IZVORNA PORUKA: zivotnisan
Počinjem sticati dojam da MM čeka da mu roditelji umru da bi se odijelio iz te kuće i počeo zajedno sa mnom ostvartivati nešto za našu porodicu. Molim ga da se odijelimo jer nam treba prostor za normalan porodični život, imamo i dijete, ali on to odgađa i mislim da baš radi ovako kako sam prethodno napisala. Meni je to tako morbidno, žalosno. A ja gubim snagu.. Šta da uradim? Ima li iko šta pametno na umu? Mi moramo stvoriti nešto svoje jer ta kuća je stara i neće pripasti u cjelosti njemu, a naša djeca???
Ja ne mogu da ne primjetim tvoje stalno javljanje sa istim ali različitim problemima na forum...
Dobro, živiš u jednom vidu zajednice....neminovno skontala si nije to tako super kao što si mislila da će biti...
aliiiiiiii...
moraš poštivatio startni dogovor sa suprugom svojim kada ste stupali ub brak ako nije ništa s njegove strane poremećeno u tom dogovoru...
a ti , ti se pokajala namah sa zajednicom i navaljuješ...
on nije spreman reći roditeljima dolazim, nije spreman stavarti nešto za dijete a i ti kud si požurila...
pa i to gdje ste sada stvorio je neko za svoje dijete i vidi belaja...neće mu hamana trebati jer snaha neće...
polako...
nemoj da radiš ono što ne želiš tebi da se desi...
doći će vrijeme kada će suprug ulagati u nekretnine mimo te kuće...
osobito ako imate primanja...
al ne leti prerano, ne svađaj se i ne zanovjetaj...nek se zdravo sve će na svoje doći...sabur i mudro...imama odjećaj da ste u baš mladom braku i stalno se nešto gubite oko te zajednice...ama organizirajte sebe vakat je...al bez srkleta i sikikracije ikoga
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
H- 25.6.2006
F-12.2.2009