drage mame ne mogu ništa da pišem,ali nažalost i ja znam kako vam je i samo vam mogu reći da bol nikada ne prestane,ali hB imam još 3 svoja sunca,ali on je ipak bio prvo sunce.i tačno-NEMA NIŠTA GORE

nisi sama, meni nekako bajrami uvijek budu najtužniji

drage moje zenice citam vase postove suze mi na oci idu
znam da vam je tesko donekle vam razumijem ali ne mogu osjetiti tu bol koju vi imati na srcu
i moja je mam izgubila sina i znam da njeno srce pati da nikad vise nidta nece biti kao nekad sto je bilo
i ja sam kao i vi umjesto da svojim bratom prosetam ja mu na mezar idem nije lako gledati ga kako lezi u crnoj zemlji srce mi se steze i boli me

_____________________________

20.09.2009 sam postala najsretnija osoba na svijetu jer sam u zagrljaj dobila svoga sina....Vole te mama i tata
06.09.2010 god.dobili smo prvi zubic sedam dana kasnije i drugi zubic
13.09.2011 rodio se drugi sin Adem

http://youtu.be/3c_U0ctrJDo

Za sve malene anđele,neka ih Bog čuva dok se ponovo ne sretnu sa svojim majkama.
Majke budite jake...

_____________________________

Don''t be sad because of people. They will all die!!

i šta sad kad nas pitaju koliko imamo djece?
ako kažem jedno i prećutim priču o onom što mi se dogodilo osjećaću se jadno, kao da sam izdala Ajru.... zaboravila je .....
ako kažem dvoje svaki ću put morati prepričavati šta mi se dogodilo
kako se vi nosite sa tim?


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Draga Vesela, ne znam šta bih ti rekla. Mene kad neko pita imam li djece, ja kažem da nemam živu djecu, ali imam dijete. I onda se ljudi zabezeknu odgovorom. A kako ću reći da nemam, kad imam svog Amerka. U ovakvim situacijama teško je dati bilo kakav savjet...ja ponekad kažem da nemam djece, kad mi se ne da objašnjavati, a znam da tad ne izdajem svog Amera, jer on živi u mojoj i mm duši, srcu i mislima.
Ljubim te....budi hrabra,velika cura

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

[Sadržaj poruke je obrisan]

Ovako.
Kazes jedno je uz mene,hvala Bogu,a jedno je kod Njega.
Nema niko pravo da te optuzuje,ti si bar jaka zena,ne das na sebe,pa ne daj ni sad. Bog je tako htio .

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

Kako tuzna tema... Drage moje neka vam Bog da snage da izdrzite tu bol,ne mogu ni zamisliti kako vam je.

_____________________________

"Ako se ikada budeš konsultovao sa svojim egom, postupi suprotno od onog što ti kaže taj pokvarenjak."

Iman i Jasmin, baš neki dan u školi pričamo na ovu temu, pošto je i kod mog kolege umrla beba koja je živjela samo tri dana. I reče jedna mualima kako je širk reći (ono što naš svijet često kaže) Bogu bio draži pa ga uzeo sebi. Imate li vi kakvih saznanja o ovome? Ja sad skrenuh s teme, ali eto baš me zanima odgovor. Jer i meni je nešto ovako sto puta rečeno.

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

Nisam Jasmin ni Iman,ali ću malo prokomentarisati,nadam se da ne smeta
Nije na nama da donosimo zaključke zašto je Bog nekog sebi uzeo (naročito kada je riječ o odrasloj osobi,ali i općenito),mi ne znamo ko je Bogu draži,to je isto kao i kad za nekog kažemo "on je pravi vjernik" samo Allah dž.š. zna kakav je čiji iman
Čula sam i za jedan još gori način izjavljivanja saučešća,a to je riječima "Bogu je bio preči,nego narodu" neuzubillah

ja sam takodje od prvog dana svjesna da mi to ništa pomoglo ne bi
treba biti razuman, prosto ja i psihijatar i sl na VI smo
ne kužim šta bi mi on mogao reći i na koji način pomoći a do koje spoznaje ja kroz život nisam došla

a mm je svakako svima koji su dali ovaj prijedlog (da mi dovedu psihologa il psihijatra) rekao: pa vi ne znate moju ženu, ma ta je beton
i to je tako, pala sam i ustala, liječim rane al stojim i ne dam se i neću zbog Ajše, moje mame, mog brata, supruga, zbog ostalih koji me vole, ma neću zbog sebe!!!!

biću ja brzo ona stara,vesela, pričljiva, nasmijana, puna folova

samo mi malo treba.... koji dan...sedmica.... možda mjesec....

i samo mogu da poručim ženama koje su prošlo isto il slično što i ja , nema tugovanja, plakanja i žalovanja nad svojom sudbinom, glavu goru

"I sada kad mi nista ne moze vratiti
car sjaja u travi i raskos proljetnog cvijeta
ne treba tugovati nego smoci snage
i ono sto je ostalo u tome zivjeti"

tako da znate, hoću da ste jake, pune razumijevanja, pune sabura, tuga nam ništa donijeti neće, idemo dalje drage moje




_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Vesela,Klemzi

_____________________________

Zbog pogresnih ljudi, vise ni prave ne prepoznajem!

Ja sam davno shvatila da sam vesela i sretna, uprkos svemu, najbolja sebi, pa i svima oko sebe kojima je stalo...

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

Vesela, zaista si jaka zena, svi oko tebe znaju a znas to i sama. Ali i jaki nekad padnu, i okej je to. Bitno je dici se. Bitno je podignute glave i zdravim razumom krenuti dalje.
Pusti se trazenja razloga, utjehe. Sve to ces naci u sebi i nigdje drugo.
Znas kako kazu, covjek je slab onoliko koliko od sebe da.
Ti mozes sve.
Ljubnem te.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Chantal hvala na replici, i ja u ovom smijeru razmišljam, kao i ti, a Bog najbolje zna
InLove ljubim te, nadam se da ste nam dobro danas vas dvije

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

klemzi, vesela,

_____________________________

Haris 28.10.1999
Fatih 25.01.2008
Iman 13.01.2013

da, baš tako




_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

tumarajući po netu u ove kasne sate naletih na ovu priču u kojoj se pronadjoh, pa rekoh da je podijelim sa vama


Rajska pticica

"Bože, kako je prekrasan ovaj dan", - razmišljala je Mina gledajuci kroz prozor. "Sve slavi i velica Boga., a ja sam tako sretna što se sve ovo nakon svega lijepo završilo ..." - Njeno razmišljanje prekide ulazak ljekara u sobu. Ona se prenu i brzo pridje svom krevetu, išcekujuci dolazak pedijatra koji je odmah dolazio nakon vizit-posjete.

Vec tri dana je u bolnici. Njena trudnoca se iskomplikovala i ljekari su se odlucili na prijevremeni porod. Iako je bio sedmi mjesec nisu više imali vremena. Porod se morao obaviti, a život majke i djeteta spasiti.
Mina je rodila sina koji je težio 2 kg. Svi su se brinuli za njega jer se dešava, Božijom voljom, da bebe rodjene u sedmom mjesecu trudnoce ne prežive usljed nerazvijenosti pluca, mozga ili zbog nekih drugih nepredviðenih komplikacija. Naravno, mogucnosti za sretan ishod su bile velike, i svi su se nadali da ce beba, iako mala, biti dovoljno jaka da sve krize prevazidje, prebrodi i preživi. Posebno Mina i njen muž.

