U pravu ste...pobisala sma henin post...
iako njoj je irpičala ista no neka ne bude tu ..
mi podržavamo psihologa kao metod rada u školama pa neka ne kršimo u tom smislu kodekse.


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Moj dječak je prvi razred ali ga učim da prvo dobijem informacije od njega, ritual nam je da sve ispriča...
ispočetka je to bilo čupanje riječi al sad već sam sve priča.
Upisala sam ga u školu gdje sam radila, poznajem kolektiv išla sam na sigurno što se tiče moje kontrole, uključena sam i u vijeće roditelja tako da sam upoznata sa svim problemima a i prednostima te škole...

S druge strane ja radim u prosvjeti i namijenjala sam škola ko čarapa, imamo mnogo problema:
1. nismo stalni zaposlenici, kad dođem u školu prvo što mi djeca kažu i vi ćete otići, mi vas zavolimo i vi odete
2. ne vrednujemo se isto
3. kontrole iz pedagoškog zavoda su jako površne
4. ministarstvo obrazovanja boli briga, kod nas se ministri mijenjaju brže nego mi radnici na određeno
5. slažem sa J. Bajraktarević kad kaže da među nama ima sociopata- psihopata, da nažalost ima i niko ne vrši kontrolu
6. djeca su željna pažnje, željna da ih neko sasluša jer ne dobijaju to kod kuće
7. postavljaju se preveliki ciljevi pred dijete tako da to vodi ka agresiji
8. roditelji teško prihvataju da im dijete ima problem pa prebacuju krivnju na druge
9. raditi u ruralnoj i gradskoj sredini nije isto ( u ruralnoj sredini se zadržao još uvijek nastavnik kao autoritet, djeca nas poštuju a u gradskoj sredini trpimo razne uvrede i šta možemo smanjiti vladanje, ukor i to je to, dođe babo koji političkim putevima sve to riješi ... itd. mogla da pišem do sutra o problemima

Preporuke: Razgovarati sa svojim djetetom, ne može mu ni jedan sport, učenje engleskog jezika, ples i dr. aktivnosti zamijeniti igru i razgovor sa svojom porodicom a svelo se da smo djecu uključili u sve moguće a najmanje je sa nama u kućnoj porodičnoj atmosferi.

A ovo što pišete o stručnom timu po školama, uključivanje psihologa, socijalnih radnika itd. nema šanse to je našoj vladi dodatno oštećenje budžeta na koji su oni jako labilni...Voljela bih kad bi se nešto promijenilo na bolje ali naš sistem je jadan daj Bože da uvedemo neke pozitivne promjene.


_____________________________

Ljudi postaju nalik na kokoši, slabo vide i rano liježu. A jutrom žure na kopanje zbijeni u gomile duhana. Džepova usukanih od znoja dlanova zalaze svuda i u sve guraju nos.

super iskustvo....


nego ovo zadnje ...treba probati...
nije nam bajka ali može se nešto...pa bar znamo probali smo...
ti timovi su neophodni

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

jako mi se svidja ovo sto je angelica napisala, posebno jer je to iz perspektive i roditelja i nastavnika. takodjer, iz blize i dalje okoline vidim da je roditelhima jako bitno da djeca budu okupirana sporrovima, baletima, jezicima itd i to u tolikoj mjeri da se ti porodicni rituali, tipa zajednickih ruckova, dorucaka, gledanja filmova, pricanja prica, svode na minimum ili ih nema nikako. ispada da je prece imati sve petice u skoli nego biti dobar drug. licno smatram da je njihov odnos sa drugima preci od izvrsnov uspjeha u skoli.

Ja ne znam kakvo je pravilo,ali kod nas u školi i predmetni nastavnici prime na informacije iako nisu razredni starjesina....
dobro , ne sada sve roditelje, jer zamislite koji bi haos nastao , pa po cijeli bi dan samo informacije davali...
ali ako ima neki problem, potreba, mimo razrednog starješine-na informacije se može otići i predmetnom nastavniku..

naša učiteljica(kod prvog djeteta) je iamla informacije za roditelje savke sedmice+ako se ukaže potreba(fino nam rekla)-svaki dan pola sata prije i poslije nastave sam u školi, pa ako treba slobodno me tražite...
sada su info. na nivou škole svakih 15 dana, ali opet u slučaju potrebe se zakaže i mimo toga

_____________________________

Čim želja prestane biti želja,
čim minu čežnja, ni slasti više nema!

Ja kad idem na informacije vidim u zbornici su i predmetni nastavnici.
Tako da i oni sigurno imaju termine kad roditelji mogu doći. Tek smo početnici pa ćemo vremenom i saznati i pitati na informacijama o terminima. Onako kad ih u prolazu sretnem priupitam ih za dijete i kratko porazgovaramo. Za sada nema problema.

< Poruku je uredio Medić* -- 23.1.2016 11:58:03 >

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

.


