Ima dosta toga za ispricati...Upisala sam fakultet i upoznala sam mm preko prijateljice..Veza je bila haoticna,komplikovana,totalne smo suprotnosti ali nas je nesto vezalo, uvijek bi se vratili jedno drugome...Nakon nekog perioda otisla sam da zivim kod njegovih roditelja, to smo oboje htjeli. Tu je bio problem manjak slobodnog vremena, njegov posao je novinarstvo pa radi jako jako dugo, uz to sve zivjeli smo daleko tako da se bukvalno nismo ni vidali osim sto prespavamo zajedno. Ja sam u to vrijeme studirala, pisala sam radove po cijeli dan, njegovi roditelji su kao i mm totalna suprotnost od mene, drugaciji odgoj praktikuju, sama okolina je bila drugacija, ali sam se pokusavala uklopiti..Nosila sam drva, radila s njima, cistila sam po kuci, peglala i opet se vratim u nasu sobu na kraju dana..S njegovim roditeljima nisam mogla uspostvaiti komunikaciju, pricali bi kratko i izgubili teme za razgovor jako brzo. Njegova mama je jako vezana na njega, htjela je jako cesto da sjedimo s njom, da pijemo kafe i sl. Mm je radio i radio,dezurao do 11 navecer, kad je slobodan onda je bio zauzet kucom, poslovima oko kuce i sl. Svade su trajale, najvise oko manjka vremena, to sto me nikad ne bi ni nazvao sa posla, onda dode umoran nije raspolozen ni za razgovor, malo paznje, nista..Bila sam blijeda, danima u lreveu, depresivna...Jedan dan je pukla veze, bio je na skupstini, culi smo se i prekinuo je sa mnom. Ja sam bila kod mame tada uoci Nove godine, trebali smo se vidjeti navecer, ja sam ostala kuci. Pokupila sam stvari, pozdravila sam se sa njegovim roditeljima, zahvalila i otisla.

Nakon nekog vremena smo se opet poceli vidati, nekim cudom smo se pomirili, izgledalo je kao da sve ide na bolje, ja sam zivjela u svojoj kuci, on u svojoj, pocel smo opet izlaziti kao par, nismo zivjeli skupa. Nakon kraceg perioda,par mjeseci od naseg pomirenja ostala sam trudna, bila sma na zadnjoj godini fakulteta, saznala da nosim blizance. Ostao je uz nas, moja tetka i baka su nam pmogle oko stana jer ja nisam mogla podnijeti da se vratim opet kod njegovih, da zivimo gore jer sam znala da bi to opet bilo jako depresivno,neprakticno sa dvije bebe, i da bi se rastali definitivno. Bio je sretan i uplasen kao i ja, ali je stvarno bio super kad sma mu rekla da sma trudna, brinuo je o meni za vrijeme trudnoce, masirao stopala, isao kupiti ako mi nesto treba, isao sa mnom na kontrole alj je i tu znalo biit svada cesto.

Moji nam najvise pomazu,njegovi s vremena na vrijeme, sama sam po cijele dane sa dvije bebe, inace nisam imala dobar odnos sa mamom, bilo je tu vrijedanja puno, teskih svada skoro pa svakodnevno pa nemam pomoc od nje. Nije dosla ni kada sma se pšorodila u bolnicu, dosli su mm, moja tetka i njegovi. Sad je problem jer su nas stigla sva ta neslaganja, jako se cesto svadamo, prvi rodendan beba bi trebali proslaviti kod njegovih na mm-ovu incijativu sto ja nikako ne mogu prelomiti, njemu je kaze bitno da on slavi na svoj nacin i da se proslavi kako oni to slave. Nisam uobrazena ni biloo sta slicno,jako sam zahvalna ljudima koji su me primili,njegovim roditeljima ali smo totalno razliciti, oni su ljudi koji su navikli na jako tezak rad, odgajaju djecu kao radnike, jako su jasne podjele izmedu muskih i zenskih poslova, ja sam odrasla u gradu i kod mene u porodici su zene glavne, sve su razvedene i cuvaju jedna drugoj leda, nema podjela nije ih nikad ni bilo, slusamo drugaciju muziku, drugacije se izrazavamo. Svadbu su nam njegovi organozovali, bila je muzika koju oni vole, jela, sala sve. Nas nisu nista pitali kako bi mi mozda htjeli..Cijelu noc sam sjedila, bila sam tuzna, on je plesao,pio, bio veseo, ja sam tada bila u cetvrtom mjesecu trudnoce pa mi je bila i muka, dima puno je bilo i nije bila svadba ni blizu onome kako sam je ja zamisljala...Mi nismo ni imali pare da je organizujemo sami. Opet kazem ne omalovazavam ali je sve drugacije sto nije ni lose samo je problem izmedu mene i mm. Sve u svemu imamo probleme u odgoju djece, nacinu slavljenja, to sto vodimo razlicite paralelne zivote, njegovi roditelji zele da budem domacica, da primam njegove stalno, da nam gosti dolaze njegovi rodaci, rodbina sva. Osim toga kao sto sam rekla on je novinar, radi cijeli dan, stresan mu je posao, kad dode treba mu odmor, a ja sam mama, kuci sam stalno, trebam setnju,paznju,razgovor sa nekim odraslim i sl.

