Draga Sonja bar donekle razumijem tvoju bol jer sam mala ostala bez majke,kao tinejdzerka nisam volila ici na njen grob previse me bolilo a svi su mi govorili da budem jaka i htjela sam to potiskujuci u sebe svoje osjecaje ne iduci na majcin grob,a kad bi ju netko spomenuo to je bilo kao da me nozom prerezao u srce ravno...Nisam volila o njoj ni da pricam koliko me bolilo,dolazila mi u snove bilo me strah ipak 7 godina sam samo imala,a onda kako je vrijeme cinilo svoje ja bila zrelija poslije posjeta njenom grobu osjecala sam mir u dusi a o njoj pricati pocela i volim to,ponosna sam na nju sto mi je bila majka....
Svi ti tvoji osjecaji histerije,placa,straha su normalni,vec su ti forumasice rekle nije sramota potraziti strucnu pomoc i piti tablete,koliko ih samo ljudi pije a nisu dozivjele tolike sokove kao ti...Sramota je zapustiti se i predati bolu ,Sonja tvoj drugi sin te treba sad si mu najpotrebnija vjeruj mi,vezi se uz njega,druzite se,setajte,otputujte negdje ako ste u mogucnosti...
Da ti kazem da ce vrijem zalijeciti boli slagala bi samo s vremenom se covjek nauci zivjeti s tom boli...Iskreno od srca ti to zelim...Ne smijem dopustiti bolu da nas slomi jer toliko osoba oko nas nas treba...

_____________________________

Nase malo zlato Antonio stiglo je 30.06.2009
Nasa mala princeza Ana stigla 14.04.2013

sta god da napisem, dodjem do pola i obrisem, Sonja mila, tvoj gubitak me jako pogodio, mislim da svako majcinsko srce na rr i svako drugo koje zna za tvoju pricu pati zajedno s tobom, imala sam puno gubitaka u zivotu, puno teskih trenutaka, ovakav kao ti nisam imala, ovaj tvoj gubitak je i najbolniji i najtezi ali mila moras nastaviti dalje, mila moja nadji snagu u svom starijem sinu, placi kad god osjetis potrebu ne drzi svoj bol u sebi, podijeli ga sa drugima, podijeli ga sa nama, tu smo za tebe, samo nemoj da se zatvaras pred svojim voljenim, pred muzem kojem je vjeruj bol za izgubljenim ista kao i tvoja, bol tvog A koji ne shvata sta se desilo, zajedno cete naci nacin da nastavite dalje i da cuvate u svojim srcima malenog andjela..
Sonja saljem ti pregrst zagrljaja

neka vam dragi Allah svima da snage da izdrzite bol.... Citam sve i dusa mi se stegla,srce mi puca... nekoliko puta pisem pa obrisem jer svatim da vas nijedna rijec ne moze utjesiti... drage zenice vi ste za mene heroji...

Za sve žene koje su tu strahobu prezivile

_____________________________

"Why fool around with hamburger,when you have steak at home."-reče moj dragi i osvoji me...

Sonjice draga znam da ne mogu nista reci sto bi vas moglo utjesiti, ali znaj da mislimo na vas svakog dana,na tebe i na tvog malenog andjela...znaj draga da nisi sama,da smo mi uvijek tu da ti pruzimo barem toplu rijec i da te saslusamo. kao sto neko rece i ja ti savjetujem da popricas s nekim psihologom,mozda ce ti bolje reci kako da se boris i izboris, a ja samo molim Boga da vam podari snage

Sonjice, moramo dalje...nije lako, bit će i uspona i padova, ali MORAMO dalje....iz milion razloga...ja ti svim srcem želim da što prije nađeš svoj način na koji ćeš se boriti s gubitkom svoje bebice...ljubim te

