Ne mogu a da se ne uključim, jer znam kako se osjećaš, ja sam prošla veliku muku sa mojim i tek sada nakon 2,5 mjeseca, mogu reči da ponovo mogu normalno funkcionisati sa bebom i svakodnevnim obavezama.
Moj je znao biti po cijelu noć na dojci, nešto on kao sisa, ja ga slabo čujem da guta i nemam pojma koliko popije, onda on zapajki, ja ga spustim kraj sebe, legnem i nakon 2 minute samo plač, pa sve ispočetka i tako cijelu noć. Onda sam počela spavati sjedeći i držati ga u naručju, nisam mogla drugačije, nego da mu je dojka stalno "pri ruci".
Ni po danu nije bilo puno bolje, spavao bi malo duže, valjda od umora, a ja bih naravno tada morala u kupatilo, jesti i sl. i ništa od mog spavanja.
Onda smo drugu polovinu drugog mjeseca proveli spavajući po 2,5 - 3h noću i dojenje ca. 20 min., a po danu spavanje max. 2h i dojenje nekad svakih pola h. Najgore su bili komentari sa strane zahvaljujući kojima sam 100 puta posumnjala u to da li mi je beba gladna. U tom periodu je znao biti budan po 17h, dok doji on je u nekakvom polusnu, a kad ga odvojim nervoza.
Ma žive muke , toliko puta sam htjela odustati, pa kad mi neko kaže lakše dojiti nego flašica - ma daj, molim te, da mi se naspavat, na miru jesti, a da ne pričam okupati se s uživanjem. U tom periodu nije mi bilo jasno - kakva ba emocionalna veza između majke i djeteta dok dojim - ma ja umirem od bolova (problem sa neformiranim bradavicama još iz bolnice, upale, ragade), pitala sam se vrijedili to zaista tolike muke.
Srećom ima RR , pa nisam odustala i nešto me iznutra tjeralo da budem uporna , a onda nabavih sebi i ovaj Rodin DVD i odjednom se opustih.
Evo mojoj je skoro 2,5 mjeseca i sada se budi u toku noći svaka 4h , jači i je i bolje vuče pa podoj ne traje duže od 5 - 10 minuta , a u toku dana hapi svaka 2 - 3 h.
Samo budi uporna, naoružaj se strpljenjem i sretno! Definitivno vrijedi!