Stalno je gledala u dio bolnice gdje su smješteni inkubatori, a tamo i njena beba, njen mali sin. Nije ga cak dobro ni vidjela, jer su ga odmah odnijeli, a i ona je bila suviše umorna i iscrpljena. Bez obzira na sve, vec je osjecala kako ga voli. Pa cak se u Bibliji I Kuranu kaže: " Dijete je plod srca i jedan od mirisnih rajskih cvjetova ".
U sobu, napokon, udje dežurna doktorica-pedijatar, i pozva porodilje koje su s njom dijelile bolnicku sobu. Brzo i jednostavno obavijesti ih o stanju njihove djece u protekloj noci, i podje prema vratima. Mina je uzbudjeno zaustavi i upita za svoje dijete. Doktorica zastade, skide svoje naocale i rece: "Zar vas gospodjo nisu obavijestili ?!" "Šta su to trebali da me obavijeste?", - iznenadjeno upita. " Sacekajte, odmah se vracam ," - rece doktorica i izadje.

Mina nervozno pritegnu svoju košulju i upitno pogleda ostale žene. One su samo šutjele. Ona ode do prozora i prošaputa gledajuci u nebo: "Moj Gospodaru, samo se Tebi obraæam i od Tebe pomoc tražim. Molim Te da mi pomogneš, da me ucvrstiš i da me ne ostaviš samu bez Tvoje zaštite."

U sobu ponovo udje doktorica noseci neki papir. "Znate gospodjo, jutros u 4. sata i 10. minuta vaša beba je umrla.Tu se ništa nije moglo uciniti." Mina je blijedo pogleda i duboko uzdahnu. Ucinilo joj se kao da sanja ružan san iz kojeg ce je svakog trenutka neko probuditi. Ali to nikako da se desi. Doktorica je i dalje bila tu ispred nje, držeci taj papir u svojoj ruci. Svi su šutjeli i gledali u nju, i cekali kako ce reagovati. A Mina je samo nijemo stajala, gotovo okamenjena od te boli koja se pojavila, ne mogavši ni da prica, ni da place, niti da pokrece svoje udove.

Nakon šest godina braka i išcekivanja ovakav ishod svega. O, Bože! A onda se sjeti da je molila svog Gospodara da joj podari ono što je najbolje za nju i njenu bebu, na ovom svijetu i onom svjetu.Opet duboko uzdahnu pa pomisli na rečenicu da je strpljenje pri prvom udarcu, i da onim drugim porodiljama u sobi treba pokazati kako se ponaša žena koja vjeruje u Boga i Njegovo odreðenje. A to je bilo tako teško i toliko je snage za to trebalo! I opet iznova duboko uzdahnu, sjede na svoj krevet i tiho rece: "Sve je od Boga i ja cu uz Njegovu pomoc biti dobro. Ne morate se brinuti za mene."
U sobu udje medicinska sestra i prekide tegobnu situaciju. Doktorica joj sve objasni i zamoli je da bude pažljiva prema mini i da joj donese sredstvo za umirenje. Mina to odbi objasnivši kratko da je ona vjernica i da joj nije potrebno nikakvo sredstvo da bi kontrolisala svoje osjecaje ili svoje raspoloženje. Toliko je željela da bude sama i da je svi ostave na miru. Htjela je u tišini daleko od svih da se opusti, da razmisli, da se moli ili place. Legla je u krevet, okrenula se prema snježno - bijelom zidu, zaklopila svoje oci i vratila se u prošlost.

Nizale su se slike pred njenim ocima. Jasno se sjecala cijele svoje trudnoce, svakog dana u kojem je dovila za ono što Bog zna da je najbolje za nju i njeno dijete. Uvijek je izbjegavala u toj svojoj dovi da se precizno kaže šta želi, jer se bojala da može moliti ono što nije dobro za nju, njenu vjeru, život i onaj svet.Rečenica iz Kurana.: "Ne volite nešto a ono može biti dobro po vas, nešto volite a ono ispadne zlo po vas; Bog zna, a vi ne znate," stalno joj se motao, i tad, a i sad, u glavi.

