03.05.2019, 19:05
Visnja RR
15102
hhahahaha 
vjeruj mi da mi ni 15 dana stomačne viroze ne bi pomogao 
_____________________________
Asja = duša duše moje :)
03.04.`08
08.05.2019, 13:03
Arijana2
383
Pozdrav drage mame,ma gdje su sve zene nestale sa ovog najboljeg foruma?Da li se moze napraviti neka facebook varijanta posto nas vecina sad tamo bukvalno provodi 90% online .Jos jednom pozdrav za sve,moje najljepse uspomene vezane su uz ovaj portal,nadam se da cu jos tu pisati aBd o lijepim temama
08.05.2019, 17:05
Visnja RR
15102
Pozdrav Arijana2
Žene se razbježale :)
Sada nas je jako malo pa se ulijenimo al dođu dani kada baš živnemo
_____________________________
Asja = duša duše moje :)
03.04.`08
08.05.2019, 23:34
vortex RR
656
novi stari kolacic, juhuuu, ajmo zene
danas divan dan, bas smo iskoristili
09.05.2019, 10:43
sweet insanity
1652
Hello svima! I ja sam evo nakon godina i godina naletila na RR i to sam jeeeedva uspjela uci i promijeniti lozinku, cini mi se mjesecima linkovi neki nisu stizali na mail ali nekako se snadjoh. Nisam sigurna ima li ovdje onih s kojima sam se druzila u trudnoci i nakon poroda posto vidim da vas je izgleda jako malo na temi dijete. Nadam se da ste svi OK. 
09.05.2019, 11:01
Visnja RR
15102
sweet insanity dobrodošla opet
_____________________________
Asja = duša duše moje :)
03.04.`08
09.05.2019, 15:41
sweet insanity
1652
Hvala na dobrodoslici. Nadam se da ce se jos zena reaktivirati.
Sjetih se ja RR dok sam bila u jednoj delikatnoj situaciji ali nisam mogla uci. Ufortunately, tu bebu sam izgubila prije dva mjeseca (medicinski indiciran prekid trudnoce). Trudnoca nije bila planirana ali sma jako htjela zadrzati bebu i jedva sam cekala d aozdravim da mogu raditi opet nakon 6 mj na bebi. No, sad nikako ne mogu da se fino pripremim psihicki na drugo dijete,ponajvise od straha. Nakon svega sto se izdesavalo vratila mi se moja paranoja, brinem previse o svemu (od prvog djeteta pa do tog ako napipam nesto na sebi ili vidim nesto neobicno) da najednom nisam sigurna jesam li sposobna brinuti se opet o djetetu i mirno proci kroz trudnocu ne kontajuci hoce li nesto krenuti po krivu i hoce li sve biti OK. U prvoj trudnoci, prije oko 9 godina uopste nisam razmisljala o tome i bas sam bila opustena....Mislite da je ovo privremeno stanje?
15.05.2019, 11:58
vortex RR
656
IZVORNA PORUKA: sweet insanity
Hvala na dobrodoslici. Nadam se da ce se jos zena reaktivirati.
Sjetih se ja RR dok sam bila u jednoj delikatnoj situaciji ali nisam mogla uci. Ufortunately, tu bebu sam izgubila prije dva mjeseca (medicinski indiciran prekid trudnoce). Trudnoca nije bila planirana ali sma jako htjela zadrzati bebu i jedva sam cekala d aozdravim da mogu raditi opet nakon 6 mj na bebi. No, sad nikako ne mogu da se fino pripremim psihicki na drugo dijete,ponajvise od straha. Nakon svega sto se izdesavalo vratila mi se moja paranoja, brinem previse o svemu (od prvog djeteta pa do tog ako napipam nesto na sebi ili vidim nesto neobicno) da najednom nisam sigurna jesam li sposobna brinuti se opet o djetetu i mirno proci kroz trudnocu ne kontajuci hoce li nesto krenuti po krivu i hoce li sve biti OK. U prvoj trudnoci, prije oko 9 godina uopste nisam razmisljala o tome i bas sam bila opustena....Mislite da je ovo privremeno stanje?
