[Sadržaj poruke je obrisan]

Vesela bilo bi dobro i jako korisno da žene koje dijele našu sudbinu pišu više o svojim emocijama i iskustvima.Jako je teško pisati ovako javno o svemu a znam i fala Bogu da je tako da nas ne može razumjeti niko ko nije prošao kroz taj pakao.Često ljudi u namjeri da nas utješe kažu nešto što još više produbljujue našu bol, tipa biće djece , mladi ste i tako ti komentari koji su u našoj situaciji jako neprimjereni, kao da smo kišobran izgubili pa kao ne brinite ima kišobrana, ja sam to tako doživljavala.Svaka od nas je indivdua za sebe i svaka se drukčije nosi sa bolom.

Ja sam još dok sam u bolnici ležala poslije CR sa mužem pričala o ponovnoj trudnoći.To mi je bilo kao svjetlo na kraju tunela, negdje jako jako daleko, ali korak po korak dođeš do tog svjetla, svaki je dan kao godina bio, ja sam morala čekati zbog CR, minimalno 6 mjeseci, a evo razlika između poroda i začeća mojih bebica je 9 mjeseci.Ja dalje nisam mogla čekati, fala Bogu pa nam je podario trudnoću brzo, nismo morali prolaziti pakao iščekivanja men.hoćel izostat, pa brojati plodne dane i sve što s tim ide. Kažem FALA BOGU, bojim se da bi me to još više uništilo.
O rizicima nisam razmišljala puno, jest da me je bilo strah naravno, ali nekako nisam htjela da se predajem mislima ''šta ako opet se desi''. Svaki dan moje trudnoće je borba sa psihom i emocijama, ali svaki.Ima boljih ima odličnih, ali ima i paklenih dana kada nisi u stanju da se odupreš strahu, jednostavno ludiš, bar je meni tako.Pogotovo ako me nešto zaboli u stomaku.Ne smijem da se nadam, da se veselim, ne smijem da pričam o njima, ne smijem da kupujem garderobu niti stvarčice za njih, ništa od toga ne radim niti hoću dok ih ne vidim žive i ne dođem kući sa njima.Pakleno je, iskreno, ali opet negdje duboko u srcu postoji nada, postoji vjera u Allaha i Njegovu milost, da će ovaj put sve biti dobro, jer da nije tako da nemam nade i vjere , ne bi bilo ni nas.

Šta sam naučila iz svega, to da je naš život u Božijim rukama i da ništa nije u našoj moći.Trudim da uradim prvilno ono što je do mene, ali opet sve je u Njegovim rukama.

da sve Bog odlučuje
ja još uvijek čekam nalaz obdukcije, iako je prošlo mjesec i jedan dan od kada je umrla
skoro su me zvali s pedijatrije da im donesem uputnicu za bebu, cirkus s njima
tu uputnicu sam izvadila u d.zdravlja, kod pedijatra, tamo gdje karton ima moja Ajša

kad je dr rekao dijete se rodilo u 30 sedmici, pa kako je sada, jel izlazi iz bolnice jedva sam skupila snage da se ne srušim..... osjetila sam knedlu u grlu i klecanje koljena.... no nekako sam se dozvala i rekla šta se desilo, u par riječi....
a dr je pitao, a šta ste vi djetetu, rekoh majka, onako punih očiju suza, drhtavog glasa....

kasnije sam plakala u autu do kuće....

ne znam šta da očekujem od obdukcijskog nalaza?
da li je iko isti radio?
hoće li mi neko pojasniti nalaz od dr sa pediatrije?
kako to uopće ide?

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

ono što me buni jeste da je pedijatrica mm to veče, dva sata nakon poroda rekla da se desilo nešto neočekivano, nešto čudno s bebom
ne razumijem, mm je bio u velikom bolu pa nije razjasnio o čemu se radi....

sad se baš izjeda jer nije ništa pitao, jer nije tražio da vidi dijete nakon što se situacija iskomplicirala....
nisam htjela biti zla al ni meni baš nije jasno zašto niej vidio dijete nakon što se sve iskompliciralo

rekla sam mu to, a mm kaže da mu toliko nije bilo dobro, da ga je moj brat molio da idu, i da ni on sam ne zna kako se našao u autu....

jako mi je teško jer se ja nakon poroda nisam pokupila i otišla na pedijatriju, ta ko je mogao da me spriječi?
ne kontam kakav sam idiot bila