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

Drage moje

Draga Sonja, ništa ti nemoraš, apsolutno ništa, moranje je strašna riječ u bolnim trenutcima, ne moraš ništa, samo se prepusti emocijama, plači, vrišti, lupaj, radi samo ono što tebi pomaže da preživiš minut, ne sat, ne dan, nego minut, jedan po jedan minut.Boli prejako boli, nepodnošljivo , ne živi ti se, ne diše ti se, ne želiš otvoriti oči, ne želiš nikoga slušati, sve je to sastavni dio bola, bola koji ne jenjava, ne smanjuje se i ne prolazi, nema ni načina da ga odagnaš, nemoj bježati od njega, jer što više bježiš i opireš se bolnim emocijama one te više i jače stižu i bole, proživi svaku emociju, suoči se sa njom, tako da nareni put kad krene bol neće biti toliko jaka, jer već si se suočila sa njom, proživjela si je , tako iz minuta u minut , polahko se preživi.Nekad je nemoguće, ne nekad nego većinom je preteško izdržati , ali nekako vježbanjem i suočavanjem sa emocijama, a ne potiskivanjem , uspije se nastaviti dalje. Vrijeme nekako učini da bol nije uvijek i konstantno na površini da intenzitet emocija nije toliko jak, bol je svakako tu prisutna uvijek, ali nekako se drugačije nosi sa njim, nakon nekog vremena.
Znam da tvoj mali dječak treba mamu i da zbog njega pokušaš biti jaka , ali ne može se biti jak u bolu, najvažnije je da ti pokušaš pronaći način da budeš dobro, znam da je biti dobro preteško i previsok cilj trenutno , pa ako ima nešto što tebi može olakšati da preživiš najmanji vremenski interval bila to minuta ili pola sata, važno je da tebi tako odgovara.Zapravo najvažnije je kako ćeš se ti osjećati I kako ćeš sve podnijeti, na način koji će najmanje štete napraviti tvojoj duši.

Baš ovako nijedna riječ ne može utješiti

Draga Sonja,
nemoj žuriti nigdje....tebi se čini da je svijet stao.....sve se srušilo kao kula od karata.....ja znam, nažalost....reći ću ti samo ukratko nešto od onoga šta sam ja radila....

- kad sam se vratila kući iz bolnice, bez svoje Fatimice, ( a posljednji put sam je vidjela u nekoj metalnoj kutiji, kao za instrumente ) prvo sam pogledala prema komodi gdje su stajale njene prve cipelice.....već su ih bili sklonili.....ja sam ih odmah vratila gdje su i prije stajale!
- plakala sam tiho, ali sam često bez suza jecala glasno.....gubila sam dah, stezalo me u prsima kao da imam nakovanj ( a to osjećam i sad dok ti ovo pišem, nakon 2 god i 7 mjeseci) ali okrenula sam se naglo vjeri....jedino me je tješilo da se vratila Onome koji ju je i poslao meni i nada da ćemo se Njegovom Milošću opet sresti.....znam sve šta sada misliš....lagala bih ako kažem da i ja nisam mislila ZAŠTO, SANJAM LI, ČUJEŠ LI ME VRHOVNI SUČE, ako te ima....ali opet bih se vraćala VJEROVANJU! To mi i danas daje snagu.....ja vjerujem da moja balerina nije ono što su oni stavili u kutiju i poslali na obdukciju.....ona je ovo što će zauvijek biti u mome srcu!
- nikada nisam prestajala da pričam o njoj, ona je BILA, ŽIVJELA.....i najviše sam mrzila kad mi kažu mladi ste, biće djece.....za svoju Iman sada uvijek kažem da je drugo dijete i nije me uopšte briga šta drugi ljudi misle i kako zvučim dok spominjem svoju Fatimicu.....naravno, biće djece aBd ali ne i Fatimice, ne tvoga Ariana......ti ga čuvaj u srcu i budi ponosna!
- išla sam i psihologu i psihijatru, nisu mi pomogli, ali imala sam obavezu a i značilo mi je da pričam o svemu, bez ikakvog ustezanja.....pila sam tablete za spavanje koje mi nisu pomagale....razmišljala sam da počnem piti i antidepresive ali bila sam svjesna da moja bol time neće nestati, pa sam se uspavljivala učeći, zamišljajući je.....a to i dan danas često radim....boli me kad vidim djecu čijeg bi uzrasta ona sad bila, još uvijek imam osjećaj da sam joj nešto dužna....bezbroj poljubaca i svu ljubav ovog svijeta!
- Bila je moje prvo dijete i mislila sam da bi bilo lakše da imam još jedno....kako sam se samo glupo zavaravala! Sada imam svoju Iman hvala dragom Allahu dž.š. i još uvijek me boli isto, samo što sam već navikla da živim s tim....a i okrenula sam se ovoj svojoj maloj sultaniji i poklanjam joj svu onu pažnju koju joj je ostavila i moja Fatimica.....trudim se da ona ne osjeti moju bol, bojim se da je ne povrijedim nesvjesno a ona nizašta nije kriva......za nju živim i želim još, još puno djece i svi će aBd jednog dana slušati priču o našoj Fatimici....to je moj način da ona ŽIVI! Ponijelo me.....i umalo da ti zaboravim reči....meni je psihjatar rekao da u psihologiji jedino za gubitak djeteta nema ,,nadomjesne" terapije.....pacijent jednostavno mora naći način da živi s tim ili da potone! Ja sam odlučila da živim s tim, tako sam dobila Iman i mogućnost da Fatimicu nedam zaboravu!
- Fatimica je pokopana nakon obdukcije u zajedničkoj kapelici na Vlakovu, gdje navodno leže sva mrtvorođena djeca....ima samo redni broj i katanac na zajedničkoj grobnici.....išla sam, ostavila ružu, svjetlo rozu.....dugo plakala i gledala ono simbolično srce puknuto preko pola na grobnici.....pitala sam se.....zašto samo na pola.....kad srce frsne u hiljadu komadića....i vidiš....više nikada ne bude isto.....ali elhamdulilah, imam svoju Iman.....ti imaš starijeg sina.....ne daj Bože još goreg! Imaj to uvijek na umu! Misli na svog sina koji te treba, na muža kojem je skoro kao i tebi....misli na svoje roditelje....ti si njima ono što je tebi tvoj Arian....boli tvoja bol....i vjeruj! Nemoguće je da nema NIŠTA nakon smrti! i ni u čemu na ovom svijetu nisi sama....

[Sadržaj poruke je obrisan]

Fatimice duso moja

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

Majke meleka/andjela nasih dragih, ogromna je vasa bol, ali jos vece vase srce, iako je "iz komadica"

Potpisujem i da dodam...

Ja se samo mogu diviti vašoj snazi, jer ne vjerujem da postoji veća bol na svijetu od vaše...da vas Bog dragi čuva i da vam podari puno lijepih trenutaka, sreće i radosti...da vam podari sabura i još više snage za svaki trenutak sjećanja na vaše male meleke...

< Poruku je uredio Super Beba -- 19.4.2012 11:32:12 >

_____________________________

Bolje živjeti 100 godina kao milioner, nego 7 dana u bijedi.

fatimica

_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

ja nemam snage ni slova da napisem...samo da vam kazem da vas puno volim,sve koje ste izgubile svoje bebare,jer znam kako vam je

Snaga .............................................................................................................................
Šta to znači
jel to kad ti srce puca na grobu svog djeteta,jel to kad bi trebalo da šetaš vani sa njim a ti mu ideš na grob, jel to snaga, jel to ljubav Božija, milost, jel to karta za raj, nema te snage, , nema te utjehe , nema riječi kojom se ovaj bol opiše, nema je samo Bog ako ga ima zna, kaže voli nas, Bog nas iskušava,ZAŠTO nas to iskušava ako nam je zacrtano i prije nego se rodimo kakav će nam život bit , kako ćemo postupit kad nas iskušava kad već zna , već je odredio pa šta onda očekuje od nas da budemo jake da MU zahvalimo na ovom bolu, da mu zahvalimo svaki put kad nam srce puca , kad se i najmanji djelić srca ponovo raspada na milion komadaića, nemam prave riječi da opišem kako se osjećam, a moram ispisati jer ću da puknem, boli me Bože , danas bi moje malo sunce imalo 7 mjeseci , ustvari juče vidim prošla je ponoć, ja na grobu plačem, jecam, ne mogu da vjerujem da se to dešava, da je istina BOŽE

Sonjice, kako ste? Jeste li barem malo dosli sebi? Kako je sincic?

:((((((((((((

sta da vam kazem :( sebi nikad necemo doci..boli nas jos vise jos jace :((

_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

Eh draga Sonja , boljeće još duuo, dugo i jako , život nam priređuje teške zadatke, velik teret , samo pukim čudom ostajemo žive i borimo se dalje.Šaljem ti veliki zagrljaj

sonja,srećna...samo da znate da mislim na vas i da niste same...

Potpisujem!



_____________________________

Bolje živjeti 100 godina kao milioner, nego 7 dana u bijedi.

Dušice moja , nedostaješ mami puno, puno ljubavi moja mala, evo još jedan bajram bez tebe, Bože dragi kako je teško, sada dva srca kucaju u mojoj utrobi, HVALA ALLAHU dž.š., moji životi, ali opet duša i boli kao i prvi dan za tobom dušice moja malena.Danas bi imao godinu i mjesec i 4 dana , bio bi vejiki djecak, mama bi te sutra jepo obukla i čekala sa tobom babu sa bajrama, Bože tako mi je teško danas , jednostavno ne mogu prestat plakat , dušice moja voli te tvoja mama puno, puno, puno