Ja sam odrasla u kuci, onda sam nekoliko godina zivjela u stanu, a kako sam se udala, opet sam u kuci i mogu reci da kucu nikad ne bih mijenjala za bilo kakav stan! Kuca je potpuna privatnost, kuca je toplina, dom, a u stanu sam se, kako jedna forumasica napisa, uvijek osjecala kao u nekoj kutiji iz koje jedva cekam da pobjegnem MM i ja imamo nasu kucu, hvala Bogu, koju trenutno opremamo i skoro smo sve zavrsili. Zasad zivim u drugoj kuci sa njegovima, ali ta kuca je stvarno ogromna i zajednic mi ne predstavlja nikakav problem. Pogotovo sto znam da cu za koji mjesec ako Bog da useliti u SVOJU lijepu kucicu. Makana je u pravu kad kaze da je kuca bunar bez dna, samo ulazi i ulazi, i uvijek ima jos ponesto da se kupi i doda, ali kad na kraju pogledam sve sto smo nas dvoje stvorili i u cemu cemo aBd sa nasom djecom jednog dana uzivati, sigurna sam da se sve isplati. Uz to, MM jako voli uredjivati okucnicu, da sam po tom pitanju skroz rahat. Dogovorili smo se davno, moja obaveza je kuca, a njegova okucnica Posadio je prelijep cvijetnjak, ruze penjacice, sareno cvijece, jorgovane, pokoju vockicu... Ma prava mala oaza vjerujte A kad taj sav raj usporedim sa sivim zgradurinama, komsijama namcorima, malenim balkonima koji bi trebali predstavljati i zamijeniti bastu i avliju... Neka hvala, u stan ne bih, pa ni da mi ga poklanjaju
< Poruku je uredio lejlas30 -- 6.9.2008 13:21:07 >
_____________________________
Tri godine u braku
1. ICSI = 0
Gospodaru moj
Podsjećaj me stalno
Da je neuspjeh iskušenje
Koje prethodi uspjehu