Drage  moje  vec duzi period  sam uz vas, ali nikada se do sada nisam ukljucila u razgovor. Naime, htjela bih sa vama podijeliti svoje zivotno iskustvo i  time pomoci nekoj od vas da ne nacini istu gresku. Ja naime svoju ne znam hocu li stici ispraviti da li ce mi Bog podariti toliko zivota…
Kada sam se udala a to je bilo i ne bas tako davno prije 4 godine, bila sam mlada, mislila sam da je sav moj svijet. MM i ja poceli smo odmah zasebno zivjeti, u drugom gradu nego li su zivjeli  moji i njegovi. I to mi je godilo, kada su u pitanju njegovi jer ti ljudi su mi smetali, ni sama ne znam zasto jer vidjeli bi me i bili bismo  s njima u kontaktu tek ukoliko bi oni nama dosli ili mi isli njima ali to se jako rijetko desavalo. Mislila sam da sam mirna ako mi ne dolaze (mislim njegovi) jedva sam ih podnosila iako bi dosli uvijek zaista na kratko eto da popijemo kaficu, i da nam ustvari donesu neke namirnice koje su nam kupili govorili bi: “eto, djeco, da imate,da vam olaksamo malo“. Sve mi je to smetalo, pitala sam se zasto ih ja moram podnositi tu, bilo mi  je mrsko da im i kafu usluzim, nikada im to nisam znala cijeniti nego sam uvijek osudjivala. A zaista jednom u tri mjeseca ti ljudi ako bi uspjeli doci do nas i to je bila premija jer zbog svojiih obaveza imali su malo vremena na raspolaganju da oni nas posjecivaju, ali bi se uvijek srcano obradovali kada bi mi njima otisli, a ja bi pri tome samo cekala da idemo odatle ili da me muz odveze mojima koji su imali priliku vrlo cesto da me posjecuje. Nisam mogla svekrvu smisliti, smetalo bi mi i kada bi me i pogledala. A zena je ustvari uvijek bila srcana samnom, nikada nije pokusala nametati svoje misljenje, rekla bi tek ponekad mozda neko svoje misljenje i to je sve. Medjutim, gledala sam je kao najveceg neprijatelja. Kada sam dobila dijete nisam joj dala prici dijetu, a muzu pri tome govorila glupe izgovore kojima bi uvijek uspijevala da ona bude kriva, da sam ga na kraju odbila od majke. I to ne samo od majke tako sam znala napraviti scenu u kojoj bi ja ispadala janje a svi oni koji su mi smetali od muzeve familije, okrivljavala ih da su oni ti koji su me napadali. Takvu sam sliku stvorila u muzevim ocima, da ih je on sve vise odgurivao od sebe a oni pritome sve bivali uplakaniji i tuzniji, a ja jako zadovljna, s tim da sam njemu plakala ubjedjujuci ga kako ja nizasto nisam kriva. A on, uvijek mi je vjerovao i branio me. Moj muz je imao sestru sa kojom je bio puno vezan. Mrzila sam je, jer uvijek je nekako bila tu, iako je zivjela na drugom kontinentu.Tada sam to smatrala njenim mijesanjem meni u zivot ako bi se ponekad javila bratu pitajuci ga kako smo. Moram biti iskrena sve sto bih pozelila a da nema kod nas u Bosni moja zaova nabavljala mi  je iz Amerike, tako lijepe stvari dobila sam od nje. Ali kada mi dodje i pocne ga grliti i ljubakati i govoriti kako ga je pozelila, meni je islo na zivce. Ona je dolazila inace samo godisnje jednom. I bila sam nehumana da prihvatim da je to njegova sestra koja ga je pozelila i da joj cini zadovoljstvo da ga poljubi, zagrli…
Djetetu je nikad nisam predstavljala kao omiljenu tetku nego bi u tome uvijek naglasavala svoju sestru…a moja zaova, njoj  je bio ponos sto je tetka, svima se dicila mojim dijetom, i sve je govorila kako nam je snaha lijepo dijete poklonila u familiji, uzivala je da mu kupuje sve sto pozeli.
Nazalost, prosle godine njegova sestra se mnogo razbolila, umrla  je… Moj muz nikada se nece moci pomiriti s tim jer mu je bila tako daleko. Sada se krivi da je mnoge stvari ostao joj nedorecen. A  mene, mene je sada tako sram mom covjeku u oci pogledati jer mrzila sam mu sestru smetala mi je, iskreno receno onih par sedmica koje provede kod svojih roditelja (ne kod mene) i u tih par dana dodje nam u posjetu i to ne da noci ili bismo mi proveli s njom, mene je nerviralo.Uvijek sam mu znala prigovarati kako sa mojom sestrom ne provodimo tako vrijeme, pa je morao pristajati da izlazimo ekstra i sa mojom sekom u vrijeme kada je njegova sestra bila tu.
Drage moje nisam htjela roman pisati ali……..Pokusajte shvatiti sta vam pokusavam reci, ja moram s tim zivjeti, nekoga da sam povrijedila, bespotrebno, nekoga ko me prihvatio iskreno i zelio samo da voli i mene pored moga muza, da me voli kao clana obitelji. Moja svekrva je nakon toga, uh to mi je bilo tesko, kada smo sjedile zajedno, zaplakala, sjetivsi se svoje kcerke, i rekla „barem tebe, snaho moja, imam da mi nadomjestis jednim dijelom moju kcerku“. Bilo me je sramota sama sebi sam govorila da ne zasluztujem takvu paznju od ljudi koje sam bezrazlozno udaljivala od sebe, jer sam sebi ubacila u glavu da ce oni ako se ja zblizim s njima oduzeti mi moj mir u braku i odvesti muza da radi kako oni zele. A oni su svi samo tu da nam pomognu ako nisu mogli to, onda nisu ni smetali.
Gresku sam napravila slusajuci druge kako mi daju savjete, bez obzira sto su to ljudi kojima sam ja puno vjerovala, sad vidim da su mi samo napakostili. Nazalost, svako od nas slusa i pogresna misljena ili ona s greskom, ja sam, naime, slusala vrlo cesto misljenje svoje majke, ali da vam kazem iskreno, kako sam je mogla poslusati kada ona ni sama (ovo tumacim sada kao zena o zeni a ne kao kcerka o majci), moja majka nije znala rijesiti svoj zivot. Cijeli zivot provela je pateci s mojim ocem prateci ga jel gdje otisao da se svalera, itd… Ali, o nesreci svoje majke necu ovaj puta.
Zato mi nemojte zamjeriti ukoliko sam koga pogodila ali zelim samo da kazem, koju sam ja gresku napravila da i vi ako se nalazite mozda u slicnoj situaciji ne ucinite istu gresku. Bolit ce vas kao sto to mene sada boli. Prihvatite familiju svoga muze iskreno ali iskreno od srca koliko mozete,i nemojte ih povredjivati cak i ako su losi prema vama vi im uzvratite lijepom rijecju.

