Ja sam otac dječaka koji ima nešto manje od 2 godine. Blago rečeno, zaljubljen sam u to dijete i mislim da dijete to i osjeti obzirom da sam prva osoba kojoj trči kad se ozlijedi ili kada se ujutro probudi. Volimo da se mazimo i bez toga ne bih mogao izdržati ni dan.

U svakodnevnom životu sam u potpunosti drugačiji, navikao sam se boriti za sebe, postoje stvari koje nikada ne radim, principijelan sam, iskren i uspješan u svom poslu i imam gard koji mi to omogućava. Ne pijem, ne pušim, bavim se sportom intenzivno - nastojim živjeti što zdraviji život. Jedan od principa koje imam je da od sebe udaljavam sve one koji ne znaju održavati stepen međusobnog poštivanja u konverzacijama, odnosno, one koji su bezobrazni. Prvi put kada je osoba bezobrazna, uvijek na kulturan način skrenem pažnju da je to ponašanje nekorektno. Ovisno od toga kako će se osoba ponijeti prema mojoj sugestiji, odnosno da li će se nepoštivanje ponoviti, zavisi moja naredna reakcija. Recimo da nisam ugodan ukoliko neko ne razumije sugestiju da se "prešla crta".

Ovakvo moje ponašanje ja nemam namjeru nikada koristiti na svojoj djeci. Nemam namjeru tući djecu niti provoditi bilo kakav oblik psihološke torture. Naprotiv, za djecu imam svo strpljenje ovog svijeta i mislim da jedino poštivanje koje roditelj može dobiti od djece može doći iz ljubavi roditelja prema djetetu. Šteta koju dječak trenutno napravi kući, npr. oštećivanje kuhinje, razbijanje mog mobitela, i sl. ne doživljavam uopšte kao nešto oko čega se treba nervirati - naprotiv, u potpunosti sam inertan jer znam da on to ne radi zato što to želi, već zato što ne zna bolje. Smatram da je obaveza roditelja da se brine o tome šta dijete radi, a ne da očekuje da dijete to zna od trenutka kad se rodilo.

Moji prihodi predstavljaju oko 2/3 ukupnih prihoda u domaćinstvu. Davno sam uspio obezbijediti stan, dok supruga još uvijek nije radila, tako da nismo ni u kreditima, naprotiv čak uspjevamo i da uštedimo. Ja vodim evidenciju svih troškova, pazim o budžetu i nakon nekog vremena sam uspio i suprugu nagovoriti da budemo uredni po pitanju troškova, da bi mogli osigurati određeni iznos za budućnost djece. Nemam nikakve ambicije o kupovanju bijesnih auta, pravljenja bazena na vikendici i sl. troškova dokle god ne budemo imali dovoljan iznos da djeca mogu eventualno studirati vani ili kupiti sebi stan ukoliko odluče suprotno.

Sa druge strane, nakon posla provodim vrijeme sa dječakom, uspavljujem ga 2-3 puta sedmično, obavljam kućanske poslove, perem suđe, perem svoj veš, usisavam, kupujem hranu za kuću, iznosim smeće, raspremam i za sobom i za ženom - jednom rječju, ono što se kod nas žargonski zove "papučar", sa izuzetkom što to ne radim zato što to moja supruga traži od mene, već zato što želim da joj pomognem koliko mogu i da podijelimo poslove ravnopravno.

Nažalost, naš brak je trenutno pred kolapsom.

Rekao bih da je osnovna razlika u tome što sam ja po dolasku djeteta svoj mentalni sklop prebacio u režim da dok djeca ne pođu u školu (pa i duže, nemam još iskustva), ja ne postojim. Ukoliko prijatelji žele da se vidimo, moraju se uskladiti sa nama tako da idemo šetati sa dječakom - nećemo se viđati po kafićima, restoranima i sl. lokacijama na kojima smo se viđali prije. Slobodno vrijeme koje mi ostane nakon što dječak ode na spavanje provodim radeći dodatni posao, da bih osigurao još veće prihode - ponovo radi budućnost djece.

Sa druge strane, moja supruga je u proteklih par mjeseci počela intenzivno da se žali na moje ponašanje u smislu da mi ne izlazimo dovoljno i ne provodimo se dovoljno. Dodatno, ja se ne osjećam sigurno da ostavim dječaka pored nje, obzirom da čitavo vrijeme nosi mobitel sa sobom i nije u stanju da se prebacuje sa mobitela na dijete, tako da se dijete nerijetko ozlijedi jer je ona slala SMS. Djeca će se ozlijediti, to je jasno, ne treba ih držati u staklenom zvonu, ali ako ja supruzi moram svaki dan reći da skloni nož sa kuhinje iz dometa djeteta (pa ga ja uklonim), onda mislim da vam je jasno o kakvoj neodgovornosti se radi.