Oboje smo jako mladi, ja imam 23 godine, on 24, ne bi se mogla vratiti mami kad bi se razveli, ne bi htjela ni da djec azive tako jer je moja mama jako dominantna i mislila bi da ona ulaskom nasim u kucu ima sva prava na mene i djecu i odgoj,pare koje bi zaradila i sl. Ne bi ni bila sretna da se vratim opet njoj jer nije bila sretna ni kad sam dosla kuci od njegovih, kad smo prekinuli, svaki dan mi je nabijala to na nos. Kod oca ne mogu, rod.su mi razvedeni, nemamo kontakt vec sest godina. Tteka i baka zive u staroj kuci koja se teba rusiti uskoro, prezivljavaju...Ne znam sta da radim. Mm me vrijeda cak na jako slican nacin kao moja mama u zadnje vrijeme, vrlo cesto mislim da nesto nije sa mnom ocito u redu cim ljudi reaguju tako na mene..Svade su jako grube, puno toga kazemo jedno drugome, da zalimo sto smos e upoznali, on prklinje dan kad me upoznao, ja govorim da je đubre, kaze cesto da nema djece ne bi ni dolazio kuci. Prijatelje nemam, neke sam izgubila kad sam mama postala, neke davno, a mame koje imaju djecu zive daleko pa se rijetko jako vidamo. Setam cesto u nadi da cu naci neku prijateljicu, mamu po mogucnosti neku u parku..Usamljena sam, tuzna, cesto pjevam bebama i placem, nekad se naljutim i na njih a nisu one krive to znam. Ako smo nas dvoje ok, ja budem jako jako topla sa bebama, njezna ako nismo sve radim jer "moram" oko njih, i mrzim sto ne mogu napraviti jasnu granicu, sto toliko to sve utice na mene...Uvijek mi je bila zelja da budem mama, da imam obitelj koja funkcionise, da budem sretna, da mi je muz pazljiv, brizan, inace je mm-u obitelj jako bitna, mislim na njegovwe pa sam mislila da ce biti porodnicni covjek...Jako voli bebe, ta ljubav se svodi kod njega na tepanje igranje ali izbjegava odgovornosti, ovjeriti knjizice, kupiti i sl.sve na mene prebaci, u zadnje vrijeme ne zeli ni navecer da napravi bebama bocu pred spavanje...Strah me vec da ce bebe biti puno blize s njim jer sam ja nervozna, umorna, nisam uvijek rapsolozena kao on jer ih on ne vidi po cijeli dan, ne trci na pet strana oko njih, ne kupa, ne uspavljuje i bori se nekad da zaspu pa dode raspolozen za igru, bebe se smiju, uzivaju makismalno, ja im to isto omogucim naravno ali ne uvijek i nekad se i naljutim i radim cesto i po kuci jer sve sama moram obaviti i skuhati, igram se sat dnevno manje vise..

Ne znam sta da radim sa svim ovim...

Meni nista nije jasno iskreno.Sem da ste bas mladi a ti nezadovoljna svim i svacim.

