli komsiluk slusa njegovu vrisku. eskaliralo je kad se pokupio i otisao kod roditelja. zvala sam ga kaze doci ce, a kad pitam kad poklopi slusalicu. tesko mi je skroz. zasto je takav, ja sam za razgovor, ubija me to stanje, samo da znam da ce doci lako bih, ali on ne odgovara kad ce samo govori hocu. vraca mi se sve, ali znam se time nositi tako da sam dobro sto se tog tice, samo me muci tuga i bol neka dusevna, psiholog koji mi je prijatelj kaze da to nije depresija jer je depra u stvari otudjenje emocija, ada je tuga zdrav proces. neko ko je bio dio mene, ko je bio tu uvijek, je otisao, niti znam kad ce doci niti hoce li doci. boli izadjem u drugi grad, hodam sjetim se njega i nekontrolisano mi suze idu. ljudi gledaju. ne znam... znam da ovo nije tema ali morala sam podjeliti to i izbaciti iz sebe.

Hej drage moje..ima li od vas koja da sanja ja jednostavno sanjam cijelu noć..jedan period ne i onda svaku noć mogu recu da me to baš smara..po cijelu noć sanjam..jel vas koja ima to..