meni najdraži dio mevluda
Subota je bila kada je ustao,
osjec'o se bolje pa abdest uzeo
i vodjen za ruke dzamiji krenuo,
gdje je mnostvo vjernih sa zebnjom cekalo.
Mimberu je pris'o, jecajima pracen.
Okako je bio bolescu ispacen!
a onda je ime Boga spomenuo,
i vaz dirljiv vjernim o smrti drzao.
Okren'o se zatim pa vjerne pitao
je l' ikome ista krivo ucinio,
il' je mozda nekom sta duzan ostao?
Nek mu sada kazu dok nije krenuo
pred Tvorca svjetova,zivota i ljudi,
pred kojeg se nosi tek srce iz grudi.
Tad se Ukaš dize pa ovako zbori:
"Poslanice Boziji tvoj bic jos me boli.
Kod Tafe si mene s deve udario,
nehotice bjese al' me zaboljelo!
Pravedno bi bilo kad bih ti vratio,
udarac udarcem kad bih naplatio!"
Dzamija zabruja,gnjevan zagor cu se
"Sram te bilo,Ukas,vjecno stidio se!
Zar ne vidis da je Pejgamber nam bolan,
zar ces ga bicevat',zar si i to voljan?!"
Pejgamber ih smiri i sa tugom rece:
"Culi ste Ukasa,udarac ga pece.
Bic mu donesite,jer onaj ko zgr'jesi,
udarac ce primit' grijeha da se rjesi.
Kad bic donesose,Ukas opet zbori:
"Poslanice Boz'ji ti si u kosulji,
a t'jelo je moje onda golo bilo,
zato me je dvaput vise zabolilo!"
Uzdah se otrze,digose se ljudi,
kad Pejgamber smace kosulju sa grudi,
pa Ukasu rece,bolno k'o da moli:
"Bicuj,bicuj Ukas nek' i mene boli!"
U trenu se onda ovo dogodilo:
Ukas zajecao,Vjernog zagrlio,
pa ozaren srecom kroz suze grcao:
"Poslanice Boziji,uv'jek sam zudio
da naslonim glavu na mubarec grudi,
da osluhnem srce koje tol'ko ljubi!"...
_____________________________
Ajša, Ajra, Esma, Zehra
decembar....