Hvala vam puno na svim postavkama...plachem i chitam sve ove redove,od rijechi do rijechi....
Nisam sigurna da li sam uopche normalna shto prvo  pomislih na abortus...ne znam ,vjerovatno od straha...
Evo chekam cho`eka da mi dode s posla da malo poprichamo o svemu.....nismo mi neshto mnogo ni raspravljali o tome...shto je meni jako chudno jer o svemu mozemo razgovarati i dogavarati se ...Ne znam shta je sada problem....znam da je i on uplashen ali treba o svemu hladne glave dobro razmisliti....
Hvala vam ...od srca...mamicama puno sreche s bebicama...a buduchim mamicama zelim strpljenja i beskrajno mnogo sreche u postanju mamy`s !!!!!

Nadam se da che se sve ispasti dobro.....

MALO SAM SE I JA ZAPITALA KAKO BI SVE TO BILO.....SA MAJOM BEBICOM...DA LI JE     m ILI z ? hehehhehhe

Draga Rupi cupi, žao mi je ako je to tako djelovalo na tebe, niko od nas ne želi da se potresaš, a čovjeku u teškoj situaciji svašta padne na pamet i teško je sve dok ne doneseš odluku. Ali onog trenutka kada odlučiš sama sa sobom, ma koji god da je problem u pitanju, nekako se sve razbistri i osjećaš se olakšano. Ja primjećujem u tvojim riječima da bi ti rado postala mama, čim već razmišljaš da li je dječak ili djevojčica i to me jako raduje. Mislim da si ti u dubini svoje duše već odlučila.
A sada ti držim fige da strpljivo razgovaraš sa svojim partnerom i da pronađete zajedničko rješenje u kojem ćete moći od srca jedno drugo podržavati. Pa iako odmah ne dobiješ onakvu reakciju kakvu bi ti voljela, samo sabur, jer to je i za njega nova situacija - pogotovo ako je neočekivano.
Samo polahko i sve će se riješiti.
A mi ćemo mislit na tebe i nadat se najboljem za vas dvoje (troje).

Cim si ti pocela razmislajti je li ili , eto tebe u pdf trudnoca aBd
Svakako nam javi sta ste odlucili, puno srece u svakom slucaju zelim


_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Rupi cupi zelim samo da ti kazem da je odluka tvoja i samo tvoja. Kad si dosla na ovaj forum da potrazis misljenje moras znati da mame nisu objektivne. Ne znam kakvi bi bili odgovori da si temu postavila na forumu koji nije vezan za roditeljstvo, ali na forumu gdje su mame dobices odgovore samo da zadrzis bebu. Ako ti osjecas da ne zelis, da ne mozes ili bilo sta drugo nemoj da ti ovi odgovori cine da se ruzno osjecas.

Evo sad moja prica. Kad sam u maju 2007. vidjela test sa dvije crtice pocela sam da placem, kad sam drugi test uradila i ponovile se dvije crtice tad sam vec urlala. Nas dvoje jesmo bili dugo zajedno, ali ni na kraj pameti nam nije bila beba. Ja tek upisala trecu godinu faxa, sa ispitima iz druge. On sa veeeeelikim dugovima iz propale firme, cifra da ti se zeludac okrene. 
Bila sam protivnik abortusa i rekla sam da to nikad necu uciniti sebi. Vrlo brzo smo mi odlucili da cemo zadrzati bebu, ali je kod nas bilo nekih drugih peripetija, o kojima nije sad ni vrijeme ni mjesto da pisem. Mada mogu ukratko reci da sto se tice mene i mog faxa svi su me otpisali. Iskreno, nisam ni ja mnogo vjerovala u sebe.

Dok sam bila trudna dala sam nekih 5 ispita. Ali kad se rodila beba za godinu dana njenog zivota ja sam dala 15 ispita. Inace mi je prosjek bio 5 godisnje.
Na prvi ispit izasla sam 20 dana posle poroda. (Moram da napomenem da studiram drzavni fax, i da ni kao trudnica ni kao majka nisam imala nikakvih protekcija, a na tom prvom ispitu sam cekala 6h da dodjem na red. Bez obzira sto sam molila jer imam novorodjence kod kuce i bla, bla, bla.)
Kad je ona napunila 5 mjeseci ja sam dala 7 ispita. Bila je prekrasna beba. Mirna i dobra. Zaplakala je kad se rodila i na prvoj vakcini sa mjesec dana. Izmedju nije plakala, nevjerovatno. Sa mjesec dana pocela da se budi jednom nocu. Beba za pozeljeti. Tako su se kockice fino slozile i evo ja imam jos samo jedan ispit.