Jedina stavka u ovom svemu i najbitnija...ne mozes svoje ponasanje iskaljivati na djeci.Oni nisu krivi sto su se rodili.Tebi kakvo raspolozenje tj.kakva si s tm takva ces biti s djecom?Oni su ti najbitniji i moras im se dati maximalno,to su mrve koje su ovisne o roditeljima.Ako tm nije tu bar ti se posveti

A za ostalo ti nemam savjet tj.imala bih ali smo potpuno razlicite osobe da ti ja nemogu ama bas ni jedan dati

_____________________________

“Temelj ljudske sreće je duboka sigurnost, spontana radost u malim stvarima i velika jednostavnost.”

Potpis muaa.

I da pitam kakav savjet trazis?

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Meni je ovdje očita kulturološka razlika...gdje se može ili tolerisati ili prihvatiti dominirajući obrazac kulture ali uporedo živjeti dva stila, života, navika...odgoja, razmišljanja je uistinu teško...
Kako ćeš to pomiriti ni sama nemam neki savjet...
Što se tiče ljubavi djece prema roditeljima mislim da je igra sa tatom uvijek slađa jer tate nisu opterećene je li kišem, jesu li mi uši prljave...je li veš opran ili koliko je dijete pojelo u onoj mjeri u kojoj su tim stvarima opterećene mame...
A ako ti treba prijateljica zašto nekoga ne upoznaš...
Ja bih se u tvom slučaju distancirala od mišljenja okoline i osluhnula šta odgovara meni i mojoj djeci...očito da si nesigurna...u onome što želiš...


_____________________________

Sarah, mamina i tatina princeza stigla je na ovaj svijet 16.02.2010. godine
Dani, mamin i tatin princ stigao je na ovaj svijet 19.09.2014 .godine
Iza tuge vedrije je nebo...iza tuge čistija je duša...

ja mislim da si ti jako opterecena sa svim tim , jako si mlada dvije bebe blizanci , sama si nigdje nikoga po cio dan , sve je to faza i samo akzi sebi i to ce proci , kada sam rodila drugog sina razlika je bila 23 mjeseca , ja sama , stariji hoc jest piti igrati se , mali doji , kmeci meci , nigdje nikoga ni sat da pomogne muz radi od jutra do navecer , sva odgovornost je spala na mene , a da ti akzem da u nasem gradu ni dokotra nemamo , kako mi je bilo tesko a kad se razbole dodje mi da se roknem , i kazem ja mom ocu babo dragi dao ce samo ova godina proci , niti spavam , nit jedem aman ne znam kud udaram , kaze on meni ma dok zatvoris i otvoris oci sve ce proci i oni se igrajju skupa samos trpljenja . Tako je i bilo , posveti vrijeme djeci , nemam ni ja nikoga sem moej djece , bavi se jednostavno svojom djecom , kad spavaju odmaraj gledaj film , ne mora sve biti na svom mjestu , mislim da je to jedini kljuc jer si preumorna a i vjerujem ti , ko god kaze da je lahko nije lahko posbeno dvije bebice , malo se trgni , i bice to dok okom trepnes

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

Da dodam jos da brak nije dominacije nego kompromis...

I da je dosta nas proslo kroz mozda slican brak,s malom djecom,muzem koji puno radi,cak i koji nisu kuci po nekoliko sedmica,mjeseci.Bilo je tesko ali proslo je sve.Za prijatelice ja licno nisam imala vremena jer nisam imala vremena posteno u wc otici.Nikada ali nikada nisam bila ljuta na tu svoju djecu.Niti bih se mogla na mala stvorenja naljuti.Nego ti to fino u glavi rascisti.Bebice svoje pazi i mazi,zivot i suvise brzo prolazi da bih se ti u depresije i razmisljanja davala...potrebna si im.

_____________________________

“Temelj ljudske sreće je duboka sigurnost, spontana radost u malim stvarima i velika jednostavnost.”

i jos nesto nema ovdje razloga za razvod , treba samo malo truda i svjesti da shavtis da tm i sve to tako i nije bas lose kako ti sebi umisljas , vidis da je zbog tebe iselio iz kuce roditelja (imamo temu zajednica godinama obecavaju zenama pa jok idi citaj bice ti lakse ) i on je mlad ne zna kud udraa dozovi se malo polako , zanm jeste tesko oko djece al tako je kako je malda jesi al et Boze moj , djeca ce odrasti za koju godinu sve ce bii lakse i sve ce te lakse podnejti skupa , vrijedi se truditi i vrijedi se boriti .

