Ovako žene moje,
mene je, bez nekog posebog povoda, presjekla jaka bol u donjem dijelu leđa, bila sam na poslu, gdje uglavnom sjedim, znači nikakav poseban napor. Bol je bila jezivo strašna i nije puštala neko vrijeme ni sekunde, da se meni pomračilo pred očima i svu sam energiju usjemrila da ne padnem u nesvijest. Kolege su me umivale hladnom vodom i kad sam došla sebi, muž me odnio u hitnu.
U hitnoj od trudne žene bježe kao od kuge, pa su me poslali nekoj dežurnoj ginekologici (a njoj sam došla u pola tri, pobogu pred kraj radnog vremena) pa mi je naltene s vrata samo dala recepte za Deep Relief gel (ibuprofen+mentol) i apaurin 2mg.
Gelom se nisam mazala, popila sam par apaurina prvi dan, kad su bolovi bili najgori i kad mi se desna noga oduzela skroz. Naveče je mama (koja i sama kuburi s išijasom) radila s mojom nogom neke vježbice, savijala je u koljenu i mrdala lijevo-desno i to me je toliko popravilo. Znači, noge privlačiti prsima do granice boli a onda ih mrdati lijevo-desno. Također sam se borila da ustajem i radim neku vrstu fizičke aktivnosti, negu blagu, blagu varijantu razgibavanja donjeg dijela leđa, jer mi je najgore bilo kad samo ležim i ne mrdam. Jesu bolovi za onesvijestiti se, ali vrijedi - brže prođe i tačno osjetim kako se neki dio lakše pokreće. Pomogli su i apaurini da se mišići malo opuste, ali nikakav pain killer nisam koristila. Moj doktor kaže, nijedan lijek nije 100% siguran u trudnoći, jer ništa to nije dovoljno dobro ispitano, tako da ih treba izbjegavati dokle god se može. Također mi je pomogla masaža, i to malo grublja, da podstakne cirkulaciju u tom dijelu kičme i noge, vuneni šal oko krsta i vruć termofor.
Znam da dosta trudnjača pati od išijasa, da li sto se beba nasloni na živac ili zbog težine na kičmi, zato sam htjela napisati šta je meni pomoglo
Ja sam jos uvijek na bolovanju i i dalje sam ograničena u pokretima, ali mogu sama do wc-a i frižidera a trudnoj ženi su te dvije kote jedino bitne
< Poruku je uredio palachinken -- 13.4.2011 9:23:22 >
_____________________________
Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong