S obzorim da se u par postova našlo nekih negativnih konotacija spram Udruženja DjeCa, ali i da je ovaj poziv na jedan način pogrešno shvaćen ja sam se osjecala obaveznom da stanem u odbranu onoga za sto se mi kao roditelji borimo, a to je sigurnost i zastita djece u svim segmentima njihovog zivota i da usput pokušam pojasniti ono što izaziva kod pojedinih forumašica nepotreban revolt i odbojnost. Mi nemamo 50 članova, mi nemamo ni 15 članova, mi brojimo 11 aktivnih članova, koji su mahom zaposleni puno radno vrijeme, imaju svoje porodice i obaveze prema njima, te rade za Udruzenje u svom slobodnom vremenu. Ujedno želim napomenuti da se učlanjenjem u udruženje ne gubi identitet koji svi imamo i osjećaj pripadanja negdje, dakle vi ne prestajete biti RR, većina članova su i dalje aktivni na različitim forumima na kojima su bili i prije i to nema veze sa njihovim članstvom u udruženju, ali ni ljubavi spram jedne zajednice.
Jedno je biti član nekog foruma, a sasvim je druga filozofija biti član jednog Udruzenja, jer biti forumas ne nosi sa sobom nikakve odgovornosti niti posljedice niti obaveze, ali biti u jednom udruzenju koje je formalno pravno registrovano kao pravni subjekt i time podlozan svim zakonskim obavezama predstavlja jednu drugu dimenziju. Kada je pokrenuta ideja kod RR da se osnuje udruzenje, mi smo svi bili stava (a to je poznato s obzirom da su nase članice ujedno i forumasice RR) da nije neophodno za bosanskohercegovačko društvo postojanje dva NVO sa slicnim ciljevima, ali s druge strane također ne želimo da se namećem ukoliko ne djelimo iste stavove u vezi sa tim. A ono sto smo mi uradili za cijelu godinu sa 5-6 članova jeste da smo napisali i izlobirali u Parlamentu BiH da se uđe u proceduru izmjene zakona o bezbjednosti u saobraćaju (gdje smo tacno i precizno definisali obaveznu upotrebu autosjedalica). Odradili u svoje slobodno vrijeme, opet ponavljam, 4 pregleda autosjedalica u 3 grada BiH, osigurali Opću bolnicu kao partnera, Grad Sarajevo kao pokrovitelja dijela projekta, dobili punu podrsku FMUP-a u istrajavanju i borbi za obaveznu upotrebu autosjedalica od rođenja do 12 godine, uspostavili saradnju sa UNICEF-om i drugim relevantnim institucijama.
I zato smo bili mišljenja da ce vama biti lakse dostici neke ciljeve ako imate utabanu stazu, da ne morate prolaziti ono sto smo mi prosli ovu godinu dana, od dugotrajnog procesa registracije udruzenja i silne papirologije, do trazenja sponzora i donatora, i borbe za medijsku popracenost nasih aktivnosti.
I ne, mi se nismo sada javili forumasima sa RR-a da bi privukli članove, popunili redove ili kako je već to shvaćeno, nego smo prepoznali da postoji potencijal koji moze svima, a najvaznije nasoj djeci osigurati bolju buducnost.
Buducnost u kojoj ce imati lijepa, cista i sigurna igralista, u kojoj ce biti zasticeni od svih negativnih uticaja i tretmana u skoli i vrticu, buducnost u kojoj ce i djeca ciji roditelji nisu na određenim pozicijama imati jednaka prava i jednaku slobodu, buducnost u kojoj ce zlostavljaci djece odgovarati za svoja djela, buducnost u kojoj ce nasa djeca imati osmjeh na licu i kada izađu iz sigurnosti kuce.
To je ono za sto se ovo Udruzenje bori, ali stvarno bori i nijedna nasa zamisao nije ostala mrtvo slovo na papiru, neke su punom jeku realizacije, a za neke su pripreme u toku. Mi se trudimo da sve sto smatramo nepravdom i nesigurnošću po nasu djecu da to i ispravimo.
Portparol Udruzenja DjeCa