I jos nesto, nisam imala nicije pomoci. Beba, spava ja ucim i to je sva mudrost. Dobra organizacija i sve se moze. Ionako ti ne treba vise od 2h svaki dan.

Znam da sam ja izuzetak sto se tice davanja ispita sa bebom, ali samo da ti kazem da i to moze. Mada znam neke mame kojima se desila situacija isto kao i meni i slobodno mogu da kazem da one nikad nece zavrsiti fax. Druga je stvar sta su kome prioriteti.  Bitno je ne zamrzavati godinu i kontinuirano uciti.

Dijete jeste najveca sreca. Ljubav koju u zivotu prije nisi mogla osjetiti. Neko cije boli i radosti istinski svim srcem dijelis. Ali isto tako dijete znaci kraj slobodnog vremena, kraj prijasnjeg zivota, novi prioriteti, ma sve novo. Nemas vise zajednickih tema sa svojim vrsnjacima. Mislim imas, ali stvorice se odredjeni jaz.
Ocekuj neocekivano.

Puno srece ti zelim sta god da odlucis

Rupi cupi zelim da te uskoro vidjamo na temama o trudnoci tebe i tvoju bebicu   pridruzi nam se u pracenju rasta malih slatkisa.

Nadam se da ces se odluciti da zajedno sa nama prolazis sve te slatke trenutke ,sve ce biti ok bebe su zaista Boziji blagoslov.

Sta ima Rupi cupi, sta ste odlucili, mi cekamoooooo, naravno lijepe vijesti


< Poruku je uredio Crvena -- 11.4.2009 10:23:19 >

_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Xca bravo za položene ispite,i divan post! Baš je ohrabrujući i sa puno podrške!

_____________________________

E ne trebate više glasati ni na jednom takmičenju,konačno,zar ne???!

andji

Sta bi Rupi cupi ? Red bi bio da nam javis !

_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

Rupi cupi, samo da znas da sam i ja nedavno razmisljala o abortusu. Nijesmo ni u slicnoj situaciji, imam 30 godina, udata sam i imam dvoje djece, jedno od 5 godina i drugo od  DEVET MJESECI, a prije dva mjeseca sam saznala da sam trudna. Ne da nijesmo planirali nego o tome ni sanjali... Ja sam se sa bolnicom pozdravila u julu prosle godine, kao da nikada vise necu doci istim povodom. Ipak sam nakon nekog vremena poslije porodjaja pocela razmisljati i o mogucnosti da nekada dobijemo i trece dijete, ali ne ovako brzo zaista. I onda se desi treca trudnoca, koja me toliko zatekla da sam imala potpuno nenormalnu reakciju kada sam vidjela test. Uradila sam ga reda radi, a bila sam ubijedjena da ce biti negativan. Odmah sam odlucila da cu da abortiram, nazvala svoju doktoricu, otisla na pregled, zakazala AB i dosla u ordinaciju, skinula se, legla na sto i cekala.... Inace sam dva tri dana prije zakaznog termina pocela polako da se pitam pravim li gresku? Nikada mi nije bilo teze nego tih dana. Pet minuta sam mislila jedno, a sljedecih pet drugo.
I tako ja legoh na sto i cekam doktoricu, i toliko sam pocela da placem da me je ona, kada je usla, digla sa stola i rekla da idem kuci i da se cujemo za par dana, jer moje ponasanje pokazuje da definitivno nijesam odlucila sta cu, a posebno ne da zelim da abortiram. I narednih par dana smo ja i MM razbijali glavu sta cemo, on je vise bio za AB, ali mi je rekao da ce se sloziti samnom sta god da odlucim, a ja sam ponovo mislila malo tako malo ovako. I onda sam jednu noc odlucila da necu da abortiram, da je to nase dijete, kao i prethodo dvoje, da nije planirano i da smo svi zateceni, ali da cemo se snaci. TRebalo mi je nekih mjesec dana da se prilagodim na tu cinjenicu i da prihvatim da su svi moji planovi od prije neki dan pali u vodu. Najvise sam se bojala i jos se po malo bojim kako cu sa dvije bebe u decembru, hocu li moci svoj djeci da se posvetim kako bih zeljela, hocu li moci da se izborim sa svim obavezama, hoce li mi organizam biti u stanju da iznese jos jendu trudnocu, tako kratko nakon prethodne.... Sada se vec trudim da o tome sto manje mislim, jer znam da hocu nekako, i da ce mi ti strahovi za koju godinu biti smijesni.
I da ne zaboravim, veoma bitno u cijeloj prici, a aktuelno posljednjih dana - taman kada sam poslozila sve kockice u glavi, kada sam rijesila svima da kazem da cemo imati jos jednu bebu, kada sam pocela da se radujem sto cu uskoro osjetiti pokrete bebe uzasno sam prokrvarila. Na svu srecu sve je dobro proslo i nadam se da ce, jer sam jos u kriticnoj fazi, mada na pocetku tako sve nije djelovalo. Dok sam cekala MM da dodje kuci i vodi me kod dr samo sam se molila da moje dijete ostane samnom i da mu se nista ne desi. I evo ga tu, jos skakuce i vrti se, kako smo vidjeli na UZV, a ja mirujem i lezim, iako sam mislila da to nikada necu morati da radim...
A reci cu ti i da radim, mada sam jos na porodiljskom, a i studiram. Nadam se da cu u maju biti trudna mama dvoje djece sa diplomom !!!!
MOras sebe ispitati sta zelis i sta mozes, sta su ti prioriteti, a sta ciljevi... To sama sa sobom moras da razrijesis, a da je lako, nije, posebno u tim godinama.....