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

ja ti samo mogu reci ti si vec uspjela znaci brines se sama o dvije bebe to nije lahko uopste. I ja sam mlada postala mama I imala sam samo muza I to kad dodje s posla da mi pomogne. cesto sam plakala jer sam bila premorena a beba se cesto budila. zato kazem sve je to normalno kod tebe samo treba vrijeme I strpljenje I sve ce biti bolje

ti si jako usamljena osoba.u svakoj recenici osjetim veliku dozu tuge.dali je to me uzrok samoca i prevelike obaveze ne znam ali moram priznati da si suocena sa velikom odgovornosti i s tim se moras nositi.rodila si mlada,mozda smatras da si mogla jos uzivati u carima slobodnog zivota.ali ono sto si imala ne moze se mjeriti sa ovim sto imas sada.to ces nekada shvatiti kada budes starija.svaki pocetak je tezak.suocena si sa novim obavezama,odgovornostima i novim nacinom zivota.mozda smatras da nisi dovoljno spremna da se suocis sa svime.mozda ti fali ono nesto sto si imala sa muzem prije nego su se djeca rodila...one trenutke intime ,razgovore koji nisu prekinuti djecijim placem i hiljadama upitnika iznad glave.ne mogu reci da je i tvom muzu lako.mozda se zasitio svakodnevno namrgodjenom i zenom pod stresom,ali i on mora shvatiti da zivite novi zivot u kojem se obaveze i odgovornosti dijele.ja ti nemam neki pametan savjet samo bih ti zeljela reci da budes strpljiva .sve sto bude i prodje.smo nemoj dozvoliti da izgubis tako vrijedne trenutke provedene s djecom misleci koliko ti je zivot postao prazan.nadji nesto lijepo i u tome sto ti se dogadja.bice ti lakse da prebrodis teske trenutke,

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Nemoj da razmisljas ni o svojima ni o njegovima, razmisljaj o vama dvoma i tim malim bebama.
Budi sretna zbog onoga sto imas.
Istina, mlada si i odmah dvoje djece za vratom, to je bas bas golema obaveza i to te smara, ali samo to, vjeruj. Ostalo samo sebi bezveze tovaris na ledja.
Ne komplikuj sebi zivot!
Odluci da vise neces muzu govoriti grube rijeci, a isto to trazi i od njega.
Eto neka to bude ono od cega cete krenuti.
Lahko je iskaljivati dominaciju i tjerati svoje, ostaviti sve, raz***ati porodicu i lupiti vratima.
Valja ostati (ako ima ljubavi), suociti se i sa sobom i sa problemima koji su vas zadesili.

Pa sta ako nije svirala muzika na svadbi koja se tebi dopada...?!Pa sta?
Toliko je mnogo stvari svaka od nas prozivjela a da nije zeljela.
Jbg tako je to kad si mlad i zelen i nemas para...pa i kad budes stariji, mnogo toga se proguta zbog toga sto u sebi pomislis proci ce, pametniji popusta i zarad nekih ljubavi i buducnosti.
Tako razmisljaj, bice ti lakse, ocuvaces svoj duh, zdravlje i ljubav prema tm, a i njegovu prema tebi.
Iskreno,
ovdje mi nema razloga ni za kraj braka ni za svadje.
Ovdje si ti sama sa dvoje male djece usljed malo nesredjenog odnosa sa tvojom mamom, njegovima i tm.
Lako mozes srediti te odnose, a kako bebe budu rasle i tebi ce biti lakse u zivotu, kad se budes vise sebi mogla posvetiti.
Sretno ti!
Cuvaj se!
Cuvaj bebe i svoj brak!

