Nedostajes i nedostajat ces mi. Volim te i voljet cu te.
Tuga koju si ostavio je svakim danom sve veca, ali misli da cu te, ako Bog da, jednom sresti tamo potiskuju je duboko u mene. Ne daju joj da izviri. Sretna sam, ne brini. Zivot me mazi, hvala Bogu. Sve mi ide onako kako je uvijek i islo. Svaki svoj uspjeh posvetim tebi, ali... Fali mi. Fali mi onaj tvoj skriveni, ponosni osmijeh, osmijeh tvoga srca, tvoje duse koji sam samo ja primjecivala. Fale mi tvoje velike oci. Znas da svi govore da sam naslijedila tvoje oci, tako da cesto stanem ispred ogledala i trazim tebe u tim velikim, dubokim ocima, ali tuznim ocima. Ocima kojima su suze najbolje prijateljice jer te ne mogu pronaci nigdje, a traze te, uvijek.
Babi, tri godine sutra otkucavaju. Tri najtuznije godine moga zivota. Tri godine tuge, patnje i boli. Tri godine bez tvog zagrljaja, poljupca, bez tvog glasa. Ne vjerujem sama sebi da sam to izdrzala. Tri godine te nisam vidjela???? Boze, zar je moguce? Zar je moguce da nisam cula njegov glas, osjetila njegov dodir?
Bol za tobom tinja i tinjat ce, tiho, necujno. Volim te, babi. Nekad bol bude toliko jaka da mislim da necu izdrzati vise. Jednostavno dodju trenuci kad trebam da te vidim, da te osjetim, a tebe nema. Ti si negdje... ni sama jos ne znam gdje. Dodjem ti na mezar, placem, borim se sama sa sobom, ucim ti dove, molim za tebe, ali nista to ne moze nadomjestiti zelju da te kao nekad poljubim, a da ti, kao sto si govorio, pucaju obrazi.
I znam da nece stati na ovoj trecoj godini, bit ce i cetvrta, peta.... a bol za tobom ce rasti s tim brojkama dokle god te ne vidim.
_____________________________
<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...