Hej ja nipošto nebi mogla to napravit svom djetetu,i ja sam imala taj slučaj samo što je mojoj bebi bilo 3mj kada sam zatrudnila a opet sam izašla na kraj sa dvoje male djece još mi je MM non stop na putu

Nikada nisam voljela pametovati i sugerirati nekome što da napravi ili ne napravi. Svatko neka bude gospodar svoga tijela. Moje mišljenje je slijedeće: (obzirom da sam majka dvoje odrasle djece (18 i 16) i prije dva tjedna sam napravila pobačaj jer beba nije bila u redu): po svemu što sam pročitala na ovom forumu koji je izvrstan i komentari su svi na svom mjestu, nikada nije pravo vrijeme za bebu, jer uvijek ili ne radimo, ili nemamo novaca, ili ovo ili ono. Kad sam rodila sina 1991. bilo je ratno stanje - dakle, ne može gore. Kad sam s malom bila trudna, još nije prestao rat, ostali smo obadvoje bez posla, opet ne može gore. Sada samo "kao" stariji, trebali bi biti sređeni, ali draga moja rupi cupi - NISMO. Živimo s mojim roditeljima u teroru. Mama me svaki dan terorizira svojim pitanjima i njenim životnim stavovima. Pitala me samo jednom kad sam došla s pobačaja da li me boli, a poslije ništa. Tata me u ova dva tjedna nije pitao kako sam. Kako sam? OČAJNO. Pobacila sam jedno živo biće. Svjesna sam da bi  dijete bilo rođeno sa svakakvim bolestima i sindromima i da je moglo umrijeti odmah pri porodu, ali dijete je bilo moje.
Kažem, nikada nije zgodno vrijeme, ali kada dijete dođe na svijet, sve se promijeni, ALI NA BOLJE.

Samo te molim da dobro razmisliš.

Rupi cupi po tvojim postovima vidim da ti nije lako...mogu ti reci da mogu zamisliti u kakvoj si situaci...Ne znam sta si odlucila ali se nadam da se nikada neces odreci tog malog bica sto raste u tebi...znas ja uvjek kazem da zbog jedne male greske ne treba napravit vecu zbog koje ces se kajati cijeli zivot...mnogo je djevojaka koje ostanu trudne a nisu u braku...sve u svemu niko nema prava da te osudjuje sta je tu je...opet to je dijete na svijet doslo iz ljubavi, a to je najvaznije...Ja prilicno dobro zivim, ali nikad covjek ne zna hoce li to potrajat...mozda ce mojoj bebi sutra faliti mnogo toga ali jedno je sigurno uvjek ce imati ljubavi...a sve ostalo dodje ...Allah daje nafaku a ne mi i nemoj da se pitas kako...ona jednostavno dodje

I 

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

I ja sam u sličnoj situaciji kao ti. MM i ja živimo takođe kao podstanari. Samo on radi, a ja studiram još uvijek i ne namjeravam napustiti fax iako sam diplomirala i sad idem na master...mislim da ću uspjeti to završiti i sa bebicom. Oboje smo jako mladi, 22 i 23 godine.
Trudnoća je bila neplanirana, bili smo u šoku kad smo u 5. sedmici saznali da sam trudna. Prvo što nam je palo na pamet je abortus i par sedmica smo razmišljali i stalno pričali o tome...što jako iscrpi čovjeka i potpuno razumijem kroz šta prolaziš. Onda sam otišla u na pregled i vidjela sam tu malu lopticu na ultrazvuku i još kad mi je doktorica rekla kako već kuca srce...mislim da ne moram više ništa reći
Mislim da je na mene jako utjecala i izjava prijateljice kad sam joj pričala zašto želimo abortus i rekla da sad nije pravo vrijeme, ali da jako želimo bebu itd...na što je ona samo rekla "Nikad nije pravo vrijeme." u smislu da nam nikad neće sve biti potaman.