Mnogo mi je zao zbog toga sto si prosla. Svi se mi drugacije nosimo sa stresom, gubitkom... U toku mog lijecenja naisla sam na dosta zena koje su imale veci broj spontanih od mene, ali su to dozivljavale kao nista toliko strasno i bile fokusirane na visi cilj- bebu. Mnogo ljudi poznajem koji smatraju da dok zena ne osjeti bebu, beba "nije ziva" i to nije gubitak bebe... nekome ta uvjerenja i stavovi pomazu da lakse prebole. Molim te ne uporedjus se sa drugim zenama i ne poredi tugu i proces zaljenja. Svi smo individue i neka te nije strah ni sram tvojih osjecaja.
Meni nista nije bilo utjesno na pocetku i meni je spontani bio kraj svijeta doslovno. Bila sam ljuta na svoje tijelo jer nije ocuvalo trudnocu, ili nije dalo znak da je srce prestalo kucati, razocarana u Boga jer "suprug i ja nismo nesto tako zasluzili", beskrajno tuzna, povrijedjena i prazna... E onda sam skontala da me to nicemu ne vodi pa sam istinski postala zzahvalna to smo nakon toliko godina uopste uspjeli zaceti bebu, sto nisam umrla od sepse, sto se muz i ja nismo rastali vec jos vise povezali, sto sam imala podrsku porodice... nikada nisam zaboravila, niti cu moci, ali svakim danom bude sve lakse. Neuporedivo lakse je postalo kada sam dobila zivu i zdravu bebu...
Narednu trudnocu smo ciljali po uputama dr. Lagala bih kad bi rekla da se nisam brinula. Umirala sam od brige i paranoje... nisam bila sretna kao prvi put vec bas nekakva oprezna i plasljiva... nimalo nisam uzivala sto mi je beskrajno tuzno. Trudnoca je bila rizicna i cijelu sam prelezala sto daje nezaposlenom mozgu mnogo prostora za paranoje... svaki simptom sam guglala, osluskivala svaku promjenu na tijelu... u prilog tom ludilu su isli i losi nalazi na double testu, silne komplikacije i grozne prognoze koje sam imala itd. Ne moram ti napominjati da sam svaki ultrazvuk gledala samo srce da li kuca...
Ali je proslo. Bas sa suprugom pricam iako silno zelimo jos djece da ne znam kako bih prezivjeli nove odlaske doktoru, one minute sutnje dok dr zuri u ekran, iscekivanje nalaza...
Nemoj da se bojis ni odlaska psihologu, sve samo da se rasteretis, jer na kraju bilo nove bebe ili ne, moras to nekako preboljeti i psihicki se oporaviti od tuge i straha...
Sretno i pisi nam
17.05.2019, 18:54
manuela RR
2377
IZVORNA PORUKA: sweet insanity
Hvala na dobrodoslici. Nadam se da ce se jos zena reaktivirati.
Sjetih se ja RR dok sam bila u jednoj delikatnoj situaciji ali nisam mogla uci. Ufortunately, tu bebu sam izgubila prije dva mjeseca (medicinski indiciran prekid trudnoce). Trudnoca nije bila planirana ali sma jako htjela zadrzati bebu i jedva sam cekala d aozdravim da mogu raditi opet nakon 6 mj na bebi. No, sad nikako ne mogu da se fino pripremim psihicki na drugo dijete,ponajvise od straha. Nakon svega sto se izdesavalo vratila mi se moja paranoja, brinem previse o svemu (od prvog djeteta pa do tog ako napipam nesto na sebi ili vidim nesto neobicno) da najednom nisam sigurna jesam li sposobna brinuti se opet o djetetu i mirno proci kroz trudnocu ne kontajuci hoce li nesto krenuti po krivu i hoce li sve biti OK. U prvoj trudnoci, prije oko 9 godina uopste nisam razmisljala o tome i bas sam bila opustena....Mislite da je ovo privremeno stanje?
