IZVORNA PORUKA: bebacha
Teacher to je ista al opet individualno.nemaju sve zene isti bol,isti prag bola i jednostavno nemogu se kontrolisat. meni je punooo pomagalo kad se skoncentrisem i prodisem trud al vala na kraj nisam imala vremena za disanje nergo snalazi se
Ma bitno je da se ne vristi jer se tim gubi snaga i nikakve koristi. a kad je krenula beba da izlazi, ja zvala babicu. ona mi nije vjerovala, mislila da necu jos, kaze: ne napinji, prodisi. rekoh ne mogu, nema sanse, osjecam da izlazi. kad ona pogleda i zovnu brzo dr da dodje i svi iznenadjeni kako tako brzo
ja sam iz 3. napona tek uspjela, nisam bas imala snage, uh al sam gadno popucala, htjeli me pustiti bez epiziotomije, pa sam pocela pucati i cujem kako govore: puca, rezite! pa je otislo sve nekako ukrivo i onda sam se bas napatila kod sivanja i poslije kod oporavka, lezala sam mjesec dana, nisam mogla sjesti
eto, porod super i brzo prosao al se zato napatih poslije... sad me najvise strah toga poslije
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .