Da malo podignemo temu . Anushka, nadam se da je nogica prošla, kao i negativno raspoloženje.
Mi smo ok, vikend proveli na planini, na +19, i spavali pod jorganima. Zato je bilo malo nervoze po povratku, aklimatizacija na ove nemoguće gradske uvjete. Stoga, sljedeći vikend opet bježimo, ali na more. Fino u petak s posla, do nedjelje, da se iskupamo.
Ema je ovih dana skroz dobra. Nije bilo incidenata nakon onog tobogana, srećom. Planina joj je baš godila, pogotovo jer smo bili sami, bez društva, pa je imala svu nepodijeljenu pažnju i mame i tate . Jučer popodne me u šetnji zamoli "mama, moji te, ademo u mekatoj". Kad smo došli tamo, kaže hajdemo u lift, pa se popeli i onda kaže "moze ji se Ema sisat". Ja stala, gledam je, valjda je skontala da spominjem da je ovih dana nekad trebam odvesti, ali čekam da moja frizerka dođe s odmora. Inače sam je uvijek prije vodila u KS. Rekoh, može, i sjednemo i ona se ošiša bez ikakvih problema. I još kaže teti "faja teta, doba ti je cetka" . Nisam se mogla načuditi je li to moje dijete, kojem treba priča i priprema na sve. Doduše, i dalje imamo trzanje ruke i trčanje na cestu, ponekad i nosanje kad smo u šetnji, ali možda i to prevali nekad, ovako iznenada.
Na tuti je sinoć sjedila i sjedila i samo kaže da ne može ona kakiti u tutu. I nema priče dalje i do daljnjeg . Uff....
Inače, osula se od znoja i sad to pokušavamo sanirati. Možda malo i more pomogne.
A novost je da smo se počeli raspitivati za vrtiće od jeseni, po 4 sata dnevno prvih par mjeseci, da ni njoj ni nani ne bude velika promjena. Samo se nadam da možemo naći nešto na Dobrinji ili Vojničkom, kako bi mi bilo lako podići je prije spavanja. Budući da MM radi u gradu i ima auto, ali se nikad ne zna kad je pauza, ta opcija grada mi ne odgovara. Elem, sretna sam jako da smo napokon odlučili i objavili namjere, valjda će se nešto naći u blizini.
Nadam se da su sve bebe i mame (i tate) ok. Šaljemo pusu!
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.