http://www.sarajevo-x.com/clanak/090209097

Neka joj dragi Bog podari sabura i snage, a malom njenom sinu džennetske bašče.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Svaka cast na hrabrosti i na snazi koju ova zena posjeduje.A njen sin bi se ponosio njom,jer kad vec nije bilo pomoci za njega,da makar druga djeca pokusaju prezivjeti.
Stvarno je zalosno kad ovako nesto procitas i vidis da u nasoj zemlji nema nikakve adekvatne pomoci za oboljele od leukemije,stvarno tuzno.


_____________________________

Hamza 11.3.2008.

Žalosno je što djeca ma kojeg uzrasta bila, nemaju nikakvu pažnju, sem kada "presele", a onda se spominju sa sjetom.
Žalosno je što je procenat oboljele djece premašio jaku veliku cifru, a naša država ne radi ništa na unapređenju zdravstva i oslobađanja od plaćanja svakog j*enog lijeka, a da ne govorim za smještaj na pedijatriji, i uslovima u kojim se gore radi, a Jezero, zjapi li, zjapi.

E moj Bože mati je, mati..odoh ja ono svoje čedo prigrliti, i ljubiti.

Neka su nam svima živa i zdrava stotinu godina.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Tacno .Neko mora nesto poduzeti,ali kao i uvijek te osobe koje nesto poduzimaju su obicni gradjani,vecinom majke koje su izgubile svoje dijete. Pa do kada ce se ovakve stvari ponavljati,u Hrvatskoj se nesto poduzelo,i to obicni gradjani,pa vrijeme je da i mi nesto pokusamo uraditi po ovom pitanju.
Ne daj Boze razumiti bol majke koja je ostala bez svog dijeteta,samo one znaju kako im je .


_____________________________

Hamza 11.3.2008.

Vidim, hvala dragom Allahu, na ovu temu se vec dugo niko nije javio...a izgleda ja, nazalost, nadjoh svoje mjesto....

Nikada necu zaboraviti 06.09.2009.g.....dan koji mi je srusio sve snove, unistio mi radost u srcu i ostavio me izgubljenu bez moje balerine....Bez obzira sto se sada ,,trzam" slusajuci savjete, sto krecem nekim tromim korakom u susret necemu sto nisam sigurna ni da zelim....ova praznina vlada cijelim mojim bicem!
Kako se izboriti sa gubitkom djeteta, kako prihvatiti da sam bila nemocna da ucinim bilo sta za nju, kako ne pricati....a zvucim ludo sama sebi dok govorim ono sto stvarno mislim?!
Imala sam ,,skolsku" trudnocu...ali eto i dr. kazu... cuda se desavaju....pa je nekakav akutni infarkt posteljice bio jaci od mene, od moje ljubavi, od te male djevojcice kojoj sam htjela pruziti sve....U meni je ostao neki zguzvani bol, neki bijes, osjecaj kao da sam pokradena....Sta reci kad budem imala drugo dijete aBd....i sta ako se desi isto....zasto sam kaznjena tako....i kako uopste nastaviti zivot, a znam da je nikada nista nece zamijeniti....Znam...ona je Dzenetska pticica, Dzenetska ruza kao sto mi hafiz rece....ali ja sam samo zena obicna i boli me....i ne mogu da progutam suze....i zeljela sam i jos uvijek zelim da je grlim, da se smije samnom, da je naucim svemu sto znam....
Zvala sam je Fatimice....

Dušo moja draga,kako si samo osjećajna...Ne znam kojim riječima da ti pružim utjehu jer je i nema..Na ovakve priče uvijek ostanem zaprepaštena Samo želim da ti dragi Allah da sabura,da izdržiš,nastaviš dalje,jer to bi tvoja balerina upravo i željela


_____________________________

Nejra 28.02.2008

Draga Fatimice 09,
ja sam se toliko isplakala kad sam prvi put čitala šta ti se desilo...I način na koji si to napisala...

