Dobro vece, pisem ovdje jer pogled sa strane na problem ponekad daje iznenadjujuce rezultate, drukciji nacin razmisljanja...
Dakle, veza, malo duza, zajednicko stanovanje...Ja imam dijete iz prvog braka, one nema svoje djece. Sve je bilo ok do nekog perioda.On niej radio, govreci da je tesko naci bilo kakav posao...Medjutim, s vremenom se ispostavilo da on ne zeli raditi, jer mu je ovako udobno. Imao svojih obaveza u kuci, vodio i odvodio dijete u skolu, nije bilo bas da nije radio nista, ali ja sam bila ta koja izdrzavala...Prvi slucaj kad sam posumnjala u njegove namjere je bio kad sam nasla tiket od kladionice...Poceli smo razgovarati o zaposlenju, natjerala sam ga da napise cv i posalje ga na par adresa....Odlucli smo da imamo zajedniko dijete, sve sjajno, samo nije islo. Imam trombofiliju pa svaka trudnoca je rizicna.On je trebao sto prije da se zaposli...u medjuvremenu pocele svadje. On svaku svadju, o sitnice, zavrsavao raskidom ili cutanjem po par dana, izlazenjem do kasno u noc, spavanjem po cijeli dan...Takav obrazac je stekao kuci, gdje majka i sestra nisu od njega nista trazile nego sga samo mazile po glavi, sta god bi uradio, gdje se koristilo emotivne ucjene, tije dane, obeyvrijedivalo...On ima 38 godina i samo par godina iskustva u poslu. U maju mi je prekipilo, tokom scvadje izvredjao me, nazvao kurvom....Spakovala sam ga i rekla da se vrati majci. Ove su me rijeci zaboljele...Nakon nekog vremena, uz obecanje da ce raditi, raditi na ljutnji (nudila sm mu psihoterapiju), vratio se. Nakon mozda 3 nedjelje idile, ponovo me izvredjao na isti nacin. Ovo je bio zadnji pokusaj sa moje strane da spasim tu vezu...I oprt isto. Do te mjere da tu rijec je posao mi cak na viber jedno 20tak puta. Nisam izdrzala, rekla sam u da u skladu sa odogovorm, zavrsavamo nasu vezu. Ponovo se odselio. Sretnem ga danas, par dana nakon raskida i njehovog cutanja, sjedi kao klosar na zidicu , pijan, pije pivo. Nije ni htio nama prici.Uzasno se osjecam, znam da ne vrijedi vise, kako sebi pomoci da prodje ta razocaranostJos uvijek imam emocija prema njemu, ali ne mogu sebi dozvoliti da me neko vrijedja, bude agresivan...

Sve si rekla u zadnjoj recenici,ne mozes i me trebas dozvoliti. Emocije ce proci,stisni zube,okreni se nekoj aktivnosti kojom ces zaokupirati mozak i vrijeme. Takav covjek se ne mijenja,uzalud ces se nadati. Sretno.

Draga Dragice, ja sam prekinula vjeridbu sa covjekom koji je bio neradnik i ljencina, sklon konzumiranju marihuane i alkohola. Mi kad se zaljubimo sve tolerisemo i nadamo se da ce on uspjeti da uvidi koliko vrijedimo i da treba on da se promijeni. To je, naravno, ubleha.

Ja sam radila po dva posla a on je spavao do 4 popodne. Onda sam ja skontala da ako ja ne mognem raditi, da cu pored njega komotno umrijeti od gladi, jer se on nijje brinuo ni za vlastitu mater invalida. Pa sam napravila najbolju stvar u zivotu i nogirala ga.

Znam ja da emocije ne mogu nestati preko noci, dozvoli sebi da odbolujes neko vrijeme, ali postavi sebi pitanje- kako mozes voljeti osobu koja tebe ne cijeni i ne voli (jer da te voli potrudio bi se) i da li zaista zelis zivot i dijete sa covjekom koji, ne sto ti nista nece pruziti, nego ti nece ni pomoci oko izdrzavanja zajednickog djeteta.

