Dobro jutro!
Moja bebača velika je jutros toliko sikila, da me je sasvim razbudila, pa sam ustala u pola 7, a ona sada spava:) A, sreća da se je sve to tako desilo i da sam ustala, jer Anja je, što nikada, prespavala, pa da meni nije bilo sumnjivo i da nisam ušla u sobu, zakasnila bi u školu. Ma, vazda nešto s dječurlijom, malom i velikom.
Prije dva dana sam vidjela dva dječaka, nepovezano, ali isti dan. Jedan, četvorogodišnjak, je imao obje ruke u gipsu, od ramena do šaka, jer ih je slomio kada je pao sa bicikla, a drugi, trogodišnjak, je pao kod kuće, na balkonu, izbio su gornje jedinice i dvojke, i razrezao unutrašnjost usne tako da njegova mama kaze da ima dvadesetak konaca u unutrašnjosti usta koja su potpuno izobličena od otoka! Kada to čovjek vidi, fakat se uplaši!
Hvala vam svima zza utjehu, a i za čestitke za ovo RR na nicku. Sega, dodaše mi "prezime", a ja ga nisam htjela mijenjati niti dodavati ni kada sam se udala. Svakoga stigne:)))))
Anushka, nadam se da će ti put proći najbolje što može. S djecom uzrasta kao što su naša je najteže putovati, jer, kako si rekla, premali su da im nešto dokažeš, a preveliki da ih sasvim fizički obvladaš, ali, polako, pa ćete uspjeti, kao što ste i sve do sada. Alen je lijepo visok, masala. A sto se tice hrane - razumijem te i ne znam sta da ti kažem. U biti, znam da se im apetit tokom druge godine smanji, ali ponekad me izludjuju te mini količine hrane. Ema jede sve, sve rado proba (osim onih bebećih kašica - zitarica), jede cak i Anjine punozrnate zitarice, ali sve su to tako male količine. A kada smo u prodavnici i kada neko gleda oduševljenje kada ugleda hranu i počne je imenovati rekao bi pojede dijete k'o velika. Ljudi se okreću kad počne uzvikivati: "Mami! Mesek! Pupi! Mami! Bane! Mami! Lada!..." i sve se čudi i rukom pokriva usta:))))) Anushka, zasto je Alenu okrnjen zub, to nisam skontala?! Ema se sadda manje buni kada je vrijeme za pranje zuba, ali, svakako je ne mučim, peremo ih samo ujutro i naveče. Po danu samo ako je jela kakve slatkiše.
Enna, moje uspomene na Emino rodjenje su, iako je bila baš mrvičak, lijepe. Ali, na porod s Anjom imam teške uspomene, i, što kažeš, stalno se vraćaju. Ali, to je dio života. Treba gledati u svijetlu budućnost, a sve što je bilo, svakao je prošlo... Vjerujem da imaš pomiješane osjećaje što se tiče odrastanja, ali, svaka faza nosi nova uzbuđenja, nove brige, ali isto tako i užitke. Vjeruj mi, jer znam.
Dinciii, kako je Hana?! Je li i ona u klubu brbljivih djevojčica?
Majo78, kod vas nema brige, usisano je garant:) Meni je usisavanja preko glave! Morate li i vi usisavati svaki dan, ili je to samo moja muka?!
Eto! Poljupci i pozdravi cijeloj dragoj generaciji!
_____________________________
26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!