< Poruku je uredio bebbe RR -- 20.4.2010 11:41:05 >

Ne znam šta da ti kažem,ostala sam bez teksta...Ali ću ti reći sljedeće:imaš još jednu priliku ako su oni tako dobri prema tebi budi i ti prema njima...Tako ćeš se bar malo iskupiti za ono vrijeme i slobodu koje si ''krala''svome mužu i njegovoj sestri...žao mi je što ti ovo tako direktno govorim i nemam dlake na jeziku ali možeš pokušati kako je tvoja sveki rekla zamijeniti njenu kćerku,mada je to nemoguće...Takođe mi je žao što si se osvjestila tako kasno ali mi je drago zbog tebe da si shvatila u čemu si griješila...

Ja imam svekrvu,svekra i zaovu i kada mi dođu ne smatram da su dosadni i da će me udaljiti od muža nego ako nam ne mogu pomoći,neće ni odmoći.Čak mi je teško kad ih ne vidim 2 dana,vjerovatno zato što i ja nemam roditelje pa sam relativno usamljena.....

jako tužno. sada imaš pred sobom vrijeme u kojem možeš ispraviti sve pogreške i početi iznova. nadam se da ćeš uspjeti. moja svekrva se ponekad umješa u naš život ali ja uvijek nastojim biti fina prema njoj i braći od mm. Čak šta više on nekada govori protiv nje, jer neće da nam čuva bebu da ja mogu raditi, ali ja ga smirim i kažem da mu je to ipak obitelj i da ćemo se mi nekako snaći...

baš je prije neki dan nevjenčana supruga od mm brata izvrijeđala sekrvu našu bez veze...puklo joj je i svašta joj je rekla..kažu mi da joj to nije bio prvi put...e sad kad čitam ovu priču stvarno je tužna...sad imaš drugu šansu i iskoristi je...

ja znam da kažem što mislim ali uvijek pazim da nekoga ne povrijedim...a moja je svekrva stvarno divna žena i kad sam to ćula poludila sam jer nije uredu da se takve riječi govore jednoj ženi koja se brinula o njenom sinu iz prijašnje veze i sada o svom unuku...trebala bi ona tu priču pročitati pa da shvati da bira riječi...

_____________________________

alex ima 4 godine 2.5.2009
stize nam druga beba :)

hvala drage moje adann,teta berta i mnn,sramota je reci hvala na moju sramotu koju sam podijelila sa vama,ali eto htjela sam reci priznati "nazalost jako kasno"sta sam ucinila jer ne zelim da i druge zene koje imaju slicnih okolnosti ucine isto.Mnogo boli nakon sto uocis da je kasno popraviti to sto ucinis nekome iz zlobe.To je bila moja nepromisljenost i jedna vrsta zlobe,koja je itekako i ostavice do kraja mog zivota griznju savjesti na mom srcu.Ja se trudim i cinim sve kako bi nadomjestila propusteno,ali mene u mom srcu boli ta moja zloba koju sam imala,pogotovu kada vidim svoju svekrvu,svekra(koji su svoju kcer volili ko nikoga)koji mi sa toliko ljubavi pridju a u ocima im se pojave suze kada ih zagrlim.One njihove rijeci koje kazu"lijepa nasa snahica,dijete nase milo..." tada moja proslost i losa djela tek boleee.A tek kada vidim svoga muza koji vrlo cesto stane ispred mjesta na kom stoji sestrina slika i posmatra je a suze mu ocima.Nadam se da ce jos mnogo forumasica procitati moj post i nikada ne naciniti istu gresku nego i one koje imaju mozda slicnih okolnosti popraviti se i uviditi,da familija nasih muzeva je isto tako znacajna nasem muzu  kao i nama nasa licna.Kao sto volimo i ceznemo i uzivamo da smo sa svojima isto tako i nasem muzu ali zajedno sa njim(srcano)treba da pridjemo i njegovoj fammiliji,jer to je i nasa familija licno.

Prvo cu ti pozeliti dobrodoslicu na nas forum.
Jako mi je zao zbog svih desavanja,ali i drago mi je sto si shvatila da grijesis,nije kasno da pokusas ispraviti svoje greske makar prema svekrvi i svekru.Potrudi se da i oni budu dio vas zivota,i pomozi im koliko mozes,jer sad im trebas i ti i tvoj muz,a pogotova vase dijete.Sretno.


_____________________________

Hamza 11.3.2008.

Dobrodosla na nas forum.
I iskreno da ti cestitam na hrabrosti,da napises ovaj post.
Zelim ti lijep zivot i ne gledaj unazad vec gledaj naprijed.I bas kao sto kazes kako mi volimo svoje roditelje tako i nasi muzevi vole svoje.Sretno.


Ja sa roditeljima mm imam jako lijep odnos.Zbog obaveza se ne vidjamo svaki dan ali se cujemo telefonom.Kao i sa mojom mamom.Uvijek gledam da koliko toliko budu ravnopravni kod moje curice.Ucim je da kaze nana a isto tako i baka i dedo.Da se niko ne nadje zapostavljen.

_____________________________

HANA 26.09.2007
SARA 10.12.2012

Stvarno tuzna prica .Zelim ti dobrodoslicu na forum i nadam se ugodnom druzenju.
Sigurna sam da ces ovdje dobiti korisnih savjeta, mada koliko mogu shvatiti iz tvog posta uvidjela si svoju gresku i nastojis je ispraviti onoliko koliko je to moguce. Nikad nije kasno pokajati se i priznati gresku. Zato glavu gore, pomozi  svekaru i svekrvi onoliko koliko mozes. Daj im priliku da budu dio tvog zivota. Sretno u svakom slucaju.
Hvala sto si svoju pricu podijelila sa nama, nadam se da ce svi oni koji  su se barem na djelic prepoznali u njoj, nastojati to ispraviti.