Zasluzujes vise i bolje, covjeka na kog ces se moci osloniti i koji ce ti pokazivati da te voli i cijeni a ne vrijedjati te i ponasati se kao da si duzna da ga izdrzavas i trpis.
Po meni, ovo sto si prekinula s njim je najbolje sto ti se moglo desiti, jer bolje biti sam nego sa svakim.

I da, ja sam nakon tog prekida upoznala ljubav svog zivota, muskarca u punom smislu te rijeci koji me nikada nije uvrijedio, a znali smo biti ljuti i svadjati se. Sada ne mogu da radim jer imam rizicnu trudnocu, a moj me suprug mazi i drzi kao malo vode na dlanu, pa se pitam, da nisam onog kloca prekrizila, gdje bih bila sad? Sretno i izvini na dugom postu .

Imas dijete, nisi sama, moras razmisljati i o njemu. Sta ce mu u zivotu neko takav! Proci ce sve, pa i to razocaranje, pokusaj da se zaokupis drugim stvarima.

Ovdje je bilo slično, s time da je imao nekih obaveza-skola, dijete, spremanje stana, ali to je radio minimalno. Ja sam takjođe radila, radim dva posla. U zadnje vrijeme počeo isto spavati do popodne.Osim toga, stalno su bile prisutne njegove majka i sestra-kao dva policajca, koja smatraju da on zaslužuje princezu...Posebno sestra, jako zlonamjerna i licemjerna...Njegov odnos sa njima je bolestan potpuno, podređen njima, manuipulisan-kad smo jednom optisli na put, njegova majka skoro umrla, preko skypa se bacala po krevetu, kao tesko bolesna...sljedecg dana, kad smo se vratili-ozdravljenje. Sestra ga je sponzorisala, umjesto da ga natjera da radi...On se odlicno uklopio u to-zadnja akcija sestre je bilo tetosenje jadnicka zbog bolova u ledjima i ostavljanjem kreme za kicmu kod vrata mog stana i porukom-ljubi te sekic (sekic ima 40 godina)...Kad je dosao kod mene kolega s posla montirati namjestaj, on je jedva se maknuo da pomogne, zbog cega me njegova sestra napala-bato ima slabu kicmu....bezbroj primjera. Covjek tako odgojen, sa porukom u glavi da je nesposoban i nezreo...Od mene je valdja ocekivao da cu mu biti majka, zena, prijatelj...A zauzvrat skoro nista. Jedino sto je radio pravilno je bio odnos sa mojom kcerkom, bio je tu super, ona ga zavoljela...Medjutim, zadnja dva mjeseca su postala uzasna. On sve pasivniji, svaki pokusaj razgovora se zavrsavao svadjom i prijetnjama sa njegove strane-hoces da se odselim...Svaka svadja je za njega razlog izliva bijesa, cutanja po par dana, izlazenja do kasno u noc...Meni je tada nesto bukvalno puklo.Prvi put ga izbacih iz mog stana da se otrezni i shvati. Shvatio na kratko vrijeme, jer ubrzo nakon povratka je poceo isto ponasanje, samo jos gore.On je htio da imamo dijete-probali smo godinu dana, uz gomilu terapije, da bi na odlasku rekao-ako si trudna, mene to ne zanima.Namjerno je povredjivao...Trebao je poceti raditi uskoro, nasao posao, medjutim-ja sam prestala mu vjerovati da se ista moze promijeniti. Nije htio ici na terapiju kod psihologa, nije imao ni zelju za promjenom....Sinoc ga sretnem u gradu, sjei na nekom zidicu, pijan, pije pivo...jedva se pozdravio...Prisla sam da mu kazem da mi vrati kljuceve od mog stana, jer ih zadrzao, on se samo ironicno smijao. Razocarana sam uzasno, ne mogu vjerovati da se jedna osoba moze ponasati tako bezobrazno.Bas mi je tesko.