Sve u svemu, došli smo do tačke da ja više nisam u stanju normalno komunicirati sa suprugom, postao sam drzak, psujem i ne želim da čujem uopšte više šta ona ima reći jer je više ne cijenim kao osobu sa kojom vrijedi imati komunikaciju. Smatram je bezobraznom. Jedan od razloga zašto je to tako je konstantno oglušivanje na moja upozoranje vezano za odgovornost prema djetetu kao i činjenica da je njoj iz poniženja uzeti usisivač i usisati kuhinju (plaćamo ženu koja nam čisti sedmično), a kada ja to uradim vikendom jer su se skupile "mace" od prašine, dobijem komentar "ko te tjera da to radiš?".

Jedna od stvari koje ne radim jeste udarati žene i djecu, međutim da nije u pitanju moja supruga već neko treći, ili ne bi smo bili u kontaktu ili bi se ovo riješilo na drugačiji način.

Ja sada spavam u dnevnom obravku, sa suprugom komuniciram samo kada moram (radi se ili o djetetu ili o novcu) a o sexu da i ne govorimo. Inače smo i prije braka imali problem što je supruga apsolutno inertna po pitanju sexa, što se nje tiče može proći i 15 dana, dok ja već nakon 3 dana nisam normalan - nervozan sam van razumnog. Ona gotovo i da nema potrebe za tim.

Sa mojim primanjima, najlakši izlaz iz ovakve situacije bi bio razvod, svako svojim putem i krenuti nanovo. To naravno nije izvodivo obzirom da postoji malo dijete koje treba oboje nas. Sa druge strane, to dijete treba dobiti braću i sestre, ali zbog odnosa između supruge i mene izvodivost toga je jako upitna.

Dugoročno, ovaj "cimerski" odnos ja teško mogu podnijeti, mislim da bi me to otjeralo u krajnost da počnem neku aferu sa strane što nikad nisam radio i mislim da ako takvo nešto uradim, izgubio bih poštivanje prema samom sebi, što bi poremetilo moju ličnost. Sa druge strane, apstinencija sa 30tak godina ne dolazi u obzir, previše sam mlad da bih sebi to uradio a i zbog mog stila života mislim da bi to štetno uticalo na moje zdravlje.

Ono što je sigurno jeste da bi ovakvi odnosi proizveli hroničnu frustraciju koja bi se počela ispoljavati prema supruzi, što bi vremenom postalo vidljivo i djetetu jer mislim da djeci ne treba puno da shvate da nešto nije u redu među roditeljima.

Nisam pametan šta da radim. Da li ostati u braku radi dječaka, rizikovati da ostane jedinac, da sluša svađe i da dugoročno ima latentne posljedice jer je rastao u porodici gdje se roditelji mrze ili krenuti putem razvoda pri čemu bih vjerovatno zahvaljujući našem zakonodavstvu bio uskraćen za vrijeme sa dječakom što nisam siguran da bih mogao podnijeti.

Molio bih sve one koji su imali slično iskustvo da ga podijele. Trenutno razmišljam da odemo u bračno savjetovalište, za koje mislim da meni nije potrebno jer osim dijela "ne izlazimo dovoljno" ja nikakvu drugu žalbu nisam dobio od supruge dok sa druge strane spisak nezadovoljstava sa moje strane je ogroman. Nažalost nju to ne zanima ni najmanje, naprotiv, ona smatra da sam ja loš supružnik.

Hvala unaprijed na svim savjetima.

PS: Suzdržite se od komentara tipa "meni tebe žao", obzirom da se ovdje radi o budućnosti djetata a ne o samo-sažaljevanju.

1. Uopste mi se ne svidjas i nikako nebih voljela biti s tobom u braku.

No, ipak cu odvojiti vrijeme i napisati ti sta mislim. Zasto mislis da je nesto specijalno sto se brines za svoje dijete? Valjda je normalno da se igras, hranis, presvlacis, set__as sa svojim djetetom. Znas, ocevi to rade bez da im se dize spomenik. Svi ocevi (normalni ocevi)se brinu za svoju djecu, prilagodjavaju se njihovim potrebama i brinu za njiovu buducnost.

Dalje, ti imas svoje principe i ne zelis ih mijenjati i svi se moraju tebi prilagoditi i tvojim prncipima??? E pa, lijepi moj mislim da je tvoja supruga tebe dobro do sada trpila. Koliko mene pamet sluzi, brak je kompromis i valjda se dogovaramo i prilagodimo u nekim stvarima jedni drugima. Zasto mislis da je ispravno to sve kako ti mislis? Svi imamo principe ali i u toku bracnog staza neke stvari smo mijenjali u skladu sa datim situacijama.

Iskreno, meni bi strasno islo na zivce da mi neko odlucuje o svemu, i da me lisiva svakog zadovoljstva jer brine za buducnost djeteta. Ne znam da li ti je iko rekao da je za djetetovu buducnost mnooooogo vazno da raste uz oba roditelja koji su ispunjeni i sretni jedan sa drugim. Ti si tezak kao ingot, odlucujes o svemu, sve ti smeta i ne zelis cuti kad neko drugi ima nesto da kaze i k tomu psujes i jako si drzak. Dajes odlican primjer svom djetetu koje ce sutra da kopira to tvoje ponasanje.

