sve ove vase price me bole,rastuzuju jer su dio jedne moje price,a i da nisu bolile bi isto i zato neka vam dragi Allah dz.s. pokloni sabura i snagu da preprodite,ne zaboravite a zivite srecno jer
Ebu Hurejre , r.a ., odgovori :" Da , njihova su djeca male dzennetlije , pa ce jedno od njih sresti svoga jednog ili oba roditelja pa ce ih uzeti za ruku ili odjecu isto kao sto ja drzim komad tvoje odjece , i nece ih pustati sve dok ga Allah ne uvede u Dzennet zajedno sa njegovim roditeljima ." (Muslim )

moze li molba za moderatora da ispravi ovo - Bulgari u Bugari?
sve kontam da sam se zenula i stvarno pogledam covjek se zove Sulejman Bugari.. ups..


_____________________________

Onaj pogled :))))

Hvala vam drage majke i one koje to još niste na razumjevanju i saosjećanju.

Nedao Bog da se ovo desi nikom nikad , ni najgorim ljudima na planeti jer ovo je tuga prevelika za čovjeka , za ženu , majku za krhko biće koje samo želi zagrliti svoje dijete , osjetiti njegov miris, slušati otkucaje njgovog srca , dati mu svu ljubav koju skuplja cijeli život čekajući trenutak kad će ga vidjeti prvi put. Ja to nisam doživjela , rodila sam, a nemam dijete i ništa od ovoga nisam uspjela da mu pružim  ni da doživim BOŽE ZAR JE MORALO OVAKO  

Draga SRECNA,imas prekrasan nick.Zao mi je puno zbog tvog gubitka.Znam da ti je ovo tegobno procitati,i meni je tesko napisati,ali zaista ono sto zadesi covjeka NIJE GA NIKAKO MOGLO MIMOICI,a ono sto nas mimoidje,nije nas nikako moglo zadesiti.Cvrsto vjerujem da je Bozja milost veca nego mozemo zamisliti,i vjerujem da je Bog to maleno djetesce htio uciniti od stanovnika Dzenneta(Raja),gdje je vjecni uzitak i stvarni zivot.Nadamo se s tobom da ces uskoro biti obradovana novom trudnocom.

< Poruku je uredio jasmin -- 25.11.2011 11:16:24 >

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

 Evo ja vecnekoliko dana ulazim  na ovu temu i svaki put  napisem post i na kraju ga ne postam...Slagacu  ako kazem da znam kroz sta prolazis,jer hb nisam nikad bila u tvojoj situaciji i jedino se toga bojim iskreno ,to mi je jedini strah...
Kad bih napisala da moras biti jaka stavim sebe u tu poziciju i  znam da ni ja ne bih mogla ni biti jaka ,ni shvatiti, a ni zaboraviti...Ta boj je vjecna....
Izgubila sam zeta prije 3 god momak 28 godina uvijek zdrav bio taj dan pao i nikad ustao nije...Sok za sve nas i danas je...Cesto puta nisam znala  sta reci njegooj majci jer te rijeci niko nije izmislioIskreno ni ja nisam shvatila zasto pa cak ni danas ..3 god poslije ona jos uvijek place  i znam da je boli svaka misao na njega ali kazze  da je naucila da zivi za tim Nije se predavala ,nastavila  je sa radom,sa zivotnim obavezama ali isto kaze nisam bol zatrpavala ...Plakala sam kad mi se plakalo,ljuta sam bila na sve oko sebe,pa  opet oprastala,svakom osjecaju dopustila da pridje....
Tako i ti nemoj trpiti u sebi pricaj s ljudima,pisi na papir ali nemoj da krijes u sebi..Ovdje imas nas ,ima forumasica  koje su prosle kroz isto nazalost  ,razumiju ....
Ne daj se lutko

Eh da SREĆNA boli me i pogledat taj nick, jer bila sam toliko srećna i kad sam sa registrovala na ovaj forum prvo što mi je palo napamet bilo je to -srećna- , a sad uh tužna, jadna, nesretna, ne znam ni kako bih opisala ovo što osjećam. Znam da sve Božije djelo sve , znam.To maleno djetešce uh , je bilo moj život, sreća, sunce . bilo je moje sve a sad mi je sve uzeto, sad sam ko biljka jadna

Marina DK hvala ti puno
Nažalost puno nas je , nažalost

Samo da znaš da ovdje možeš naići na one tople riječi, koje ti mogu bar na minutu pomoći razumjele mi to li ne, svi imamo nekeiste ili drugačije probleme,koje nas vežu bolnim momentima za nas pojedinačno, ali znaj da uvijek ima neko ko te razumije i podržava

_____________________________

Muhamed 01.08.2008.
Ajša 04.11.2009.

Srecna, kako si?
Cesto mislim na tebe.. Kako se drzis?


_____________________________

Onaj pogled :))))

Eh draga D_K,  jadno sam. Svaki dan uđem na ovu temu, pokušam da napišem svoje misli i bol da ispišem riječima , ali ne mogu , ne mogu da pišem o bolu . Bol je jedino što osjećam, svaki dan sve više
Hvala ti puno  

e dragi Boze.. molim dragog Boga da ti olaksa i da ti da razlog da nastavis dalje.. kad vidim javljanja i postove drugih forumasica koje su dozivjele gubitak djeteta, pomislim zive su, disu, nekad se nasmiju, nekad placu ali nekako guraju dan za danom. nemam rjeci utjehe za tebe ali se nadam da ces ostati sa nama i pisati ma i plakati - sve sto ti moze olaksati.. i ako Bog da da dozivimo da se javis sa lijepom vijesti, da opet zatrudnis.. dragi Bog te je vec iskusao, ja cvrsto vjerujem da nakon kise dolazi sunce i da ce drugi put sve biti u redu.. saljem ti zagrljaj..


_____________________________

Onaj pogled :))))

Beskrajno ti hvala
Da ti Allah da svu sreću

SRECNA,

Ja ovih dana mislim na mirkicu

Moje misli su uz vas drage zenice.......ja bih zeljela da niti jedna zena ne dozivi nesto slicno, a za vas koje jeste, zelim da izdrzite, sabur.... Grlim vas jako!

_____________________________

25.04.2008. Princeza Mjeseca Luna je obasjala nas zivot!
09.07.2012. Mala Kraljica Lorena je upotpunila sve!

Srećna, budi jaka

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

Eh moja Klemzi

divno rečeno
Srećna


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

 
Hvala svima koji saosjećaju i razumiju, hvala na toplim, riječima podrške i zagrljajima ,  PUNO ZNAČE, jer jako je  teško  nositi se s bolom prouzrokovanim na ovakav način, pogotovo nama ženama, koliko god mi bile jake , hrabre, pametne, obrazovane , neobrazovane , bogate, siromašne , uspješne ili manje uspješne, rođene na selu ili u gradu,  sve smo majke ili ćemo to biti , ili nas većina to želi, a svaka majka zna šta joj njeno dijete znači i koliko sreće i bola ono može da prouzrokuje. Okolina ( kolege, prijateljli, poznanici, komšije , familija šira ali i uža, porodica-pojedinci itd.) nemaju razumijevanja za naš bol,  uglavnom govore ono što ne treba da kažu u ovakvim situacijama ( mladi ste, biće djece, nije moglo drukčije itd), pa nas koji trpimo bol njihove riječi vrijeđaju i produbljuju naš bol, jer ne znaju šta uraditi u tom momentu kako odreagovati na naš bol. Najbolje bi bilo da se stave  na naše mjesto pa da zamisle da li bi te riječi koje nama govore utješile njih. NE ŽELIM OVAJ BOL  NIKAD I NIKOM.  Svega smo mi svjesni odrasli smo i razumni ljudi, jer ipak trebali smo biti roditelji , pa samim tim nekako se podrazumjeva da smo samosvjesni, sve je to u redu,  ali u tom trenutku  u  nama se stvara jači bol i  snažnija emocija.  Sve mi majke koje smo doživjele gubitak djeteta  jake smo  samo ako smo žive, jer  ko nije doživio, ne može znati kakav je to bol i kroz šta sve prolazimo. Svaki čovjek je individua za sebe, svako od nas drukčije se nosi sa bolom, jer naši temperamenti i karakteri su različiti kao i naši životi, vjerovanja, ubjeđenja i sve ono što čini sastavni dio života. Znamo da je Božija volja , ali je teško prihvatiti da tvoje dijete nije sa tobom, jer 9 mjeseci ga nosimo u svojoj utrobi i čekamo dan kad će biti sa nama, a sada ga nema , svaki tren, svaki sat i dan zamišljamo kako izgleda, kako bi izgledao, koliko bi mu zubića poraslo, kad bi napravio prvi korak,  prvu riječ kad bi izgovorio, sve ono što bi radio da je sa nama, a nema ga. Jako teško je to prihvatiti i zato neke od nas koje su prošle kroz ovakve bolne trenutke pišemo ovdje tražeči utjehu mada je nikad nećemo naći, ali je lakše kad svoj bol podijeliš sa nekim ko će razumjeti jer ipak mi smo samo ljudska bića , nismo mehanizmi. Mene  strašno dodatno pogađa  ne razumjevanje okoline, koje je u tolikoj mjeri da su mene I mm pojedine osobe nakon mjesec dana od mog poroda zvale  na rođendan svoje bebe, pojedini su nas zvali na svadbu, niko ne shvata da je  naše srce puno tuge , da nama nije stalo do slavlja , da smo izgubili našu bebicu koju smo toliko željeli, pa zaboga to je naše dijete koje je mrtvo, koje je ne moguće vratiti , neponovljivo je , to je naše prvo I jedino dijete, naša voljena bebica, , a ljudi zovu na svadbe I rođendane , kako to može biti dobronamjerno i razumljivo. 