Draga sweet insanityprobaj razmisljati na nacin da se sve desava sa razlogom...Mozda ti se bas ovo nazalost moralo desiti da bi ustvari shvatila da zaista zelis da imas jos jedno dijete...Pokusaj razumjeti samu sebe ...nazalost takve stvari se desavaju...i niko nije kriv...ali ako je to moralo da se desi da bi ti shvatila da ustvari ti zelis jos djece onda ni to nije bilo uzalud...Probaj se izboriti sa strahovima i pocni raditi na bebi...Ne znam da li znas da su bebe rodene poslije pobacaja jos posebnije...Zovu se dugine bebe...jer poslije kise dođe duga i zasja sunce...
Sto se tice strahova vezanih za trudnocu oni su neminovni...Sad si zrelija,iskusnija i svjesna svega...Znas sta te ceka...Al vrijedi...Kazem ti ja koja imam 10 godisnjaka 2 godisnjaka...❤
_____________________________
A- Februar.2017.
E- Oktobar.2008.
17.05.2019, 19:30
vortex RR
656
IZVORNA PORUKA: manuela RR
IZVORNA PORUKA: sweet insanity
Hvala na dobrodoslici. Nadam se da ce se jos zena reaktivirati.
Sjetih se ja RR dok sam bila u jednoj delikatnoj situaciji ali nisam mogla uci. Ufortunately, tu bebu sam izgubila prije dva mjeseca (medicinski indiciran prekid trudnoce). Trudnoca nije bila planirana ali sma jako htjela zadrzati bebu i jedva sam cekala d aozdravim da mogu raditi opet nakon 6 mj na bebi. No, sad nikako ne mogu da se fino pripremim psihicki na drugo dijete,ponajvise od straha. Nakon svega sto se izdesavalo vratila mi se moja paranoja, brinem previse o svemu (od prvog djeteta pa do tog ako napipam nesto na sebi ili vidim nesto neobicno) da najednom nisam sigurna jesam li sposobna brinuti se opet o djetetu i mirno proci kroz trudnocu ne kontajuci hoce li nesto krenuti po krivu i hoce li sve biti OK. U prvoj trudnoci, prije oko 9 godina uopste nisam razmisljala o tome i bas sam bila opustena....Mislite da je ovo privremeno stanje?
Draga sweet insanityprobaj razmisljati na nacin da se sve desava sa razlogom...Mozda ti se bas ovo nazalost moralo desiti da bi ustvari shvatila da zaista zelis da imas jos jedno dijete...Pokusaj razumjeti samu sebe ...nazalost takve stvari se desavaju...i niko nije kriv...ali ako je to moralo da se desi da bi ti shvatila da ustvari ti zelis jos djece onda ni to nije bilo uzalud...Probaj se izboriti sa strahovima i pocni raditi na bebi...Ne znam da li znas da su bebe rodene poslije pobacaja jos posebnije...Zovu se dugine bebe...jer poslije kise dođe duga i zasja sunce...
Sto se tice strahova vezanih za trudnocu oni su neminovni...Sad si zrelija,iskusnija i svjesna svega...Znas sta te ceka...Al vrijedi...Kazem ti ja koja imam 10 godisnjaka 2 godisnjaka...❤
Potpis na svako slovo. Ljubi svoje duse i uzivajte u vikendu
19.05.2019, 22:08
bejbibi
2795
Helooo zene ..samo da mahnem nisam vas citala , nezz sta sam zadnje pisala .svasta se izdesavalo ,dobro ugl . Al sad nemam snage za nesto duze piskaranje nadam se da cu se malo redovnije jvljat .
Pusaa
_____________________________
M 03.08.11-----> BABIN SIN ;)
A 23.03.15------> MAMINA CURA ;)
E 12.03.17------> BABINA KOPIJA ;)
"Sa djetetom treba ovako: do 7g igraj se, od 7-14g odgajaj, od 14-21 g budi prijatelj, od 21+ pusti"
Neki autor...
