IZVORNA PORUKA: SailorMoon
Ja i mm eto abd planiramo bebu i vec smo se dogovorili da ce beba odma u svoju sobu ici.
Jer mi je nakraj pameti da spava samnom (iz razloga sto je vec ivana navela) a da stavljam njen krevetic u moju sobu nema smisla, zasto, pa zato sto bi razmak od mog kreveta do njenog bio gotovo isti kao da je u njenoj sobi, jer su odma vrata do vrata.
Planiram da kupim ko onu americku fotelju koja se ljulja za dojenje. A isto tako sam od dosta zena cula da nema potrebe da se djete kad predje 6 mjeseci noci doji ili hrani.
Ni moja mama mene nije noci hranila i nikad nisam sa njom spavala u krevetu.
De ti tu bebu čim se rodi iseli iz stana.
Nažalost, mi ne možemo planirati, što sam i sama shvatila tek kad sam rodila, već bebe same određuju svoje potrebe, a ne te žene koje pričaju, jer svako dijete je drugačije.
Mi smo što se tiče spavanja imali razno-razne faze. Prva je bila do 6. mjeseca, ujedno i najlakša, kad je čitavu noć spavala, budila se oko 6, pola7 da doji i nastavljala. Nismo je ni nosali, osim vani u slingu, ležala je, puuuno dojila i spavala po danu. Onda faza do desetog mjeseca, kad je i dalje spavala u svom krevetu u našoj sobi, samo je ubacila još jedno buđenje oko 3-4.
Potom, najteža faza od 10mj. pa do godinu i tri mjeseca, kad sam se budila bukvalno tupa od bola jer mi je čitavu noć ležala na rukama i dojila.
I nakon ukidanja noćnog dojenja sam se razrahatila, budi se jednom, dam joj čaja, vode, i oko 7 je prvi put podojim. Sad spava do našeg kreveta sa spuštenom ogradicom, drži se svoje strane, a ujutro nas budi skokovima u stomak, koji je to tek šok.:) A kad napuni dvije onda ćemo vidjeti kakvo će stanje biti da je odvojimo u drugu sobu.
Biću tu za nju, pa makar ne spavala do škole i makar ja bila sva pregažena. Maca moja.