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Mi obdukciju nismo radili, moja je beba mrtva rođena, nije udahnula zrak na ovom svijetu.Ispustila je mekonij u plodnu vodu i ugušio se u njoj, ušla mu je u disajne organe, a bila ljepljiva i zelena, nije bilo šanse po njihovom da je spase da isčiste disajne puteve.Nismo je vidjeli, ja sam bila pod narkozom, nisam bila ni svjesna šta se dešava, Bog zna šta su mi davali od tableta i inekcija. Ja se isto kajem kako sam bila glupa i nenormalna da nisam bila u stanju tražit da vidim svoju bebu, nikad to sebi neću oprostiti, nikad ga nisam vidjela, nikad ga nisam sanjala, ne znam ni kako je izgledao ni ništa.Sve do zadnjeg dana je bilo savršeno u redu.Postoji mogućnost da mi je skočio pritisak i da je došlo do abrupcije posteljice, to kad se desi beba je mrtva za tri minute, jer je to veliki bol i šok za posteljicu i bebu. Uzaludno je izjedati se, kajati se , znam kako vam je, jer isto proživljavam još uvjek.Opet kažem Bog je htio tako i vjerujem ma šta da sam učinila opet bi bilo tako.
Tvoj je muž bio šokiran i skrhan, još zabrinut za tebe, mozak stane, (bar ne stane srce), ne može se razmišljati ni rasuđivati, to je preteško ipak smo mi samo ljudi, da je neko sa strane posmatrao koga ne dotiče taj bol on bi se sjetio i tražio da vidi bebu, ali mi koji smo u stanju šoka ne možemo dostići taj stepen razuma.Sve je to normalna reakcija.

Nalaz obdukcije ti neko mora pojasniti, prvo tvoj ginekolog.

Meni su prvo rekli da su poslali da se radi obdukcija, a onda da nisu jer je kao ''jasno'', a kad je sve jasno onda se ne radi osim ako roditelji ne traže, mi smo nekako odlučili da nećemo raditi obdukciju, mislili smo šta će nam pomoći taj nalaz, našu bebu ništa ne može vratiti, mada sam se kasnije kajala što nismo radili ipak, zbog mene, mog zdravlja, ali eto tako je ispalo,Sve je kasnije uzalud ostaje samo bol i suočavanje sa stvarnošću.

Dobro je da možeš plakati, daj Bože da nemaš razlog , ali šta da radimo nismo ni svjesne koliko možemo podnijeti.Ja sam plakala gdje god sam osjetila potrebu, vjeruj mi da mi je jako pomagalo kad se isplačem, nisam krila emocije nikad nisam pokušavala bit smirena ni jaka, ponašala sam se onako kako sam se osjećala.Nisam pila tablete za smirenje, mada mi ih je dr.propisala, neuropsihijatar, morala sam ići kod nje zbog posla i bolovanja, ne znam da li bih da nisam morala, možda i bih.Pomagala mi je tako što mi je davala smjernice i načine kako da se nosim sa bolom, jednostavno vježbanjem, godilo mi je sa njom pričati, plakati, mogla sam da kod nje ispričam sve što nisam mogla izgovoriti nigdje.

ni ja nisam ništa pila
predlagali su mi da posjetim psihijatra no odbila sam, razumna sam osoba
teško jeste al se držim, ne padam u agoniju.....
čak šta više samu sam sebe iznenadila kako sam bila prisebna kad si mi saopštili da je dijete umrlo....
zakovala sam se za krevet.... par minuta sam bila šokirana, a onda sam pomislila da moram biti jaka, da ne trebam uznemiriti tek porodjene žene u sobi..... ni sama ne znam kako sam tako bila prisebna, okrenula sam se na bok i počela da plačem, tiho.... odjednom mi se učinilo da propadam kroz spratove, kao da gubim svijest.... udahnula sam duboko i kao da mi je neko lupio šamar došla sam sebi....
medicinska sestra se tresla i nešto je govorila, kao da njoj nije dobro, da mi ne može izvaditi krv i da zovnu drugu sestru i još nešto što nisam čula

poslije sam bila ljuta jer mi moji nisu javila da je beba umrla, no niko nije imao petlju da to uradi, oprostila sam im
Zatim je došao pedijatar, onaj koji je preuzeo bebu odmah nakon poroda, plakao je, zatim je došao Rovčanin i Nikolin, pričala sam s njima sasvim razumno...
helem došlo je vrijeme za doručak i ja sam ustala i jela???? zamislite to??? mislila sam da mi treba snaga za susret sa mužem, mamom, bratom, Ajšom......

mislim da su one žene iz sobe mislile da sam pukla....


poslije toga sam ustala, umila se i gledala se na ogledalu par minuta, stavila sam kremu, rumenilo i sjaj na usne...... od kud mi snaga da se bavim tim ne znam... znam samo da nisam htjela da me moji vide blijedu i iscrpljenu.....



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

da znam..... mm je bio šokiran jer su nam odmah nakon poroda rekli da je beba ok, da ima super boju, odličnu kilažu i da će najvjerovatnije biti sve ok..... nakon promjene njenog stanja on se šokirao
a sad mu je pravo krivo što je nije vidio.....
no njoj su ugradili dren
to me tako pogodilo da sam plakala satima, pile moje malo bespomoćno

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Mog sina doktori su oživljavali u mom prisustvu, ja sam se bila okrenula da ne gledam, ali nisam mogla, ponovo sam gledala, ali imala sam osjećaj da lebdim i da nisam na ovom svijetu uopće....ne daj Bože nikad i nikom da gleda rođeno dijete kako ga oživljavaju...hiljadu puta su mi se te slike vrtile pred očima i hiljadu puta sam to sanjala

Zato Vesela, možda, kažem možda, je bolje da je nije vidio potpuno bespomoćnu...
ja sad s tim slikama ne mogu ništa, samo me muče

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

klemzi draga, ne znam šta da kažem........



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Moja prijateljica je izgubila bebu u 28.sedmici, ali nije je rodila zivu... poslali su na analizu samo posteljicu, nisu bebu na obdukciju i kad je stigo nalaz rekli joj da ne znaju sta se desilo, po nalazu posteljice sve ok mos mislit sto je ok.. to je jos vise izjeda....

vesela ti si prava hrabrica (...a samo dragi Bog zna kako ti je u dusi...)

_____________________________

14.03.2010. :-) Erol

Ja kontam ako je sa posteljicom sve ok onda nešto sa bebom nije bilo ok, ne znam , pretpostavljam ili se na posteljici sve vidi.


Vesela bila sam i ja razumna, kad sam izašla iz bolnice i došla sebi, prvo zahvaljujući mm koji je skoro 24 sata samnom bio u bolnici, mogu samo da nagađam kako je njemu bilo kad su mu doktori rekli za bebu, meni su rekli kad sam se budila iz anestezije, ali ja nisam osjećala ništa, nisam bila svjesna, ponovo sam zaspala i budila se i tako nekoliko puta u toku noći, znam samo da sam rekla da je sve bilo uzalud, naše bebe nema sad, nakon toga zaspala opet.On je sve proživljavao svjestan i bez lijekova.Ne smijem ni da mislim kako mu je bilo.Nama je to prva beba, sve smo bili spremili za nju, nikad nam niko nije rekao da bi nešto moglo poći po zlu.Trudnoća savršena, ja bila dobro, sve super, a 4 dana poslije termina doživiš pakao.Ja nikad nisam pomislila da se tako nešto može desiti, bila sam sretna ko niko nikad.Za mene je gubitak stvarno bio šok u punom smislu riječi.Kad smo došli kući, kad sam ušla u njegovu sobicu, vidjela sve ono što sam radila za njega, mislila sam da će mi srce pući.Ali eto Bog mi je dao nekakvu snagu i razumnog muža pa smo sve preživjeli skupa i polahko.Prvi mjesec je bio baš kao neki polusan, kao da sanjam, mislila sam da ću se probudit i skontat da to sve nije istina, bila sam dobro.Otišla na fax, uplatila obnovu godine, skupilla knjige da učim, ali onda odjednom šamar, budim se, postajem svjesna svog života i buduće patnje.Tek onda sam intenzivno proživljavala sve.U međuvremenu mi je isteklo i bolovanje, moram tražit od doktora da mi daju nalaz da ostanem na bolovanju i tako sam došla do neuropsih. Nije razgovor sa njom nikakav nerazuman čin ni postupak, nema tu nikakvog specijalnog liječenja ni tretmana, razgovaraš kao sa drugaricom, isplačeš se ako imaš potrebu i ideš kući.Ja sam morala nosit doznake svaki mjesec i svaki mjesec ići kod nje zbog posla i doznaka.Ne mogu reći da mi je ona pomogla 100 %, jest jedan dio, ali ljubav mm me je definitivno ono najvažnije što me održalo razumnom i što mi je davalo snagu da živim , da volim i da postojim uopšte.