< Poruku je uredio Pahuljicaa -- 7.1.2015 19:02:22 >

Ja sam htjela bebe da rodim, samim tim sam bila svjesna koja me odgovornost ceka. Moje bebe imaju deset mjeseci, svaki dan legnem sa pitanjem jesam li dala maximum. Ne izivljavam se na njima samo nekad ne tepam po cijeli dan nego sutim i radim oko njih i nervoznija sam tada, brze se naljutim ako recimo im ne dam mobitel ili nesto drugo sto nije za njih, a onda oni placu i placu jer ja to ne dam ali ne urlam na njih ili nesto sl. To je sve sto sam mislila,na kraju mislim da je i normalno, prirodno da ne mogu svaki dan ni biti ista. Pjesme na svadbi sam spomenula samo da bi docarala koliko imamo drugacija videnja i tako banalnih stvari kao slavlja. Bbeb pune za dva mjeseca godinu dana, neizmjerno sam sretna i uzbudena ali i tuzna jer ce moja svekrva preuzeti pravljenje svega gore kod njih da bi moj muz to slavio na svoj nacin. Tuzna sam jer je svadba bila onakva kakvu su htjeli on i njegovi, a ona je i pravljena tako jer bi bila sramota da mm i njegovi ne pozovu sve koje znaju na slavlje, ja sam s druge strane htjela nesto intimno, malo, kazem bila sam i trudna i jako puno sma povracala ali me niko nije ni pitao. Sad i taj prvi rodendan koji mi je jako bitan, koji ja vidim kao slavlje rodendana a ne kao opravdanje da se pije, kod njegovih su obicaji sta god da je u pitanju da se krov kuce napravi svi se okupe muskarci i idu piti..Tako mm vidi i njihov rodendan, znam da se nece sjecati njega ali je i meni bitan koliko i mm-u i zelim da slavim, a ne da budem tuzna i neraspolozena jer nema nikakvog kompromisa i jer je rodendan org.njegova mama i pije se toliko sto po meni nikako ne ide na djecijim rodendanima. Pokusala sam naci kompromis tu ali to zavrsi svadom i umara me neroza dva mjeseca prije rodendana za koji uopce ne bi trebala da budem nervozna. Uzasno me slamaju te razlike i pomalo strahujem od nekih problema kao odgoj djece i sl.jer nam je i tu razlicit stav... Ja sam vise zastitnicki tip ne pretjerano ali u mjeri nekoj, a mm misli da je bolje da se bore sami da idu raditi sto prije da zarade neke pare sebi recimo kopajuci i to kod njegovih i da naravno trebaju biti radna snaga njegovima kad se nesto treba raditi,sjeci drva i sl. s cim se ja ne slazem. Ja sam mm-u previjala ruke jer je imao rane od sjekire kad je drva sjekao i ja sam se jela zbog njegovih ruku. Ne zelim to i djeci niti mislim da mogu to gledati na njima. Ok mi je da rade ali ne da svako malo idu kopati i sl. Odrasla sam tako da su roditelji radili i trudili se max.da nam sve pruze pa i posude nekad pare da bi brat i ja isli na ljetovanje, zimovanje i da znamo klizati,skijati i sl.,a on je odrastao u neimastini i njegovi su govorili bit ce bit ce, dat ce narod. Pa sta ima, ima. Sto opet ne kazem da je lose samo smo drugacije rasli...

ako je tako dobro uopste uspjevate skupa zivjeti jer brak je kompromis. ako se ne mozete dogovoriti da nekad bude po njegovom a nekad po tvom kako ce tek kasnije biti kad djeca budu veca. mislim da tjeras ti svoje on svoje tako ne moze opstati na duze staze. to je moje misljenje. nije normalno da njemu nije bitno tvoje misljenje a tebi njegovo.

Opet ja kažem to su različiti kulturološki nazori...dva potpuno različita svijeta...to je isto kao da se ja udam u romsku obitelj...nije u pitanju ni brak ni kompromis...nego različiti stilovi života,navike,odgoj, razmišljanje....iz čega se rađa neshvaćenost i nezadovoljstvo...
Vaša ljubav mora uistinu biti vanserijska da održite balans..i premostite taj kulturološki jaz...
Ti njegov život, odgoj, stil i sve dr. nemožeš promijeniti on je tako naučio ..ti si naučila na nešto sasvim drugo...
Posveti se svojoj djeci...ljubi ih..voli..mazi i pazi i odgajaj onako kako misliš da je najbolje..pokušaj izgraditi svoj brak na izgradnji vaših sopstvenih navika a ne onih koje ti ili on donosite iz svojih porodica...već sam rekla da pokušaš da ih isključih...a rođendan proslavi u svom domu napravi za dječicu šta želiš a onda možete i kod njegovih na opijanje šta te briga sve dok su ti dječica zdrava...sačuvaj to malo pameti svakako će ti je razvući....

