Ja ne kontam hanady sto mi spominjes postporodjajnu depresiju...pa nije nista cudno sto se mnoge trudnice brinu kako ce voljeti ikoga kao prvorodjeno...samo meni to nije palo na pamet. Doduse ja ne razbijam glavu puno ni je li ovom kog imam dovoljno paznje. Nek su djeca zdrava, a nije im ni lose...ruzno je sto kod nas postoji etiketa za sve pa i za djecu bez brace i sestara.
I nasmijah se od srca, pa sva su djeca iz viseclanih porodica...i mi smo clanovi

Netko je vec spomenuo da razmazenost djeteta ovisi o stavu roditelja, bez obzira radi li se o jedincu/jedinici ili viseclanoj obitelji. Ima obitelji kad dobije 3 djete, a ono bude razmazenije od prvih dvoje. Sve mu se popusta i ugada.
Tako da ja mislim da je sve do roditelja, kako se oni postave.

_____________________________

"Nitko se ne može vratiti u prošlost i stvoriti novi početak. Ali svatko može početi danas i stvoriti drugačiji završetak."

da, primejtila sam da se ugađa onom koje je manje snalažljivo, osjetljivo il ne do Bog bolešljivo

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Uvijek sam kao dijete maštala da sam jedinica, posebno u tinejdžerskim godinama, a sad bih dala sve na svijetu da seka i ja živimo u istom gradu. Mojbsin jevjedinac šest godina i razmažen je katastrofa, ali miskim da je za njega kasno da se mijenha i dolazak seke ga neće promijeniti. Evo sta je meni najstrasnije kad neko ostane na bednom djetetu, znam da ćete reći da sam bizarna, ali ja sam škoroija, sastavni mi je dio karaktera. Recimo uvijek me strah da ne daj Bože to dijete ne nastrada kad su roditelji u poznijim godinama, kako će oni to preživjeti. U ratu je bilo puno takvih slučajeva znate i sami i nekako ljudi koji imaju još jedno dijete nalazili su utjehu, a roditelhi jedinaca su bili neutješni. Opet ponavljam moje razmišljabje je grozno i sumorno, ali kao dijete na mene je to ostavilo jak utisak

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

ja nemam ni brata ni sestru
moje dijete isto.i neće nikoga imati, najvjerovatnije ( sem ako joj se babo ne zaljubi pa s drugom dobije dijete )

sta znam, meni nikad nije nedostajalo da imam brata ili sestru..valjda što sam odrastala uz maminog brata, koji je po godinama mogao meni biti brat...sve smo dijelili...zajedno spavali..vucao me ko krpenu lutku...no Allahu je bio draži..

imam puno prvih rodjaka...svi me zaista paze jer sam i tu jedinici..njih 9 muškaraca i ja jedna...

H nije nikad poželjela da ima nekoga..čak je govorila nemoj slučajno da bi mi koga rodila..

niti jedna od nas nije razmažena..a mogle smo imati sve na svijetu...
čak štaviše...moji roditelji su tako bili strogi..da sam samostalna od 4 razreda

u svakom slučaju sada kad imam nju..definitivno mi ništa ne nedostaje

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

da i ja podapišem

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Tema je stvarno zanimljiva i više je filozofska, sve se svodi na ŠBB KBB (šta bi bilo kad bi bilo), jer razmišljanje u pravcu rađam drugo da on/ona ima sutra nekoga nažalost nije nikakav garant da će djeca biti bliska, da ih snahe/jetrve/zaove neće sutra zavaditi (koliko samo tužnih slučajeva znam gdje braća međusobno ne govore, u najmanju ruku nisu bliski, a da ne kažem nešto gore gluho bilo), niti treba da se unaprijed plašimo da će jedinac biti usamljen u starosti (uz hairli bračnog druga možeš prebroditi i najteže trenutke). Ljepota života je u tome što ne znamo hvala Bogu šta nas čeka, jer bismo vjerovatno u suporotnom poludili, apropos škorpijinog komentara, koji potpuno razumijem, to su naše traume iz rata, ništa to nije čudno.