< Poruku je uredio Medić* -- 23.1.2016 11:57:10 >

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

Pa, primit ce te ako dodjes sa konkretnim problemom/pitanjem, a ne da mu kazes kakve ocjene ima dijete.
Nijedan roditelj nece iz skole izaci bez informacija makar ih dobio od dezurnog nastavnika.

Ja sam profesor i imam oko 200 ucenika. Zamislite sad da svako hoce sa mnom sastanak na mjesecmom ili dvosedmicnom nivou.

Roditelji me uglavnom traze (ili ja trazim od razrednika da im prenese) ako treba da zajedno radimo na tome da poprave jednice. drugi primjer je recimo ako je dijete bilo jedno vrijeme dsutno iz skole, pa da se dogovorimo sta i koliko treba uciti. Ili ako zeli peticu, a uvijek dobije 4 da to malo analiziramo. To nije bas tako cesto.
Sve ostalo me moze pitati razrednik ili ucenik.

Isto tako sam i razrednik i tu moram znati sve. To je vec malo kompikovanije objasniti, jer se mora poznavati ctava lepeza okolnosti i prilika koje uticu na svakog ucenika pojedinacno, pa na osnovu toga budem posrednik izmedju roditelja i nastavnika, kao i za neke druge stvari. To je razrednikov posao, a ne predmetnog nastavnika.


Sve u svemu, pozitivno je sto dolazite i zanimate se jer nisu ni svi roditelji tu isti, ali malo pratite hijerarhiju kod informisanja kako bi svi imali dovljno vremena da se posvete prioritetu: odgajanju i poducavanju SVE djece.

ja kako znam i kako se sjecam sve informacije roditelj dobiva od razrednog a valjda njemu ovi predmetni kazu ako ima sta u zbornici , e jedino u slucaju nekog slucaja da se bas mora razgovarati s odredjenim profesorom.

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

Više mi se sviđa praksa u vašim školama, da razrednik jedini daje info osim u slučaju iznimnih situacija.
Kod nas već godinama svi moraju imati termine za roditelje bez obzira da li su razrednici. Ja imam 2 termina svake sedmice, jer na taj jedan ne mogu svi stići. Tako da je svaki roditelj slobodan da dođe i porazgovara s bilo kojim nastavnikom.

_____________________________

23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :)
14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)

Nemoj ti meni medic tako hoce ;smajlistomaseprstom

ma vidite žene , ja mislim da svak terba da radi ono što želi ako za isto smatra da će time pomoći svom djetetu da bude bolje
tako da , ako je to susret sa nekim od profesora i sl, neka bude

naravno nemaju svi istu želju tako da neće biti gužve

al s vremena na vrijeme, obaviti blic razgovor sa nastavnikom koji nije ratrednik tvom djetetu, ne vidim problem


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Jutro,

odman na početku da se izvinem ako sam na pogrešnoj temi, tražila sam pod Škola u prirodi nema,

uglavnom za zadnjem roditeljskom učiteljica nas je obavijestila da postoje neke najave da će se navodno morati obaviti škola u prirodi u kantonu u kojem živimo, u predvodu ponuđeni su nam Šavnici. Roditeljski prije toga bila je opcija Šabići 99 km, Vlašić 190 KM, 20 roditelja od 23 su zaokružili Vlašić, ona tri su za Šabiće. Uglavnom u našem razredu imaju tri mame koje su učiteljice u drugim školama i one su odmah iz prve ruke rekle kako je na Šabićima kako na Vlašiću, Za Vlašić i sama znam jer prošle godine su izšla djeca iz naše škole i bilo im je famozno, znači dan im je bio totalno ispunjen, od škole, sportksih aktivnosti, van nastavnih, hrana ekstra, smještaj, doktor 24 sata na raspolaganju, profesor sporta i sl. U Šabićima su male sobe, kreveti na sprat, terpezarija u drugoj zgradi i ujutro djeca kad idu na doručak moraju preći iz jedne u drugu, grijanje onako, hranja, još više onako i tako. Na kraju za svoje pare imam pravo da biram gdje dijete da pošaljem. Jutros čitam ministar donio dekret da 2 i 3 razredi u kantonu obavljaju školu u prirodi, dok je 4 i 5 razredima eto dato da idu u drugi Kanton. O odlasku na more da ne pričamo. Piše ministar u svom obratzloženju, kako djeca ne znaju gdje je Jajce, Mostar, Koniic, a znaju za Makarsku, ma hajde, ministre moje dijete zna i za Jajce i Za Mostar i za more, jer eto nekako se izborimo pa odemo na more, al Bogami ministre u razredu moje kćerke ima djece koji nikada nisu otišli na more. Na kraju što svi silni ministi furaju vani na skijanje, i odmor što ne idu u Šabiće. Baš sam ljuta.