Ne mogu ti pisati kojekakve glupe savjete da budeš hrabra itd, jer mi se čine glupim u tvojoj situaciji...
Ja ti od svog srca želim da što prije ostaneš trudna (znam da sam negdje pročitala da si pisala o tome) i da na svijet doneseš jednu novu balerinicu kojoj ćeš jednog dana pričati o njenoj seki...

Imam jednu prijateljicu koja je izgubila bebu u 8. mjesecu i koja je poslije 6 mjeseci ostala trudna...
Rekla mi je da je preboljela, ako se taj osjećaj može tako nazvati, tek kad je ugledala svoje drugo dijete...

Želim ti da nađeš mir i utjehu, draga, kako god....
Veliki pozdrav i poljubac

Drage moje...hvala vam sto prepoznate moju bol,na rijecima utjehe i ohrabrenja....to mi najvise treba...ponekad. Najiskrenije se nadam da ce vremenom ova bol, ne prestati, jer je to nemoguce....vec jednostavno naci svoje mjesto i dozvoliti mi da opet budem kao prije....mada evo vec sada dok ovo tipkam, nesto se u meni buni i govori ,,nikad...nikad nece biti isto"...
Da...zeljela bih ostati ponovo trudna, i aBd roditi zivo i zdravo dijete, ali ne da mi zamijeni moju balerinu...ne...vec zato sto sada, zahvaljujuci bas njoj, znam kakva je to sreca, kakav je smisao i kakva je praznina bez djeteta....nazalost. Vjerujem da ce mi se dragi Allah smilovati i priustiti da budem majka...ponovo...
Fatimica ce uvijek biti moje prvo dijete, moja prva radost i prva suza koja mi je sa srca potekla. Uvijek cu imati njen lik pred ocima i vjerovatno cu je, htjela ja to ili ne, traziti u svakoj crnokosoj djevojcici...Evo i sada, dok njen tata spava...ja je vidim na njegovom licu, osjetim je u svakom pokretu njegovom i svako jutro ocekujem da cu se probuditi od njenih udaraca....a doceka me praznina, kao samar, i nada da cu je sresti jednog dana i dobiti odgovor zasto je nisam mogla imati sada, ovog trena, je jedino sto mi daje snagu da idem dalje...
Boricu se jer znam da bi i ona tako htjela, zivjecu jer znam da sve dok sam ja tu...necu dozvoliti da se zaboravi ona, nadam se da cu ubrzo moci drugom djetetu pruziti svu ovu ljubav koja mi je ostala...a tesko mi je jos uvijek prihvatiti gubitak....jer nikada vise, nijedno dijete nece biti...moja Fatimica.

nek ti dragi Allah olakša, imaj sabura, znam da je teško al moraš naći smisao i nastaviti dalje


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

draga fatimice jako je tuzna tvoja prica al Allah dz.s. zna najbolje zasto se to desava i neka ti On pokloni sabur i Dzenetsku nagradu i znaj tvoja bebica je uvijek uz tebe i zna koliko je volis i svaki tvoj san u kojem je sanjas nije san nego stvarnost zivota koji nas ceka poslije ovog prolaznog...mislim da znas o cemu ti govorim a Allah dz.s. je milostiv i nagradit ce on tebe...

ovo sam vec jednom napisala na nekoj drugoj temi pa izvini sto ponavljam,jer tebe nikad nece nista utjesiti...

