Ne znam kako kod vas, ali ovdje proljece jos nije stiglo. Bude dan-dva lijepo, a onda kisovito danima. Danas se spustila kisa i nema namjeru jedno duze vrijeme stati,a taman sam pomislila kako je kraj losem vremenu, da mozemo svaki dan izlaziti van, cak smo nabavili i traktor da Ivan moze voziti, ali avaj...
Mi smo dobro, sto se opsteg zdravlja tice. Preko dana lose spavamo, a o hrani da i ne pricam. Hrani se samo mrvicama. Samo bi se igrao, igrao, igrao...
Moja pupa raste svakim danom. Od 11.06. definitivno krecem na intezivni kurs njemackog jezika i da vam pravo kazem, jedva cekam da mrdnem malo s mjesta, jer mi je dosadilo biti stalno u stanu, ne komunicirati ni s kim osim s ukucanima. Ma, eto, da imam i ja svojih 5 minuta.
Sto se stana tice, eto jedan smo kao izabrali. Dvosoban je (veci mi ne treba da se ne bi ko jos uvalio), ali postoji jos troje zainteresovanih za njega, pa ce vlasnik odluciti u ovoj sedmici kome ce ga dati. Ma tesko je naci stan kao da ga dzaba trazimo. Cini mi se da ga svi lako nadju, a mi nikako. Bas mi se sve zgadilo oko toga.
Aazra, tesko mi je i sa Ivanom i sa stomakom skupa, jer sam sad u mnogim stvarima ogranicena. Moram se osloniti na druge, a ti drugi niti imaju strpljenja, niti znaju zamijeniti me kada je u pitanju briga oko Ivana i pomoc oko toga. Kud mi hormoni rade 100 na sat, kud mi sve ide na zivce, kud nista ne ide kako treba...
Nasa princeza, bas su zanimljivi kad pricaju. Ivan isto cesto govori ''pepeljara'', ali on to nekako zapetlja i stvarno ima smisla kada kaze. Ma smijesni su skroz. E, kad je iskljucio kablo, meni vatra siknula iz usiju. Da sam ja samo malo nasvrljala, pa da mogu ponoviti, ne bi bio problem, nego se ja ko prava raspisala na dugo i na siroko, kad ono samo crno ispred mene. Toliko sam se zanijela u pisanje da nisam osjetila kad se provukao ispod mojih nogu, zavukao pod sto i iskljucio. za hrabricu.
Anushka, bas ti je dan ispunjen, ali sto je najbitnije ima nekog ritma. I Ivan kao i Alen jos uvijek lupa glavom od zid i ako ga neko naljuti (najvise baba) udari glavom, nije bitno u sta. Jos nije poseo da grize. I meni je drago da sam ponovo sa vama. Bas sam juce pricala s rodicom i rekla joj da mi ne zamjeri sto ju ne zovem tako cesto, jer nekad budem zauzeta oko Ivana, a nekad mi bude puna glava svega, pa nemam zivaca ni za sebe. Tako je i sa RR. Neka ti imas svojih 30 kvadrata i svoj mir. Ja bih pola zivota dala za taj mir, jer znam da bih bar pola zivota zivjela u nekoj sreci, a ovako stvarno nisam sretna. Jesam sretna sto imam zdravo dijete i dobrog muza, kojih volim neizmjerno, ali druge stvari bacaju sjenu na tu srecu. Skontaces sta hocu reci. Malo sam se zapetljala.
Kanita25, cestitke za rodjendan sa zakasnjenjem.
Medic slatki, i nas u julu ceka ta vakcina i ja sam vec u brigama kako ce to izdrzati, jer je zadnji put bas plakao. Srce mi se slomilo. Ivan je do sad svaku vakcinu primio u rukice. Nekad odjednom dobije dvije, po jednu u lijevu i desnu ruku. Sad ce dobiti ovu i nema vise do vrtica, tj. do 3. godine, tako je to bar ovdje. Najsretnija bih bila kada bi htio da jede voce, ali nece. Jedino hoce u kasicama, ali to vrlo rijetko i par kasicica. Jedino bi banane s mlijekom pio non-stop, ali dam mu samo jednu flasicu dnevno, jer nekad ima proliv i kaki neku sluz, pa kontam da nije od toga.
Valjda vam se drugi put javim s lijepim vijestima, sto se stana tice.
Cmoka svima.
_____________________________
Jedina pahuljica koja je sletila 21.12.2008. godine, sletila je u moje narucje i zove se Ivan.
S jesenjim liscem dosla je i Antea 28.10.2010. i sletila u mamine ruke.