ma bježi draga, kakve emocije

šta će ti klošar, neka ga na zidiću

prodji i ne gledaj i moli Bog da te ne skuži

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Neki mi Slazem se, treba imati kriterije i treba imati granicu preko koje ne moze. Mislim da covjek dok je mlad i dok ne nauci neke stvari o sebi i ljudima oko sebe, skloniji je prastanju stvari koje su neoprostive. I ja bih sad drugacije

Ja funkcionisem po principu, miluj me, milovat cu te jos vise...Cim se osjetim zapostavljenom,po bilo kom osnovu, odmah se povlacim I dam do znanja kako stvari stoje. Pravi muskarci vole kad zena ima svoje ja I zna sta hoce od zivota.Jer po tom vidimo da nisu tu da dominiraju I glume autoritet, vec postuju svoju zenu,djevojku I daju joj proctor koji svaki covjek treba da ima.
I ja sam kao srednjoskolka imala vezu u kojoj sam bila u okovima...samo tad to nisam shvatala...psihopate se rode,cim su sposobni I kao djeca da te smotaju kako hoce..Sad imam muza koji mi je prvo veliki prijatelj, pa sve ostalo.Nekog na kog se mogu osloniti I ko me postuje I voli I daje ljubav svaki dan,evo vec 7 godina...Imamo jedan tako jednostavan odnos, bez puno pitanja, sa puno dusevne slobode..a, s druge strane, tu slobodu iskoristimo tacno onoliko koliko I treba.Kad imate covjeka sa kojim mozete pricati o svemu,bez potrebe da ista filtrirate, onda se zahvalite Bogu.
Sad sam I trudna,i ne moram ni pisati o tretmanu koji imam s njegove strane.
Poenta ovog mog napisanog je da je steta provesti zivot sa nekim ko to ne zasluzuje...a svi mozemo biti sretni..kad covjek dodje s goreg na bolje, onda je jos svjesniji onog goreg...
Zene, jedan je zivot..nadjite muskarca koji ce vam ga jos vise uljepsati..jer,po meni, svrha zajednistva I veze I braka jeste da ti s nekim bude jos ljepse, a ne da ti ga neko zagorca..jer onda je puno bolje biti sam...hvala Bogu, sad imamo izbora I mozemo biti samostalne.

Dragice, navika je cudo..al,vjeruj mi da vrijeme lijeci sve rane..Ti si majka, I ta djevojcica je tvoja snaga..ako ne mislis na sebe,mislis na svoje dijete (kao sto si I uradila)..ostvarila se se, zrela si I trebas I za sebe I za svoje dijete izabrati najbolje jer TO ZASLUZUJETE...

_____________________________

od 01.03.2013.cekamo nasu/e malu/e igrackicu/e..
16.03.2016. IVF, 2 blastociste
26.03.Beta 207.7,II Beta 364,2
05.04.2016. dvije male gest.vrecice :)
19.04.kuca jedno srce...03.05.ipak jedna beba

Mislim da cu svom djetetu , kad se rodi, dati odlican primjer, jer ce imati stabilnu porodicu, roditelje koji se vole i postuju i oca koji je primjer pravog muskarca koji je uspjesan, obrazovan, vrijedan , kulturan i ophodi se prema zenama u svom zivotu (sestra, majka, punica, ja) kako dolikuje. Mislim i da cu joj dati dobar primjer i time sto sam imala losu vezu sa pogresnom osobom ali sam je prekinula na vrijeme i nisam dozvolila da to mene sputa u mom, kako profesionalnom, tako personalnom razvoju.

Opcenito govorim da ljudi neke stvari dok su mladi trpe iako ne trebaju. U kasnijim vezama bude covjek pametniji. I slazem se - svi dajemo primjer djeci svojim ponasanjem, pa bi dijete trebalo da bude i izvor snage da se neke stvari prekinu, prebole, prevazidju.

Dragice promjeni bravu

Imas svoje dijete za koje treba da živiš....

a to lijeno dijete ostavi kako vesela reče na zidiću.....

Sretno!

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Sve ste u pravu.I ja se sve više uvjeravam da ne vrijedi uopšte nijednog mog trenutka. Pokušavao biti neki autoritet, ali-čim se nalazio u blizini sestre ili majke, postajao manji od makovog zrna.Čovjek apsolutno nesposoban za život, nije naučio poštovanja prema nekom, odgovornosti.Još ne tako davno vidjela sam neku šansu na oporavak, pod uslovom da bi on išsao na sistemsku terapiju bijesa prije svega, međutim-nije htio. Fokusiram se na sebe i dijete, pokušavam da ga izbrišem iz sjećanja, mada izbjegavanje suočavanja sa sovjim emocijama nije dobro.Nažalost, intuicija mi kaže da će on kad-tad pokušati se zbližiti ponovo, ipak mu je bilo udobno-neko radi, on uradi tih par sitnica, ima sve...Međutim, ovog puta čvrsto sam odlučila da nema povrtaka.Boli, ali ne po svaku cijenu.

Pozdrav cure. I ja se slažem da nekada pogled sa strane može biti koristan. Udata sam i imam dijete sa mužem. U braku smo 6 godina. Ali ja sam jako loše psihički. Moj muž radi u okruženju žena i pozivi su uglavnom ženski. Ja sam ljubomorna mnogo i izgubila sam samopouzdanje skroz. Time ga opterećavam i on kaže da su to gluposti, da je to posao. Međutim, ne mijenja suštinu i izvor moje depresije. Gotovo nikad ne pokazuje strast prema meni, ne inicira ništa intimno, ne osjetim nikad njegov pogled na sebi. Drugo, živimo u istoj kući sa njegovim koji su naporni poprilično i u sve bi se umiješali što me dodatno deprimiralo, a on opet gleda da im ugodi. Ja sam pala. On je nježan, fin, ali nedostaje mi muž ipak. Nikako mu to ne mogu objasniti. U velikoj sam depresiji i bojim se da će ga upravo moje neraspoloženje stalno otjerati, a ja izlaz ne vidim. Za moje stanje mene samo krivi i govori da su to sve gluposti. Kao ženi mi jako malo vremena posvećuje. KAda npr imamo vrijeme za sebe samo, on radije legne da spava i prespava popodne. I slično. Nisam žena, ne osjećam se tako i loše sam. Sada reagujem burno na svaku sitnicu, na svaki progovor njegovih i na svaku poruku ženske osobe ma kako poslovna ona bila. Šta da radim? Kako da se izvučem i postavim? Pomozite ako znate kako.

Ima li iko ikakav savjet?

Nisam bas neki savjetodavac dobar ali mozda da se zamislis da si ti na njegovom mjestu da radis sa kolegama da li bi razumjela ljubomoru,a za sebe i za vas svakako malo odstupanja od svakodnevnice,setnja, nova frizura,malo nekog zanimanja sto ce ti zaokupiti misli. Na kraju otvoren razgovor sa muzem pa dogovor da sepotrudite oboje za obostrano zadovoljstvo.

a mozda bas da uradis to..zaposlis se...propmjenis perspektivu...i odnos prema kuci i njemu ...pa da se malo izbalansirate

_____________________________

13.11.2010. u 04.35, docekali nasu princezu, nas ponos i srecu najvecu :)))

18.08.2015. u 21:53 docekali nasu princezu br 2, garavu malu lavicu :))

Ne treba ti ni muz, niti bilo koji muskarac da bi se osjetila zenom - takva trebas biti ponajprije u svojim vlastitim ocima. Samu sebe trebas dozivjeti zenstvenom, pozeljnom, najljepsom - zenom.