Jesi li cuo za onu izreku"Ako zelite da vam je zena andjeo stvorite raj oko nje" jer sretna i zadovoljna zena je bolja majka, supruga, partnerica, prijateljica. I zeni treba muz a ne robot koji ide na posao, obavi poslove, ide na dodatni posao. Ni ja nebi imala volje da se sexam s tobom g. Savrseni. I vjeruj da bi dobio mnogo dugacak spisak zalbi od strane supruge kad bi slusao sta ti govori i sta ti govori i bez rijeci.

I vjeruj, nista od ovog napisanog ne lupam.

Nego, ti malo prvo preispitaj sebe i malo poradi na svom ponasanju i ohani malo. Budi zabavan i opusten. Kad si zadnji put nasmijao svoju suprugu? Pokupi i usisaj te mace od prasine bez da prigovaras. Razgovaraj sa suprugom, rijesite taj noz i telefon uz zajednicki dogovor. Izadjite i proset__ajte, idite na izlet sami. Nije valjda da ce 100KM ostetiti toliko vas budzet da ce zafaliti djetetu za fakultet.

A ako nemas namjeru da bilo sta mijenjas u svojim stavovima i ponasanju bolje je da se razvedes jer svojim ponasanjem nesvjesno naeusavas psihicko zdravlje djeteta i njegovo pravo da raste u harmonicnoj porodici.





< Poruku je uredio Nedi -- 5.7.2014 11:43:28 >

_____________________________

24.12.2007.
24.o9.2013.

,ni meni,djeluje mi jako,jako hladna osoba.ni jednom nije spomenuo ljubav prema supruzi,već samo svoje seksualne potrebe,potrebe djeteta,i čišćenje kuće.pa ko bi se s gospodinom ja sam savršen htio seksati.njemu ne treba bračno savjetovalište,sve je supruga kriva

PS. Nisam nepismena ali kucam jednom rukom jer drugom ljuljam korpu u kojoj spava beba i tesko se presaltam sa korpe na laptop

_____________________________

24.12.2007.
24.o9.2013.

joj Nedi kraljice!

_____________________________

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovjek trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom a zemlja obnavlja proljećem.


S~proljeće~ 05.04.2014.
S~zvijezda smijalica~ 06.03.2017

Draga Nedi, meni je ovo preostro.
Nista se danas ne podrazumijeva a ljude koji imaju djecu cijenim sve vise po tome koliko su u stanju da se zahmete oko djece ili nisu.
Silere, to sto ti radis u svom domu i za svoju porodicu 90% muskaraca ne radi, da se ne lazemo, a ni dobar broj zena, koliko god da smo na RR cisti, oprani, opeglani, siti i pospani od 5 orgazama dnevno. Idi u bracno savjetovaliste da vidis sta ce vam oboma reci strucno lice.

_____________________________

ljudi koji gledaju svoja posla i ostali jednorozi...

Nisam ni tražio osobu za brak.



Ne vidim da sam tražio spomenik bilo gdje niti potencirao da je moj odnos prema djetetu veći od normalnog. Napisao sam koliko mi dijete znači. To što si ti razumjela drugačije je tvoj problem.



Nevjerovatno koja količina frustracija. Prvo, "moja", mene nije trpila. Ona bi najsretnija bila da se ja vratim u spavaću i da se zagrlimo. Odnosi su loši zato što ja ne mogu da trpim više a ne obrnuto. Upravo radi tih kompromisa gdje samo ja iznosim smeće, samo ja perem suđe, samo ja usisavam i sl. Principi su se odnosli na stvari koje ne radim, npr. ne varam dok sam u vezi, ne petljam gdje sam bio, i sl. Koje li je principe neko drugi provodio na tebi, ne znam, i ne tiče me se.



A ti si odličan primjer odgovornosti, prvo tvoja zadovoljstva, pa dijete kad dođe na red. Upravo razlog zašto sam i napisao ovu temu.



Aha, sad znači muškarac treba da se podredi ženi da bi ona bila dobra majka. Svaka čast. Btw, da si pročitala šta sam napisao, "problemi" sa sexom nemaju veze sa brakom i djetetom, tako je otkako smo se upoznali, nemamo isti stepen potrebe za tim.


Ne vjerujem ti i lupaš. Imam dovoljno poznanstava i sretnih brakova gdje muškarci ne obavljaju ni minimum onoga što ti smatraš normalnim, niti poklanjaju pažnju ženama, pa su im brakovi daleko stabilniji od mog.



Kako li si ti samo donijela sve te zaključke. Bili smo upravo na odmoru, kupila je sebi poklon daleko skuplji od iznosa koji si spomenula, od džeparca koji oboje imamo svaki mjesec.



Odgovorio sam ti reda radi i nemam namjeru ulaziti dalje u diskusiju. Tražio sam mišljenje ljudi koji su se zatekli u sličnoj situaciji, ne mišljenje nekoga ko ima predrasude bazirane ko zna na čemu. Hvala, ali nemoj više.