Nisam ni ja al fakat nisam, međutim imam jedan petak 13 koji mi je ostao u sjećanju i još dugo će....
Nekad, neke god. (ne mogu se tačno sjetiti) krenula sam kod roditelja sa svojom krofnicom koja je imala 16 mjeseci. Negdje na pola puta ugasi mi se auto a ja u krajnjoj lijevoj traci. Nema šanse da upali ponovo.... i naša stoka od raje, niko da stane da mi pomogne da izguram auto sa strane već neki momak koji je šetao prileti da mi pomogne (hvala mu i sada za to!!!). Nazovem MM, dođe on sa drugim autom da me "šlepa", postavi sajlu, krenemo i nakon nekih 10 m pukne sajla....Nekako je spoji i krenemo...... i vozimo se tako još 100-ak m i nestane njemu benzina...
Uparkiramo se strane, zaustavi taxi, ode do pumpe, donese benzin, naspe i sad auto naravno neće odmah da upali.... Nakon 45 min. uspije nekako upaliti i nastavimo....i konačno dođemo kući. Sve je to trajalo neka 4 debela sata i da, bio je 13.02., mraz vani, srce puca al sreća nije se nijedno od nas troje razbolilo, hvala Bogu....
Ostali dani koji su bili petak 13. su bili ok, kao i svi ostali dani.