IZVORNA PORUKA: Anoniman
Ja te savršeno razumijem, haman pa sam u istoj situaciji.Dobro ne baš u istoj, ja radim, ali imam blizance, a s mužem za vratove svaki dan i svaki tren, stres me uništava do kosti.Blizance je prekrasno imati, ali uzmu ti svaki atom snage, a ako nemaš pomoć a od muža pogotovo onda je situacija katastrofalna.Mi se isto svađamo do te mjere da kažemo tako grozne riječi jedno drugom , da ne mogu da zamislim dookle sam svoj život dovela, da ću doći u situaciju da mrzim dan kad sam ga srela, a tako smo bili zaljubljeni. Ne znam mislim da je do mene, u mojoj situaciji, ali kod tebe nije do tebe.Ja bih ti savjetovala da pokušaš da ne razmišljaš o razvodu jer eto dijete si razvedenih roditelja, kažeš žene dominantne, pa šta su dobile dominacijom, razvod , misliš da su sretnije i da im je bolje, ne bih rekla, ne vjerujem.Djeca ispašataju, ne kažem da trebaš trpiti vječno, pokušaj u djeci pronaći svoju sreću i mir, znaš kako je kad ti se nasmiješe, kad guguću, pa još malo kad počnu zvati mama, za to se živi, polako, ne daj da te drugačija kultura uništi, trebaš svojoj dječici.Mladi ste baš, tvoj muž će polako doći na svoje, umor i stres su pogubni , posao, kuća, mala djeca, poredajte prioritete, zahvalite Bogu na zdravlju i na djeci koju vam je dao zdravu i normalnu.Okreni se malo vjeri, molitvama, biće lakše, teško je znam, ali nije svaki dan.Na kraju, na kraju svih krajeva ako ne možeš podnijeti tu žrtvu kao što si rekla imaš razvod, mada ti ja to ne bih nikad savjetovala, ali ti sama znaš koliko možeš podnijeti ali saberi i oduzmi, pogledaj obje strane života sa tm i bez njega bar zbog djece.Sretno.