LP


_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Jako tužna i poučna priča. Čestitam ti na hrabrosti što si se suočila sa svojom greškom i što si podijelila to sa nama. Imaš priliku, i vjerujem da ćeš je iskoristiti na pravi način. Ja sam mišljenja da ni muž ni žena ne moraju voljeti rodbinu onog drugog, ali moraju imati respekta, razumijevanja i naravno određenu dozu tolerancije. Ako bismo u svakoj situaciji pošli od sebe sigurno nikada nebismo pogriješili ni u čemu. Ali. . . mi smo ipak, samo mali , obični ljudi.

_____________________________

:-)

melihica-moj otac je umro prije rodjenja mog bratica.tatina slika stoji na vidnom mjestu i zahvaljujuci pricama moje snahe o njemu moj bratic ga voli i pita za didu i kako i zasto je umro.to mozes i ti.svaki put kad uzmes stvar koju si od svoje zaove dobila na poklon kazi svom djeteu da je to poklonila njegova tetka koja ga je voljela najvise na svijetu.uspomene na nase najdraze ne umiru s njima

_____________________________

kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato

Drugu sansu je svak zasluzio ,pa i ti naravno.Zalosno je to da je neko morao preminuti da bih shvatila prave vrijednosti u zivotu ali bolje i ikad nego nikad.
Tvom ponasanju nisi samo ti kriva nego koliko ja vidim da je i tvoja majka igrala veliku ulogu u tome.Mozda od samog djetinjstva je se ponasala prema tvome ocu lose i stalno ga kontrolisala pa je takvo ponasanje i na tebe prenijela.Roditelji nekad isto znaju da pogrijese i netreba ih uvijek ni slusati i vidim da si i ti otvorila oci i da ti je jako zao zbog svega toga.( sorry, ako sam bila previse otvorena ali sam rekla samo ono sto ja mislim, bez ikakve uvrede)


_____________________________

moja su djeca zlatna...
kad spavaju:))

Draa melihice ovo što si napisalame zaita pogodilo ali i natjeralo da malo razmislim,familiju od MM nije da ne volim,ali nisu mi i pretjerano dragi,nastojim da se što manje viđam s njima a nikda nisam pomislila na svog muža,kako je njemu,mada ja kad sam s njima ponašam se fino,nita pretjerano,jer ja nevolim nikme tepati,ljupkost glumiti a kad okrene leđa na njega mahalati,to MRZIM NAJVIŠE NA SVIJETU,a oni su jedim dijelom takvi,tako da ja kad sam s njima moja priča je ono što bi se reklo,iz upljeg u prazno,pričam a ništa ne kažem,mislim da shvatate šta hoću da kažem. Tvoje iskustvo je za mnoge poučno,jer ako nam neko pomaže i voli nas iskreno,ne treba ga odgurivati,nekada to ne razmišljajući radimo,i kad shvatimo neke stvari mislimo da je kasno,ali nije,nikada nije kasno ispraviti neku grešku,treba samo otvoriti srce,pokajati se,piznati sam sebi da si pogriješio i truditi se da to ispravimo i ne ponovimo, a ja vjerujem da su svi oni osjetili tvoju odbojnost prema njima,sada  se potrudi da osjete ljubav s tvoje strane,potrudi se. 

hvala vam svima za srdacne rijeci dobrodoslice na forum.Da sam barem ja licno imala ljepsi razlog svog javljanja,ali....Hvala sto ste procitale moj post.Cijenim vasu iskrenost i zahvaljujem na njoj,svima vama koji ste svoje dragocjeno vrijeme odvojili citajuci i odgovarajuci na moj post.

   Tuzna prica!!!

Nadam se da ces u buducnosti puno toga bolje da ucinis,  ipak i svekrve su necije  majke!   (Naravno da  ima  svekrva sto su  ali u ovoj prici je u mojim ocima tvoja svekrva predivna i brizljiva majka) Pozzz ...