Zapitaj se - gdje je problem, onaj problem u tebi? Ponavljam, ne u muzu, u njegovim roditeljima, vec taj problem u tebi koji ti ne dozvoljava da se osjecas zenom?

Kao sto rose rece, pokusaj promijeniti perspektivu. I ja mislim da bi ti zaposlenje diglo samopouzdanje, unijelo novu dimenziju - postoje zene kojima godi biti domacica, ali postoje i one zene kojima je potreban izlazak iz kuce, odnosno posao.

A kad se "dogovoris" sa samom sobom gdje je zapelo i zasto se osjecas kako se osjecas, i kada poradis na tom vlastitom problemu - vjerujem da ce se tek tada poboljsati odnosi i sa muzem, njegovom porodicom, okolinom.

Ali curke, ja sam zaposlena, ja sam magistar nauka, radim na dva mjesta. Dakle, što se toga tiče, ne bih trebala da imam probleme. Ali nisam žena koja je napucana fizički, u smislu šminka, odijevanje i sl.. Nemam neku podršku muža u životnim situacijama, uglavnom je na strani roditelja bilo do mene ili do njih, ja sam kriva uvijek. Mislim da me to izbacilo iz samopouzdanja. Ne znam kako da savladam depresiju u kojoj sam i veliki bijes prema njima.

Ne cini te vise sretnom.

Nasji sebi osobu uz koju ces biti sretnija, ali se prvo razvedi.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Pozdrav drage clanice

Pisem jer ne znam ni ja kako da sebi pomognem. Dok smo bili u vezi bila sam najbolja djevojka na svijetu a sada nista ne valjam nisam cak ni materijal za brak (to su njegove rijeci) iako sam zbog njega ostavila sve i dosla u njegovu sredinu gdje samo njega imam i vecinu vremena provodim u kuci. Stalno je nezadovoljan. Derace se na mene zbog peskira, zbog papuca vise ni sama ne znam zbog cega.Razbijao mi,prijetio kako je ovo previse slatko, kako slabo cistim samo boga molim da mi ispadne iz ruku, da ocistim usisivac jer ako mu dodjem i kazem da je crko ima da mi ga od glavu razbije i tako. Ako krebem da mu objasnim ni tu ne valjam jer sta ima da mu kontriram. rudim se al opet ne valjam. Ocekuje da ga slusam bez pogovora za sve pa i ako me digne u drustvu da mu nesto donesem a ja se izmotavam jer su mu vec rekla da mi je to bezveze onda cu i zapamtit gdje sam pogrijesila pa ce me ignorisat danima. Za sve sam opet ja kriva. A on ocekuje kad se smiri da mu padnem u zagrljaj sto je prije i bilo tako al vec nakon tolikovremena pobavljanja njegovog ponasanja ja sam se distancirala jer sam skrhana a on opet tu mene kriva i stalno nipodastava. Prije sam samo komplimente dobivala a sad samo kritike. Vrijeme je i da se formira porodica i veliki je pritisak sa njegove i strane njegove porodice i tu opet ne valjam jer nemam dijete. Sve me poredi sa drugim zenama kako su one valjane ja nisam. Pomozite

Inace ne dajem savjete, jer nitko ne zna sve pojedinisti u necijem zivotu.... Ali ovo je...mislim...nemam rijeci.

Zar ti pored svega razmisljas o djetetu s takvim muzem? Zar mislis da bi ono popravilo situaciju izmedu vas?
Moj odgovor na oba pitanja je Ne...

Idi od njega i sredi svoj zivot... Posao...Covjeka koji ce te voljeti zbog toga sto jesi...Rodi dijete koje ce odrastati u sretnoj obitelji, s roditeljima koji se vole, a ne da gleda kad ce te pretuc tm.

Sretno...

_____________________________

"Nitko se ne može vratiti u prošlost i stvoriti novi početak. Ali svatko može početi danas i stvoriti drugačiji završetak."