Alma, ovako, ja iz revolta ove godine ne šaljem kiku na školu u prirodi neovisno gdje se održavala. A posebno ako bi bilo na Vlašiću.
Naime, krenut ću tvojim redom:
"znači dan im je bio totalno ispunjen, - jeste bi ispunjen, sve stoji, ali: djeca su ustajal ujutro u 6, jer ih je puno bio u sobama po 5-6, i logično da nema tu spavanja, lijegala su oko ponoći jer opet mnogo ih je u sobama, priča, spremanje i tako to. Nije bilo klasičnog gašenja svjetala, nego su djeca prepuštena svojim navikama.

"..od škole" - ponijela je svesku, tako im je rečeno, bojice, kao radit će "školu u prirodu", jedino što su radili kad je u pitanju nastava jeste upoznavanje sa pravljenjem sira... Riječi o "školi, i nastavi" nije bilo. Zato što djecu nisu gore učitelji pratili, nego neki animatori/sportisti, do su učitelji i nastavni kadar šetali sami po okolini, išli na bazen i tako to.

"...sportksih aktivnosti" - imali su fudbal, a djevojčice su navijale (logično za šta drugo i služe ženske glave i ručice), imali su nekih sportskih aktivnosti , ali iz više izvora sam čula da su nad djecom vršili vojnički režim sporta, sa puno vike i galame i naredbe.

"... van nastavnih,..." - naravno imali su disko svako večer od poslije večere, znači dok jedu, dok odu da se spreme to je 21 sat, i tada im počinje disko. Ovo povlači onu prvu konstataciju da umorna od cjelodnevnih "aktivnosti" djeca liježu oko ponoći.

".. hrana ekstra" - hrana niđe veze, za novas koji su dali, to jede i moja kad nam je frka pa zbrljavimo šta-bilo.

"...smještaj" - soba sa njih 5-6, uredna stoji, prozračna stoji, ali dovoljno čista da je jedno dijete pokupilo strašnu alergiju, a drugo šarlah.

".. doktor 24 sata na raspolaganju" - dobra stvar, da utvrdi dijagnozu koju može i učitelj ili majka preko skaypa. A svi smo morali poslati lijekove za svoje dijete , od temperaturnih lijekova do onih za koje smo smatrali da djeca treba da imaju uz sebe

"..profesor sporta i sl. " njih mi je preko glave , ali hajde da ne kudimo, Bili su tu da ih "lijepo organizuju".

".. trpezarija u drugoj zgradi i ujutro djeca kad idu na doručak moraju preći iz jedne u drugu" - ovako je i na Vlašiću, posebno je objekat za ručavanje. Naši su po kiši trčali da prelete u drugu zgradu.

Ja ću još dodati da je dijete došlo slomljeno kao nikad do sada, preumorno, nenaspavano, a vrh svega ovoga je da naredne dne (pričamo o maju i mjesec dana do kraja škole) su djecu toliko izmaltretiali sa novim gradivom (naravno jer su u zaostatku bili tu heftu), ocjenama, i pritiscima, da je to bilo strašno.

Ja sam bila ogorčena prateći svoje dijete i njen boravak gore, koje me nazvalo jednom u tolikom plaču, grču, suzama i strahu zato što je neki debil (neka mi oproste njegovi roditelji) razglasio kako je neki zombi došao u njihov objekat i kako krade pare i djecu... To je bilo nešto strašno, za mene i za moje dijete. I drugi put me zvala da kaže da je toliko bolila glava od buke, umora i nespavanja

Alma, nemoj da ti ovo moje bude vodilja, moje iskustvo je loše, nekome je možda dobro. Ja neću tvrditi da djeci nije bolje u smislu smještaja na Vlašiću, ali djeca gore samo su prespavala na krevetima, ostalo su bili vani, u sali i na objedima, ne radeći ništa što treba da predstavlja sjernice onoga što su nama prezentovali, što je prezentovano u Planu realizacije "Škole u prirodi", imaš na našoj web-stranici škole šta to treba da predstavlja.

Ti se raspitaj još, ja da se pitam, djeca su mala za ovakav vid putovanja i boravka dalje od kuće, a škole nemaju ideju kako da to realizuju da djeca stvarno uživaju u tome, i da roditelji jedva čekaju narednu godinu da ih opet pošalju.



_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Opet ti kažem, nemoj me uzimati zdravo za gotovo, ja sam pegla i možda tražim puno. Ovo su moje zamjerke, i kada je riječ o mom djetetu one su i opravdane. Ipak za 190 KM+dodaj tu još 100 KM, jer ćeš joj morati pokupovati još kakvih điđa, dati da ima uz sebe, ja očekujem, ne više, nego realno.

A iskreno, to nisu male pare.



_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Nama se prezentovalo da će djeci biti super, ja ne kažem da im nije bilo lijepo u većini vremena, ali suma sumaru, kad razvagam spremanje za gore, sikiraciju kako je ona, strahotu kad me nazvala dva puta i ono što smo proživjele, a da ne spominjem bolest poslije dolaska, djetetovo ponovno "dolaženje sebi" i pritisak iz škole jer je haman pa kraj godine bio...- neka hvala za te pare ćemo otići negdje zajedno.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y