eh evo mene sa mojim prestankom dojenja... znaci zene moje, ja sam jedan dan samo odlucila da prestanem, zbog hronicne neispavanosti, a da ne govorim da smo dosli u situaciju da me u javnosti vuce za majicu i hoce da doji, bilo gdje, bilo kad... njoj je 21.mjesec i tako sam odlucila da je dosta... obzirom da nece ni flasicu ni cucu, jako tesko je bilo odluciti i poceti sa tim... dakle, za vikend smo curicu ostavili kod svekra i svekrve da prespava (to joj je bio prvi put) i ok je proslo, ona nije plakala, budila se, ali sve u svemu super je slusala i spavala... medjutim, kad smo je mi uzeli u nedjelju, pakao je poceo... plakala je, trazila, nikako se nije htjela smiriti... ja sam bila uporna, sve to je trajalo dva, do tri dana i nakon toga nije vise trazila... uspjesno NE dojimo 11 punih dana... bolje spava, probudi se i sad nekad i trazi iz navike kroz san da doji, ali ja joj nedam, dam joj vode iz casice i ona nastavi spavati... vjerujte, ako sam ja prestala i uspjela, svi ce sike su ok, u pocetku su me boljele, stavljala sam kupus, malo izdajala, samo da se napetost smanji, i sad su ok... jedna je gotova, druga ce biti uskoro
sretno svima, samo malo vise odlucnosti, strpljenja i volje, to je to...