Ma upravo sam napisala na chatu da sam frustrirana zbog Eminih reakcija ovih dana na sve i svakog oko nje.
Ali se nadam da će proći. I dalje nema ljubomore u smislu agresivnosti, ali sve će mama, iako je za svaku sitnicu ljuta na mene, na konobare, na djecu u igraonici, na susjede koji prolaze hodnikom i sl. Dakle, sad je ljutnja, prekriži rukice i namršti se i prijeti da će se naljutiti još gore, bla bla. Stalno pričam da ćemo nas dvije ići u provode naše, u kupovine, igraonice, šetnje...
Sinoć me pita hoću li opet moći voziti u likvelc kad beba iziđe, da bude sigurna da ćemo ići negdje same.
A jučer pripremila krevetić, opeglala posteljinu i iz vrtića joj govorim da ćemo oprati ruke pa da ona vidi jesam li ja to dobro i šta misli hoće li bratu biti lijepo, pa hajde legi u svoj krevet da provjerimo vidiš li ga da me zovneš ako bude uznemiren... aha, iz vrtića se uvalila i legla u krevetić
. I samo me zanima kako ovo malo zaštiti od Eminih klica. Zaista ne planiram sklanjati je i opominjati da ga ne dira, osim što ćemo je trljati po rukicama stalno i nadati se da će biti zdrava. Bože dragi, a nju je sve čekalo pod folijom, hahahaha.
skvo, ja se samo nadam da ću nekada smjeti okrenuti glavu i uzeti aparat da ih uslikam, hahahha.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.