I eto...sad sam u 12. sedmici i presretna sam. Jedva čekam da mi stomak počne rasti i još nestrpljivije čekam udaranje tog malog stvorenja.
Još se ponekad borim sa strahovima, ali to su manji i slađi strahovi u odnosu na one kad ne znaš šta da uradiš, tj. da li da abortiraš ili ne. Zato odluči što prije i nadam se da će odluka biti u korist

O majko mila sva se naježih.

Imala sam dva spontana pobačaja u 8ned.i oba su se završila kiretažom.Što je u principu isti postupak kao i abortus.I kad su mi prvi put radili zaklela sam se sama sebi da NIKAD ama baš NIKAD neću sebi dopustiti da dođe do neželjene trudnonoće.I da me tamo stružu kao životinju.

Kad sam ležala na čuvanju trudnoće sa sinom u našu sobu su smještali žene koje rade abortuse.U objašnjenju da nemaju više slobodnih soba.

Bilo je svakakvih slučajeva od žena koje su gorko plakale do potpunih flegmana koje to rade po ko zna koji put i ponašaju se kao da su došle izvaditi zub

Sad ovih dana idem na kontrolu i dogovor o stavljanju spirale.
Zaista ne mogu da shvatim kako se nekom može dogoditi neželjena trudnoća pored velikog izbora kontraceptivnih sredstava.


_____________________________

Mamina velika curica 5.3.2008
Mamin mali dječak 26.1.2012.

Šta je ovo,svi čitaju ali niko ništa ne komentariše

Ne mogu da vjerujem da niko nema mišljenja o ovome ma kakvo ono bilo.
I ne mogu da vjerujem da na ovom cjelom forumu nema niko(osim naših dragih trudilica)kome se desila neplanirana trudnoća.I da pri tom nije uradila abortus ili barem razmišljala o tome.
Čak ni pod Anoniman

Dzejla je bila jako hrabra te napisala šta je i zašto to uradila.Zato joj svaka čast jer zaista treba dosta hrabrosti i priznati prvo sebi pa onda drugima svoje pogreške.

Ovo je forum koje čitaju mnoge mlade djevojke koje ili žene koje kojima se desila neželjena trudnoća,a mi treba da im pomognemo pišući im svoja iskustava(ma kakva ona bila),pronađu rješenje za svojproblem.
I naravno da ih savjetujemo da do njih uopšte i nedođe.


_____________________________

Mamina velika curica 5.3.2008
Mamin mali dječak 26.1.2012.

moje misljenje je jasno, ali opet neko ce reci-lako je meni pricati kad mi se nije nikad desilo. znaci, ja ne bih... ali ja sam i ovo jedno dijete jedva dobila.

imala sam 2 spontana ,bas kao i ti smajli,al ja to ne mogu ni usporediti s namjernim abortusom..moje misljenje je da treba razmisljati prije ako vec ne zelis trudnocu, a ne kad dodje do nje..

nevzano za ovu problematiku, iz vlastitog iskustva, kad god sam se ovako iscudjavala i govorila ne bih ja nikad, to mi se desilo ili sam to uradila


nezeljena trudnoca je moguca i pored kontracepcijskih sredstava.

Kad sam se udala 2009 god. imala sam 20 godina. Završila sam prvu godinu fakulteta, upisala drugu. Nisam ranije nikad radila, a moj muž čim je dobio siguran posao, odmah me oženio, doduše živjeli smo u zajednici prvih 6 mjeseci. Meni je bilo sasvim prirodno da kad sam se udala, odmah i zatrudnim. I tako je i bilo. Nakon tri mjeseca, ja ugledam plusić i budem najsretnija na svijetu, a i muž. Nisam nikad pomislila na nezavršen faks, na moju nezaposlenost, na to što nismo tada imali stan. Za vrijeme trudnoće krenula sam na drugu godinu fakulteta, a kad sam rodila, škola je stagnirala. Ja sam se svome djetetu posvetila maksimalno. Preselili smo u garsonjeru, koju je moj svekar kupio MM, i savili smo ljubavno gnijezdo tu. Moj sin je čini mi se bio najvoljenije, najpaženije dijete. Nisam se odvajala od njega, dojili smo dvije godine, bez mene nikad nije proveo ni sat vremena. Jednostavno ja sam od onih strašljivih i paranoičnih majki i ne mogu sebi pomoći. Nakon skoro dvije njegove godine, ja shvatim da sam pomalo umorna od svog pretjerivanja, i da je vrijeme da se ponovo vratim školi, možda se zaposlim i posvetim više malo sebi, jer moj dječak je već momčić pravi. Zaposlim se, odradim pripravnički, već sam počela da se opuštam, da se osjećam i mamasto i isto vrijeme shik i da se zabavljam ponovo sa mojim dragim mužićem i hop! Desi se meni druga trudnoća! Ni u najluđim snovima nisam mogla pomisliti da će se meni desiti, čuvali smo se, pazili i eto opet bebe! Nisam mogla doći sebi, Bože oprosti kad se sjetim koliko sam plakala, koliko sam se sekirala, sad bih sebe ošamarila. Raznorazne filmove sam razvijala u svojoj glavi, nekakve crne misli.. Nisam bila spremna psihički, fizički, materijalno, ma nikako. Naravno odmah poslije saznanja da sam trudna, poslodavci su mi dali papir o položenom pripravničkom i šup kartu. Ja sam se pitala gdje ću dvoje djece u stan od 30 kvadrata, treba mi toliko stvari za još jednu bebicu. Milion stvari me morilo, pa i do toga kako ću roditi, jer sam imala težak porod sa prvom bebom. Pa onda kako neću moći voljeti drugu bebu kao svog J, kako ću stići da se posvetim oboma, kako ćemo finansijski izgurati. Dignemo kredit i kupimo stan duplo veći, pomognu nas malo moji, malo muževi, evo stan je pri kraju i za par dana ćemo preseliti. Ja sam osmi mjesec trudnoće sada i svom dječaku pričam kako će doći njegova seka, njegova vječna drugarica, kako ćemo je paziti, ljuljati, ljubiti, kako ćemo se s njom igrati i sretna sam! Samo sam jednom u svom bunilu spomenula abortus, a moj muž je zaplakao kao malo dijete.. Te suze su mi sve rekle, a ja molim Boga da mi oprosti što sam u bunilu i pomislila na to. Uskratili smo sebi mnogo toga, da bi pružili svojoj djeci ljubav, a kroz ljubav će doći sve drugo. Ne bojim se našeg sutra, ako Bog da, neće mi biti gladni i žedni, a ostalo će sve po sebi doći samo. Ne bih mogla živjeti sa grižom savjesti da uradim abortus. Nikad sebi ne bih mogla oprostiti i psihički bi me slomilo, da svjesno ubijem biće koje je nastalo iz ljubavi. Napisah ja roman, ali ima tu i ovih trudničkih hormona.

_____________________________

*07.08.2010*
Mamin i tatin princ, blagoslov, život!

*16.03.2013*
Mamina, tatina, bracina princeza, naša druga radost!

vec imamo temu abortus...

igrom slucaja su se dvije desile ...moderator ce ih spojiti

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Rupi cupi mila odluka je samo vasa i dobro ali dobro razmislite, razgovarajte,,, sad bi ja da ti savjetujem kao zena koja vec duze vrijeme se bori za svoju bebicu ali ne ide,,,vrijeme prolazi a plusica nigdje....Dobro odvagaj stvari i vjeruj ako abortiras to ce te pratiti cijeli zivot, i ako sve poslije bude ok i zatrudnis onda kad vi to budete planski zeljeli ta bebica ce ti biti negdje i ostat uvijek u sjecanju...dobro razmisli sta ti je cinit, nemoj da te brine to sto se neke stvari nisu slozile, vjeruj vremenom ce se sloziti sve, beba donosi veliku promjenu mozda bas ona okrene stvari u vasu korist na kraju krajuve to ti je najljepse promjena koja ti se mogla desiti u zivotu i znam ja da ces ti to shvatit samo je sada sok i tebi i decku....zelim ti da doneses pravu odluku, ako treba posavjetuj se i sa svojima sa njegovima vjerujem da ce vam svi priskociti u pomoc ako zatreba,,oprosti sto cu ti ovo reci ali ne gasi jedan mali neduzni zivot, za koji bi neke majke dale sve d aga osjete....ljubim te i puno podrske imas vjerujem od svih forumasica....

_____________________________

Ne znam što je jače, ta ogromna želja ili bol u duši što mi ta ista želja stvara...?
06.11.test pozitivan
07.11.beta 111,78
Nasa najveca zelja je uslisena...da nam sretno dodjes bebo nasa...
13.07.2017.stigao nas princ