_____________________________

Sarah 26.08.2007
Semir 27.01.2010

Rasplakala si me iskreno... Žao mi je što se moralo desiti nešto ružno, da bi shvatila koliko su ti ljudi bili dobri prema tebi. U mom slučaju, je bilo obrnuto, mog muža je svekrva i njena svekrva čitavo vrijeme huškali protiv mene, ali ja nikad nisam im rekla ni jednu ružnu rijeć. BOG IMA PA NEKA SUDI. Želim da svugdje mogu proći dignute glave, da ne osječan stid. Ja ti želim punoooooooo sreće u daljem životu i zapamti danas je pravo teško neći osobu koja je dobra i poštena, zato kad je nađeš dobro je čuvaj i ti prema njoj budi dobra.

Ovo je jako poučna priča i mislim da bi je trebale pročitati sve žene koje su aktivne na temi svekrva-sve kriva. Nek malo razmisle šta rade i kako se život može okrenuti pa da poslije žale.

[Sadržaj poruke je obrisan]

[Sadržaj poruke je obrisan]

Meliha, ljudi griješe, ali ljudi mogu i popraviti svoje greške.
Čini mi se da si ti na pravom putu.
Nema potreba za tolikim grizodušjem, jer ti nisi nikada uvrijedila njegove roditelje, to što si imala takva razmišljanja rezultat je spleta okolnosti, pogrešnih savjeta, i tvoje rastrganosti između svoje i njegove šire porodice. Možda je u tvojoj podsvijesti postojala blokada emocija, možda si stvarala pogrešnu sliku, osjećaj da bi prihvaćenjem njegovih izdala svoje roditelje i sestru.

Naučila si svoju lekciju, i sada je vrijeme da kreneš dalje.
Nema vage u medjuljudskim odnosima.

Melihice tvoj post je za mene dosao u pravi trenutak, ...Vec 4 godine sam u braku i nastojala biti dobra sa mm roditeljima, svekrva mi je jako ljubomorna osoba na sve i svasta i to je prenijela i na svoju kcerku, vrijedjali su me mnogo puta na razne nacine i nikada nisu dovoljno vjerovali da smo ja i mm sretni jer je uvijek mislila, mozda i sada to misli da mm vise voli mene nego ja njega, jer je on dobricak itd... da ne skrecem s teme imala bih svasta napisat, poenta je u tome da sam peko svega prelazila i nastojala da bude harmonija u nasim odnosima mada ona nikada nije za mene tako govorila lijepa nasa snahica itd, dok jednostavno nedavno poslije poroda, u meni se sve promijenilo prema svekrvi... puklo je u meni, nakon ne prestanka ubadanja na razne nacine, jos sam dobila osjecaj da sam im samo trebala da im rodim dijete jer je jedino u familiji poslije 40 godi... umjesto obratno da me postuju i pokazuju dragost oni me samo gaze... sada nemam zelje da je vidim, nocima ne mogu da zaspem jer razmisljam o njenim zajedljivim rijecima tokom dana, u meni se javlja nepoznati osjecaj mrznje, ne zelim to nositi u sebi , grizem se tako da si me razbudila na neki nacin u sta bi to moglo preci ako nastavim ovako...
Moram reci da sam i sama sestra koja je udaljena od svog brata i dozivljavam isto od svoje snahe sto si ti navela za sebe... on ne smije ni prici meni a kamoli dozvoliti da ga zagrlim neobavezno jer sam ga pozelila samo Allah zna koliko puno.... tesko se nosiiti sa svim tim, zato molim Boga da pomogne i tebi a i meni da budemo zaista one osobe kakve smo bile prije cak i bolje..

< Poruku je uredio milomoje -- 20.4.2010 11:23:10 >

_____________________________

-Sada nas troje slavi rodjendan u januaru !!! :)

bas ti hvala sto si sa nama podijelila ovo iskustvo..mnoge trebamo nauciti nesto iz ovoga

_____________________________

N&N

[Sadržaj poruke je obrisan]

[Sadržaj poruke je obrisan]

[Sadržaj poruke je obrisan]