_____________________________

Sarah, mamina i tatina princeza stigla je na ovaj svijet 16.02.2010. godine
Dani, mamin i tatin princ stigao je na ovaj svijet 19.09.2014 .godine
Iza tuge vedrije je nebo...iza tuge čistija je duša...

Ja se npr. slazem s Mirkicom sta ti je napisala .
Ali u svoj tvojoj prici ono sto je meni "zapalo za oko" je recenica da su sve zene u obitelji razvedene .
Mozda bi ti malo trebala stati i razmisliti i napraviti kompromis. Jer mozda si navikla biti u okruzenju dominantnih zena koje moraju biti takve jer se same bore kroz zivot , pa nesvjesno saljes i muzu i njegovoj obitelji poruku drugaciju od one koju mislis.

_____________________________

Život je prekratak ili predug da bih dopustila sebi luksuz da loše živim

draga ti moraš prihvatitit situaciji, i iz nje izvući najbolje za sebe
javni se starim drugaricama i ponovo s epočnite družiti, nemoj d ati dani prolaze sjedeći u kući i sl
nego izađi, šetaj, psojeti nekog, nek neko posjeti tebe i sl

ne obraćaj pozornost toliko na roditelje tm, i tm.... šta on kaže, šta misli i slično, što s ebudeš više smarala s njim on će sve biti samoživ, misliće da je bitan faktor i da se sve vrti oko njega

nego ti sa njim korektan odnos imaj, a radi po svom ;-)

jer očito da od kompromisa nema ništa, jeste ima al da ti pristaneš na Ivkove slave, i slične događaje

a vezano za ta slavlja ja bi njega uvalila u toliki minis i nonšalatno istakla mane takvih stvari da bi se njemu sve zgadilo, a ti ona govori baš je ovo super, trebali bi opet negdje u subotu sjesti, pa ga u minus ubaci (naravno prije obezbijediti djevi hranu i pelene), nek mu na nos izadju ta selječka sijela i roke koke

vremenom bez pritiska i bez galame sve će sjest na svoje ;-)

i onda ga potapi po ledjima i reci "e moj Memo"

< Poruku je uredio veeseelaa -- 8.1.2015 9:53:09 >

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Vesela dobar ti savjet to za slavlje je nevjerovatno glupa osobina nekih ljudi, i ovdje ih vecina pravi pijanku i sijelo s janjetom na stolu i harmonikom. Ok ako se vec to nekome svidja, ali ljudi se zaduze preko glave da bi to organizovali

sweet dream ti si odmah u prvoj recenici donekle odgovorila na svoje nedoumice. Totalno ste razlicite osobe i s razlicitim odgojem i svjetonazorom. To je mozda i zanimljivo u vezi, kazu poslije svadje ljubiti je nasladje Ali, te vase razlike u braku se itekako osjete i nije ih bas lahko prevazici.
Ja licno ne vjerujemu ono da se suprotnosti privlace.

Ti opet sama sebe najbolje znas, sta mozes prihvatiti, gdje ces pristati na kompromis i sl. Zene su ti dale dosta dobrih savjeta, pokusaj nesto primjeniti.

_____________________________

E i A=<3
"Ako se svaki dan malo brinete, izgubit ćete nekoliko godina vašeg života. Ako nešto nije kako treba biti, popravite ako možete. Ali učite se ne brinuti. Brige nikad nisu ništa popravile."

Sweet dream obavezno na te vesele događaje zovni nekog njegovog problematičnog rodjaka, nek im kakvu pi*dariju napravi, baci kosku, snadji se

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

a za djecu ne brini toliko, oni će imati onakav život kakav ti odlučiš ;-)

majka je glavna, samo ti za njih biraj najbolje, majka najbolje zna

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

evo zenice su ti dale super savjeta, ja cu samo jos dodati, nadji sebi slobodno vrijeme. nemas ti njega sta pitati kad tebe on ne pita. nadji kurs neceg sto volis, neku jogu fitnes nesto..bilo sta sto te ineteresuje, uplati i fino reci sutra popodn cuvas djecu dva sata ja idem na to i to..on preuzima odgovornost, a ti ides malo da se odmoris. vjeruj da ce ti prijati.

_____________________________

Pile moje, pace moje malo....lafce moje :) 05.10.2013

Jesi se uspaničila bebama je rođendan za dva mjeseca a ti več kukaš.