Da se i ja prijavim u klub jedinica...
Da sam bila razmažena... jesam...do desete godine života...kada je nesretni rat, koliko god zla učinio...promijenio mene, moju porodicu, majku, oca i sve naše sisteme vrijednosti...Da te životne prekretnice nije bilo ja prosto ne znam...u kakvog bi čovjeka odrasla...
Dijete sam koje je odrastalo kao centar jedne vrlo male porodice sa osukdnim brojem mlađih članova. Sve želje, strepnje, nade bile su usmjerene na mene i na moje odrastanje...sve do trenutka kada se moja porodica proširila..pa se sada bave unucima Dijete sam koje je, naprosto imalo i probalo sve i koje nije znalo da postoji i nešto drugačije...
Da je to bilo optrećenje...jeste...
Da sam imala socijalizacijskih problema..jesam..jako teško sam se uklopila u vrtić/školu i drugare...
Da nisam znala dijeliti..ni danas..sa suprugom...priznajem...ako imamo čokoladu..pojedem cijelu...on uvijek ostavi pola meni ...jer on je sve dijelio sa svojom braćom...
Ovo sve učinilo je da danas, u svojoj profesionalnoj karijeri bolji sam individulani igrač nego timski...
U privatnom životu ništa ne prepuštam drugome ni obaveze ni nadzor..ukratko u svakoj sam čorbi mirodžija
Da sam uvijek u prijateljicama i prijateljima tražila sestre i braću..jesam...i gotovo svaki put gorko se razočarala i skupo platila svoju privrženost i naklonost...
Zbog svega ovoga nisam željela da moja S odrasta kao jedinica...a da se tako desilo vodila bih računa upravo o ovom predhodnom...
No, biti jedinica ima i svojih prednosti...lišena sam bratsko/sestrinskih svađa i sukoba, briga i apsolutni sam naslijednik cijele porodične imovine

Ovu su lična iskustva tako da svako korištenje obrasca na druge jedinke nije validno i ne podliježe generalizaciji

_____________________________

Sarah, mamina i tatina princeza stigla je na ovaj svijet 16.02.2010. godine
Dani, mamin i tatin princ stigao je na ovaj svijet 19.09.2014 .godine
Iza tuge vedrije je nebo...iza tuge čistija je duša...

Hvala

Dakle, tema je o nama koji smo odrasli bez brata i sestre ili koje nas je zapao takav bračni partner Moze se razgovarati i o djeci jedincima, ali stvar je u tome, bebaa npr, da ti ne znaš kako će se tvoj sin osjećati zbog toga kada bude veći ako ostane na tome naravno

Ponekad je nasljedno, ta karakterana osobina ili sklonost prema samo jednom djetetu...meni lično često nedostaje taj osjećaj privrzenosti za neko dijete kojem nisi roditelj, ali si neki rod, jesam dosadna staviću oglas da se nudim kao tetka , ponekad i to što kaze teacherka spoznaja da kad ostaneš bez roditelja nemaš nikog, ali više ovo što se odnosi na drugu djecu kao i to što moje dijete nema ni jednu tetku pa ono kad na fejsu vidim "niko ne voli kao tetka" pomalo se rastuzim, priznajem

Sa muzevljeve strane ima amidzu i to je sve, da je nešto vezan za njega nije...niti oni pokazuju interesovanje. Dok recimo kad je u pitanju moj odnos prema njihovoj kćerci to je sasvim druga priča...vjerovatno je to zato što ne planiram drugo, a taj osjećaj ljubavi bez potrebe da ponekad budeš i strog samo tetke mogu pruziti ( i ponekad strina)

I da, tješim se time što su u mojo porodici česte, ali prečeste razmirice na relacijama sestra - sestra, brat - brat, kao i brat - sestra. I to iz stvarno zalosnih razloga, uglavnom imovina, mozda i neka ljubomora koja se iz djetinjstva prenese u kasnije godine ko će znati...

Eto, meni je tetka s mamine strane rekla da joj je djetinjstvo upropašteno kad je dobila sestru, jer već je imala brata, a moja mama je kad se rodila već bila puno mlađa od nje i jednom mi je rekla "nikad se nisam mogla na miru igrati, uvijek sam morala tvoju mamu vući za sobom"

< Poruku je uredio aazra -- 12.11.2015 12:52:52 >

Ja sam jedinac, ali nisam uvijek bila. Zadnjih 7 godina jesam. Uh, tesko mi je ovo...


Izgubila sam sestru s kojom sam bila bliska. Tako nam Boga dao i ne zalim se na to. Ponekad pomislim da sam oduvijek mogla biti jedinica kao neke moje drugarice pa mi sad ne bi bilo ovako tesko, ali hvala Bogu sto sam imala sestru. To iskustvo je posebno i mnogo me je obogatilo.



Ja imam dvoje djece. Drugo dijete smo, naravno, planirali zato sto smo mi zeljeli, ali meni je bilo i bitno da mi dijete ima brata ili sestru. Ovom starijem sam znala reci da sam ja brata rodila njemu, pa je on jedno vrijeme smatrao da je bat njegovo vlasnistvo

sve receno...
i samo bih dodala....one koje imaju tu srecu da uzivaju u bratsko/sestrinskom prisustvu neka ih dobro cuvaju....niste ni svjesne koliko bogatstvo imate.

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.