klemzi, vesela, srecna....neka vam dragi Bog da snage i neka vas nagradi za vas sabur. Samo On zna zasto vam je dao takva iskusenja. Napisala bih vam nesto "veliko", ali nemam rijeci. Iako vas ne poznajem, u mislima ste mi kao jake i hrabre zene kojima se divim i zelim svu srecu ovog svijeta

_____________________________

Ne znas ti majko, kako je dijete roditi

hvala malena sharena
nikome se ne ponovilo, zaista je težak gubitak, trudan si, raduješ se prinovi, porodiš se i izgubiš dijete.....
pored boli za gubitkom nosiš se i sa fizičkim oporavkom od poroda, kao što je epi i sl
deveraš s tim a djeteta nemaš........

pitaš se šta si ti? porodilja??? ko si?? gdje da se svrstaš uopšte?



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Oplacem svaki put na ovoj temi. Kaze meni jedna zena sto je izgubila bebicu koja je zivjela samo mjesec dana: sve ziv insan podnese. Sto je od Boga, sladje je od meda. Ja je gledam i znam sta je htjela da mi poruci, zivot prepun iskusenja, da ne znamo sta nam sutra nosi. Samo molim Boga da nam svima da samo onoliko iskusenja koliko mozemo podnijeti.

_____________________________

Ne znas ti majko, kako je dijete roditi

što te ne ubije, ojača te
svaki put (a bilo ih je u mom životu) kad doživim gubitak postajala sam sve jača, uvjerenija da je ovaj život samo prolazan, put za dalje, za mjesto gdje ću se jednog dana susresti sa najmilija i biti napokon ispunjena u cjelosti


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

vesela

Drage moje,

ja kad god svratim na ovu temu isplacem se ko kisna godina. Ja nemogu ni zamisliti kako je podjneti takvu bol. I skidam vam kapu za vasu jacinu i snagu kako se s time nosite.

_____________________________

06.11.2010 mamina i babina dusa se rodila. Volimo te najvise na svjetu.

Tesko je kad izgubis djete nebitno u kojoj sedmici. I predamnom je veliko iskusenje. I meni su juce ustanovili da beba ima 3 greske. Pva da ima kratke bedrene kosti , druga rascjep na usni i 3 da ima cak 3 greske na srcu. Te sumljaju u downow sindrom, a ja sam sad vec 21 sedmica, i svaki put kad osjetrim moju curicu neznam st a cu uradit i koju odluku cu donjet.Tesko je jako tesko :-(

_____________________________

Andjeo broj 1 (8 nedelja)

Anna Lina 12.04.13'-12.04.13' uvjek u nasim srcima

16.12.14' Rodilo se nase sunce, mamin zivot :-))

25.08.17' Rodio se nas mjesec, Bakin život ;-))

u mislima si mi od juce
da ti dragi Bog pomogne i olaksa draga moja..

_____________________________

Onaj pogled :))))

[Sadržaj poruke je obrisan]

da ti Bog da hrabrosti,i da te uputi na ispravnu odluku

_____________________________

U životu ti je najvažnije biti živ,sve ostalo je lahko .........

Kako je tesko joj Boze tesko

_____________________________

Andjeo broj 1 (8 nedelja)

Anna Lina 12.04.13'-12.04.13' uvjek u nasim srcima

16.12.14' Rodilo se nase sunce, mamin zivot :-))

25.08.17' Rodio se nas mjesec, Bakin život ;-))

Andy, da ti Bog da snage...znam kako dugo si cekala tu mrvicu...
Izvini sto pitam, kako su ustanovili te deformacije?

_____________________________

Beta 05.02.2010. 12,79
Beta 29.12.10. 557,93
Beta 31.12.10 1771,92
09.08.2011. rođen moj dunjaluk
Beta 09.06.15. <5
Beta 12.05.16. 504 i 16.06.16. spontani
27.01.17. vanmatericna

andy

_____________________________

24.12.2007.
24.o9.2013.