Ne dao Bog da iko ikad doživi ovakvo iskušenje, na ovaj način , ali samo ALLAH dž.š. zna zašto se sve dešava.

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

I tebi moja Klemzi veeeeeeeeeeeelikii snažni ,snažni 

SRECNA razumijem sve
moja jetrva je izgubila sina od 12 godina
ali nemozes tako misliti da te neko zove iz zlobe,mozda te draga moja zove da malo zaboravis ili ublazis svoj bol,da nemislis toliko
nemozemo odmah ljude optuzivati jer nisu svi zlonamjerni vjeruj mi
ja sam rodila prije 7 mjeseci i to sina moja jetrva se neodmice od mog sina svaki put joj suze vidim u ocima kad ga uzme,ali nikada nas neizbjegava ni u cemu vjeruj mi meni to puno znaci i svaka joj cast na hrabrposti ali moj djever je drugaciji i njemu je malo teze da to prelomi ali nedao bog da na njega neko nesto kaze neznam sta bi uradio njegov amidja
zato razmisli malo,odvagaj pa reci
zelim ti pono da budes mama i da budes SRECNA kao sto tvoj nick kaze

klemzika moja

hvala ti draga sto mislis na mene :(( i bas si napisal na ovaj dan kada je godisnjica


_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

Drage moje cure, ja moram reći da je meni podrška na RR pomogla...smatrala sam svaki zagrljaj virtuelni koji sam dobila kao iskreno saosjećanje...
A što se tiče ljudi i njihovih komentara, ja nisam zamjerala nikome, ljudi jednostavno ne znaju, bar ja imam takav osjećaj, šta reći i uraditi u takvoj situaciji...a da je bilo besmislenih i nebuloznih komentara, uuu, bilo je...
Jedino što nikad, nikad neću zaboraviti je pitanje jedne žene, koja je moju svekrvu pitala, je li istina da naše dijete nije imalo ni ruke, ni noge Ja sam i zbog toga bila tužna,jako, jer da su samo oni vidjeli kako je on bio lijep...kao i svaka beba...a mogu misliti kakve su projekcije ljudi imali u glavi, jer naša sredina je zatucana, ljudi ne znaju šta je to down sindrom, ni kako do njega dolazi...
I ono što je najvažnije, niko ne može znati kako je...može zamisliti...mi ćemo s tim živjeti cijeli život...i svaki put kad se smijem, pređe neka sjena preko mog lica...tuga...ali ne dam se
i dabogda nijedna majka na svijetu ne sazna kako je to

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.