Jednom davno sam napisala nesto na ovaj fazon, ali evo opet cu.
Da ne bude zabune, i da me opet ne napadate bez razloga, evo obrazlozicu par stvari na koji ja nacin razmisljam.
Ovako ja razmisljam, sto ne znaci da bi svi trebali, ali pratim neku logiku.
Kao prvo i osnovno u zivotu treba se skolovati, srediti situaciju sa poslom, stati na SVOJE noge, obezbjediti SEBE i naci sebe u zivotu pa tek onda uci u nesto zajednicko.
Kao drugo, kad ovo prvo imas sve sredjeno, onda ces lako uci u brak i zajednicki zivot i sve ostalo ozbiljno zapocinjati u zivotu.
Kao trece, kad ovo dvoje sredis, znaces sebe cjeniti i svoj trud, rad i doprinos u zajednici, bilo to finansijski ili fizicki ili emotivno.
Kao cetvrto, kad pocinjemo da kupujemo nekretnine, auta, sitnice u kucu, znaci ZAJEDNO tome doprinosimo, i OBADVA imena na tome svemu stoji. Osim naravno, ako sam sama prije braka kupila sebi auto svoje pa samim tim i samo moje ime stoji na tome.
Kao peto, kad dodju djeca, rad oko djece je zajednicki, 50/50. Mama je mama i uvijek ce biti samo ona mama, ali i tata je neki valjda glavni k....
Cjeni se rad i jednog i drugog partnera, svako na svoj nacin bude pohvaljen.
Kao sesto, kad vec dodje do raspada braka, nazalost, da se islo ovim jednostavim redosljedom, i sam razvod braka ce biti laksi i podnosljiviji i pravedniji.
Ne kazem sad, ima i groznih razvoda gdje su partneri inatlije pa sve rade jedno drugom u inat i svadjaju se za svaku sitnicu. Ja samo ovdje pricam o nekim "normalnim radnjama".
_____________________________
“It takes a long time to make it simple.”