IZVORNA PORUKA: Leva
Ja svoje Sunasce jos uvjek sanjam, pomirena sam s tim da ga nikada necu docekati, ipak zahvaljujem Bogu na milosti koju mi je i ovako podario... Dio mene umire od straha da mi se ne desi nesto slicno a svakim danom strah postaje sve jaci i jaci .
Strah je normalan, sastavni dio svih osjećanja, kojih se nikad nećeš rješiti. I sutra kad, ako Bog da (a daće) rodiš živo i zdravo djete, strah neće nestati, samo će se pretvoriti u brigu da mu se sad šta ne desi. Pa će doći vrijeme da ga pustiš na izlet sa školom, na ekskurziju, na prvi izlazak, da prvi put sjedne za volan, prvi put ode na more, i svaki put će ti srce stati. Ali to nije razlog da se odustaje, jer onda ne bi trebali ni živjeti, ni udati se, ni zaljubiti se, jer šta ako...
Znam da si sada pod emocijama, ali nema pesimizma! Dočekaćeš svoje Sunašce. Ti si moje prvi put okupala, prvi put previla i s pravom mogu reči moje kao i tvoje.
Za sve ženice koje se bore sa tugom, za veselu, za adriu, za srećnu, za fatimicu... ma za sve
< Poruku je uredio Alhemicarka -- 15.1.2013 19:46:29 >
_____________________________
Ona neda da je slome, otima se i prkosi...
09. 04. 2012. Mamin Vrtirep