< Poruku je uredio bebbe RR -- 1.11.2010 13:06:25 >

Šta reći, napisati

ja ne znam kako dalje , nema načina da odagnam tugu , da bar na minut ne mislim na svoju bebicu , a boli me boli me beskrajno me boli prazna sobica, prazan krevetić, ova podmukla tišina u kući me razara, nema mog Mugdima, nema njegovog plača ni gugutanja, a  toliko smo ga željeli , MM je htio da se zove Emin, kako god da se zove samo da je živ i  sa nama ovdje da nas budi, da nam neda spavat, da  ga kupamo , presvlačimo, da se igramo sa njim , al nema ga , nema ga, Bože kako to prihvatiti. Prošla su dva mjeseca a ja nisam nimalo bolje , ne mogu ni da pišem kako se osjećam, vidim neke žene mogu, ja ne mogu, boli me , prejaka je bol,  kako prihvatiti i živjeti s tim. Znam, svi govore budi jaka , ali kako , neka mi neko kaže kako se to bude jak, da nađem snagu u nadi , sve ja to mogu na kratko ali  tuga ostaje i sve je jača , bol ne prestaje  niti se smanjuje.Zato evo pokušat ću ovako da pomalo pišem ovdje jer znam da nisam jedina koja je ovo doživjela.

Mogu samo prepostaviti kako te boli
Zao mi je ne nalazim prave rijeci koje bi te utjesile mislim da ni ne postoje
Pisi mozda ti bude malo lakse

Hvala ti, da možda bude lakše, da bar mogu  izraziti riječima ovaj bol

tako mi je žao  nemam riječi
moj brat je poginuo u ratu, imao je 17 godina, samo moja mama zna kako je to preživjela.... kako i sad živi....
golema je tro tragedija za moje roditelje, za našu porodicu
Razumijem vas sve u potpunosti, dijete je nešto najsvetije


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

ne znam šta da ti kažem...samo ti znaš kako ti je..i one žene koje su to doživjele...voljela bih da to nikad niko ne doživi..ali ja na to ne mogu uticati...
mnogo šta ti se u životu može desiti..ali za mene je to nešto najteže ..
nadam se da će ti dragi Allah uskoro  podariti jednu novu bebu koja će makar malo razveseliti tvoje srce...

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

isto se desilo i meni i mojoj porodici..
Srecna....vjera puno pomaze .kad covjek vjeruje nekako se lakse nosi sa bolom.
moja mama nikad nije sklonila njegove stvari...mada to mnogi cine u nadi da ce ih manje boljeti.u pocetku nismo spominjali njegovo ime ...opet u nadi da ce manje boljeti...ali smo se prevarili.nesto sto je srcu najmilije nemoze se izbaciti iz zivota iako fizicki nije prisutno.sad ga spominjemo...tj.ja...i iako vec dugo nije s nama za mene nikad nece otici jer ja tako zelim.i ne samo ja nego i moji roditelji.zato pricaj...kada si natuznija placi...suze su lijek za dusu(tako mi jednom rece meni draga osoba i nije se prevarila) i nastavi da zivis.neces preboljeti ali ces nauciti da zivis sa gubitkom.

< Poruku je uredio Visnja RR -- 23.11.2011 11:09:43 >

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

djevojke samo kad citirate neciji post pazite da ne pise u naslovu gubitna vec gubitKa ...ja sam ispravila u kokinom postu a vi pazite ubuduce ...jer naslov bas glupo zvuci ako se to slovo ispusti

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

U ovakvim trenutcima čovjek ne zna šta reći, niti može reći bilo šta da utješi čovjeka. Nema te riječi poslje koje ćeš se osjećati i trunčicu bolje... Draga žao mi je zbog tvog gubitka i samo dragi Bog zna kako se osjećaš.... Piši ovdje, isplači se i ono što ti uvijek ostaje vjera... Ne znam ti reći više ništa pametno, jer ja sam skoro izgubila nekog dragog ali ta tuga nije ni upola kao tvoja ali evo koliko je dana prošlo sjetim se i opet zaplačem ali ne krijem svoje suze i jedino tako olakšam svoju dušu.. ako ti išta znači mnoga srca ovdje su uz tebe...

Drage ženice žao mi je zbog vaših životnih priča..

Tako mi je zao! Od srca ti zelim sabura i snage da prezivis tu tragediju.
Mozda ti stvarno bude malo lakse da podijelis svoju tugu sa nama, pisi, mi cemo citati...

Srecna,ne mogu da ti posaljem poruku na PP.
Molim te javi mi se ako mozes.

E Boze dragi.. Citav dan gledam post od Srecne i jednostavno ne znam sta da napisem. Ne mogu ni da zamislim kolika je to bol i gubitak. To je zaista najvece iskusenje koje osoba moze imati..
Sjecam se da je fatimica jednom napisala kako joj je hafiz Bulgari mnogo pomogao nakon njenog gubitka. To je jedino sto mi pada na pamet da bi ti malo olaksalo i dalo nadu. Ne znam, nisam pametna. Da ti dragi Bog podari sabur i ako Bog da drugo dijete da te zaokupi briga i paznja oko njega. A da ces zaboraviti ili da ce bol biti manja, ne vjerujem da je to moguce .. Samo ti zelim da osaburis i da ti vjera pruzi utjehu koliko je to moguce..Kako kazu druge forumasice, pisi ako ce ti biti lakse. Rado cemo citati tvoje postove i pomoci ti koliko mozemo..


_____________________________

Onaj pogled :))))

Strpljena,lutko, samo strpljenja...znam kako ti je,i meni se isto desilo. U prvim danima nisam uopće bila svjesna svojih postupaka. Kada je dženaza prolazila pored naše kuće, ja sam povraćala, nisam mogla da vjerujem da ga odnose. Danima sam bila "tupa"....nije mi se ništa dalo. Onda sam jednom odlučila da se moram pridići. Nisam nikome dala da skloni njegov krevetić, odjeću, flašicu, igračke...ništa. Odlučila sam da to uradim potpuno sama. Nisam htjela da me tješe. Mislim da je to proces koji moramo proći, svako na svoj način, naučiti da prihvatimo da je tako. teško je, ali moraš naći svoj način kako da se nosiš s tim...moj je bio taj da sam sve htjela sama...samo sam s mm otišla na mezar prvi put...imali smo "priču" o njemu...stalno smo pričali o svemu što se desilo...pričaj,plači,plači,priča,..budi jaka...biće bolje...


_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

svaka rijec mi je poznata DOBRO POZNATA
sjecam se kako sam u sebi molila BOga da kazu da su se prevarili da je moj sin ziv ali nisu , sada ce biti tri godine od tog dana imam drugog  sina 15 mjeseci  BOg je bio darezljiv prema meni , ali kakos e blizi godisnjica sve vise osjetim onaj miris zime , vidim onu sumu onaj snijeg ono tumornoooooooo sve oko mene , osjecam svakog trena sve oko sebe , ne znam ali nikako da izbacim ovaj miris ONA JE ZIMA POSEBNO MIRISALA mirisala je na moju bol , sve oko mene je imalo neki cudan zvuk izgled TMURAN kao i moja dusa i ponovo se sve vraca.
Lazu kad kazu vrijeme lijeci , jer nije istina , ne prodje dan da ne mislim , da ne uzdahnem zbog njega , lazu kada kazu s drugim djeteom prolazi sve nije istina covjek je sretan da ga ima BOGU HVALA ali uvjek ce biti tuzan jer NJEGA nema .

TO je jedna borba sa samim sobom i tako ce ostati do kraja zivota uvjek ce biti pitanja na kojima nema odgovora , uvjek ce biti zelja uzdaha DOK SI ZIV ZIVOTOM, to je bol koja boli i s kojom se moras nauciti nositi da bi dalje isao kroz zivot .


_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

zao mi je mila  NEDAO BOG NIKOME , sve sto bih ti ja rekla klemezi je vec napisala PRICAJ PRICAJ I PRICAJ djeli tvoju tugu pisi sa zenicama koje su isto prosle i kako su kroz to prosle , budi mi jaka .


_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....