Razumiiem te da ti se to ne sviđa, i meni ide na živce to što su djeca samo povod za pijanke al polako. Rekoše ti žene već da oragizuješ sebi nešto kod vas kući pa onda kod svekrve lijepo razpoložena, ti pjevaš u sebi dječije pjesmice dok rokaju narodnjaci.....

Za odgoj si sama sve rekla, djeca su sa tobom po vas cijeli dan , ti češ imat uticaj na njih pa ćeš ih tako i odgojit kako odlučiš. Pomiriće se sa tom činjenicom i tm i svkrva i svi ostali.

Kad djeca počnu da pričaju i traže od oca da se sa njima igraju i da ne žele da im otac rinta, kapituliraće i tm pa će radije na izlet sa vama nego da krati drva.....

Ono što hoću da kažem da bezveze paničiš. Iako ti se čini da gubiš kontrolu i tlo pod nogama sve to dođe na svoje. Samo polako i smireno, bez panike i unaprijed garda da će sve uništit. Samovjereno pravi sebi kako ti odgovara bez trošenja energije na rasprave i ubjeđivanja.
Bebama se posvetiš i napraviš vaš svijet, unutra puštaš po zasluzi.

< Poruku je uredio ziki -- 8.1.2015 10:38:50 >

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

steta nema lajkova sad bi veselu lajkala...ovo za rodjaka i pizdarije fakat pali

kad smo se mm i ja vjencali bilo je po nasem...uzeli mali restoran, roditelji par prijatelja i gotovo...niko se nije smio ni mjesati...medjutim njegov otac je to htiop na neki nacin obiljeziti i kuci, radi stare nane i ostale familije koja nije bila na svadbi (mi zvali samo nase roditelje i najblize prijatelje) ...i tako ice, pice...i rodjak koji je napravio pizdariju u neka doba (da ne pominjem da smo se mm i ja tu samo pojavili i zabili u kucu bez da smo htjeli ucestvovati u tome )...elem svekru vise nije palo na pamet...kad se drugi sin zenio...odradio je to drugacije

< Poruku je uredio rose -- 8.1.2015 10:41:24 >

_____________________________

13.11.2010. u 04.35, docekali nasu princezu, nas ponos i srecu najvecu :)))

18.08.2015. u 21:53 docekali nasu princezu br 2, garavu malu lavicu :))

Ja te savršeno razumijem, haman pa sam u istoj situaciji.Dobro ne baš u istoj, ja radim, ali imam blizance, a s mužem za vratove svaki dan i svaki tren, stres me uništava do kosti.Blizance je prekrasno imati, ali uzmu ti svaki atom snage, a ako nemaš pomoć a od muža pogotovo onda je situacija katastrofalna.Mi se isto svađamo do te mjere da kažemo tako grozne riječi jedno drugom , da ne mogu da zamislim dookle sam svoj život dovela, da ću doći u situaciju da mrzim dan kad sam ga srela, a tako smo bili zaljubljeni. Ne znam mislim da je do mene, u mojoj situaciji, ali kod tebe nije do tebe.Ja bih ti savjetovala da pokušaš da ne razmišljaš o razvodu jer eto dijete si razvedenih roditelja, kažeš žene dominantne, pa šta su dobile dominacijom, razvod , misliš da su sretnije i da im je bolje, ne bih rekla, ne vjerujem.Djeca ispašataju, ne kažem da trebaš trpiti vječno, pokušaj u djeci pronaći svoju sreću i mir, znaš kako je kad ti se nasmiješe, kad guguću, pa još malo kad počnu zvati mama, za to se živi, polako, ne daj da te drugačija kultura uništi, trebaš svojoj dječici.Mladi ste baš, tvoj muž će polako doći na svoje, umor i stres su pogubni , posao, kuća, mala djeca, poredajte prioritete, zahvalite Bogu na zdravlju i na djeci koju vam je dao zdravu i normalnu.Okreni se malo vjeri, molitvama, biće lakše, teško je znam, ali nije svaki dan.Na kraju, na kraju svih krajeva ako ne možeš podnijeti tu žrtvu kao što si rekla imaš razvod, mada ti ja to ne bih nikad savjetovala, ali ti sama znaš koliko možeš podnijeti ali saberi i oduzmi, pogledaj obje strane života sa tm i bez njega bar zbog djece.Sretno.

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....