Razmišljala je o toj rečenici i o ovoj novonastaloj situaciji. Tješila je samu sebe i ubjedjivala svoju dušu razumskim i vjerskim dokazima, da bude mirna i da se pomiri sa tom cinjenicom. Govorila je sama sebi da to dijete ne bi bilo zdravo vec retardirano, pa ju je Bog poštedio te tegobe. Ili bi možda otkazalo poslušnost svojim roditeljima, pa bi im samo pravilo probleme u životu. Ili opet ne bi bilo pokorno svome Gospodaru, a time bi zaslužilo vatru na onom svjetu. Bilo je tako mnogo realnih mogucnosti da više nije htjela o njima da razmišlja.

Znala je da se u svojim dovama obracala Onome Koji posjeduje svo znanje i o prošlosti i o buducnosti, i imala je povjerenje u Njega i Njegovo odredjenje. Bila je ubijeðena da joj je On odredio ono što je najbolje za nju i njeno dijete, i pokoravala se toj odluci. Njen jekin se nije pokolebao, a i njen iman se nije smanjio iako joj je srce jako lupalo, a grudi bile pune bola i tuge, sad je bila sigurna da ce izdržati. Mora!

Ona je vjernica stavljena na iskušenje i treba biti jaka i spremna da sve hrabro podnese u ime Boga.. Hvala Bogu, njena beba je sad rajska pticica, a tamo je i najsigurnija, jer je zaštiæena od svih ovozemaljskih iskušenja... Na tu pomisao, velike, tople, majcinske suze poceše kliziti niz njeno lice. Borila bi se protiv njih, ali pusti ih jer nisu zabranjene, a svoju tugu je htjela odagnati pa makar na taj nacin.

Sutradan je dobila otpusnicu jer nije više bilo razloga da se zadržava u bolnici. Spremila je svoje stvari, a jedna od medicinskih sestara joj je pomogla do izlaza, gdje ju je cekao muž. Mina vec odmorna i prisabrana krenu za njom. Toliko je puta zamišljala izlazak iz bolnice sa svojom bebom, i toliko puta se radovala... A sada, sad se sve promijenilo. Strepila je od tog izlaska i susreta sa mužem i rodbinom. A i najteži dio je tek dolazio.
Treba se suociti sa praznom djecijom sobom, pustom i tihom kucom bez djecijeg placa i smijeha.
Treba... " Ne, ne ", - tiho sama sebe prekinu. Nije htjela da dalje produbljuje tugu i da se podsjeca onim što boli, jer sve ce to proci, ali nagrada ostaje. Bog., ne daje nijedno iskušenje a da za nju ne slijedi nagrada onim najvjernijim i najzahvalnijim.
U Kuranu se kaže: "Kada covjeku umre dijete, Uzvišeni Bog pita andjele: "Uzeste li dušu djetetu roba Moga?" - "Da", - odgovaraju oni. "A šta na to kaže Moj rob ?" "Zahvaljuje Ti rijecima: "Mi smo Božiji i Njemu se vracamo." Tada Bog kaže andjelima: "Nacinite za Mog roba kucu u Raju i dajte joj ime kuca zahvalnosti ."

U tim svojim razmišljanjima Mina dodje do izlaza. Medicinska sestra je ostavi samu da priceka svog muža. On je ubrzo stigao i pomogao joj da dodje do auta. Nije želio da razgovaraju pred bolnicom, jer sve oci su bile uprte u njih. Mina mu je bila zahvalna na tome, jer tek u kucnom okruženju ce moci da se opusti i podijeli svoju bol i razmišljanja sa njim. Dok je ulazila u automobil, okrenu se i baci još jedan pogled na mjesto gdje je rodila svoje dijete. Nije željela da place, ali svoj pogled nije mogla da odvoji od dijela bolnice gdje su inkubatori.

Tu je njena beba provela svoje prve i posljednje sate života. Tu je njena beba preselila na bolji, vjecni svijet. Tu je njena beba... " Mina ", - blago je zovnu muž, " Trebamo ici. Udji u auto ." - " Znam, ali nekako ne mogu da odvojim pogled od bolnice. Ovdje je roðena naša beba i ovdje je preselila na onaj svet."
Kur’an kaže: " Vaša su djeca rajske pticice pa kad neko od te djece sretne svog roditelja na onom svjetu, uzece ga za odjecu i nece ga pustiti sve dok ga Bog sa njim zajedno ne uvede u Rajt", - zato nemoj biti tužna. Pred nama je život prepun iskušenja koja ce doci." " Da, u pravu si ", - rece ona i polahko sjede u auto. Zatvorila je vrata i duboko uzdahnula.

Njen muž upali auto i krenuše. Krenuli su putem vjere i vjerovanja u jednog Boga Zaputili su se cvrsto i iskreno u novu etapu svog života, spremni da docekaju i prebrode sva naredna iskušenja i ispite koji ce doæi. Sad su bili sigurni da ce radom, trudom i uz Božiju pomoć doci do svog konacnog odredišta Raja, gdje ih u kuci zahvalnosti ceka jedna mala Rajska pticica.


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

veselaa

_____________________________

Haris 28.10.1999
Fatih 25.01.2008
Iman 13.01.2013

Počeh čitati i zastade mi knedla u grlu, ne mogu, trenutno sam baš ...
Draga Vesela, poznata mi je tvoja priča, ne daj se ...
Teško je bilo šta reći, pogotovo onima koje te ne razumiju (ko ne doživi, ne razumije).
Ponekad je ćutanje najbolji odgovor, ali ako ti nešto znači to što smo u mislima s tobom i što ti želimo sve najbolje, tu smo, ili da te barem nekim riječima podržimo , ako je to moguće u datom momentu ...





_____________________________

"Čovječe, ne možeš zlo činiti a dobru se nadati ... "

Veseelaa ,ti si tako jaka licnost...tvoja snaga me cesto fascinira..zaista bih te voljela upoznati...divan post,ostala sam bez teksta...nadam se da ce svi koji su prosli istu bol uspjeti bas kao i ti pronaci vjeru i nadu u Njemu...znas majka od mog supruga je izgubila dvoje djecice u mladosti...preselila je na ahiret prije 6 godina ..moj suprug cesto kaze da je ona sada sa svojim dzenetskim pticicama...ljubimmm te punooooo..i znaj da ti zelim puno srece i zdravlja...tebi i tvojoj porodici...

_____________________________

Sin srece i radosti u nas zivot stigao 07.10.2008.
Jos jedan mamin princ upotpunio nasu srecu 05.08.2012.

hvala vam djevojke

voljela bi da se na ovj temi više piše, mislim prije svega na nas mame koje smo doživjele gubitak djeteta, da razgovaramo i budemo jedna drugoj potpora

evo jedan fin tekst

Najčešće pitanje koje se postavlja je svakako ono Kada možemo ponovno planirati trudnoću? I kako preživjeti tu trudnoću- bojeći se da li će ovog puta biti sve u redu, strah od ponovne boli....

Teško je, no čovjek u teškim trenutcima nađe snage.

Okružite se dragim osobama i pokušajte otkriti stvari koje još nikada niste probali u životu.

A novoj trudnoći trebate se veseliti kao da je prva, sa sto posto sigurnosti da će sada sve biti u redu, jer tamo negdje gore, jedan anđeo čuva mamu i bebu.

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

meni je Ajša prije par dana rekla: mama jako mi je žao zbog tvoje bebe, jako, jako mama
ja sam ti plakala sa nanom kad si bila u bolnici
ostala sam bez teksta, nisam znala šta da kažem

kako ste vi svojoj djeci objasnili šta se desilo?

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....