Bjezi bambi isplaka se ziva.diiivna je prica,da su ti zivi i zdravi pilici i da samo najbolje docekas od njih

_____________________________

30.05.2012 02:20 Hana
03.07.2014 07:40 Ejna

draga Bambi sva se najezi,vjeruj da placem jer me ova prica tako puno podsjeca na moju sa mojim E.,hvala Allahu pa nam je objema pomogao i dao nam zive i zdrave sinove...ljubi ti svoj mali zamotuljak

_____________________________

Mamino sunce - 26.12.2009
Mamin smjesko - 20.01.2015

Joj Bambi, nikas nisam pročitala na forumu nešto s takvom napetošću kao tvoju priču. Sva sam se naježila i raznježila.
Da ti bude živ, zdrav , srećan i uvijek na ponos

_____________________________

Ubuntu! (ja sam zato što mi jesmo)

moja porodjajna prica ima samo jedno zajednicko sa prethodnim- sretan kraj i zbog toga je pisem
pisem zbog sebe, mog S i one koji su bili uz mene i pisem sad jer sam spremna proci opet kroz najljepse i najteze trenutke

termin 01.04. ja hB super i odem malo mami
vratim se isti dan nista se ne desava
03.04. ustajem i iz dna duse pomisljam kako zaista ne mogu vise, nije mi bilo tesko, bila sam nestrpljiva
poslijepodne osjetim curenje, pretpostavljam da je plodna voda, ne panicim, javim se dr i odem u bolnicu, primi me dezurni dr, pregled, tlak visok, pita me jel me strah, kazem da jeste, pita cega, ja kazem infekcije, on pogleda u sestru i namsijase mi se a ja ostah
u 1h mi puca vodnjak, kontarkcije cijelu noc i ujutro se smirise, dr me pregleda, otvorna 4 prsta i odlazim u predradjaonu
vec 04.04. cijeli dan gledam na sat i nadam se da je to datum rodjenja moje bebe
dr odlazi sa smjene, dolazi drugi i nema ga cijeli dan
sestre nas stavljaju na ctg a moje kontrakcije uvijek prije il poslije, na ctgu nista!
oko 22h rekla bih i da su mi kontrakcije jace i redovnije ALI NEMAM KOME! nigdje zive duse do 00:30, pojavi se setra i odvede me u salu
pogledam 00:45 i pomisljam kako je proslo 24h od pucanja vodenjaka
babica dodje i da mi upute, poslusam je al beba ne mrda. na glavi se stvorio naboj, beba visoko,i odlazi, vrati se pokusa ponovo,galami sto beba ima naboj na glavi, kaze da sam ja kriva za to, da legnem na bok i tiskam a ona opet ode, napon za naponom ali bespomocno iako se ne predajem, pozovem je, ona zove doktora, stize i doktorica, pokusaju, ne ide, doktor upita dokotricu za drip a ona prevrnu ocima, u medjuvremenu sestra donosi papire da potpisem ctg, a meni se ruke tresu, jedva drzim olovku i opet ostah sama a nagoni sve jaci, jedan za drugim
dolazi sestra po mene, gledam na sat 3:30h, odlazim u salu za cr, tako s naponima prelazim na drugi krevet, doktor mi govori da disem, nakon toga mi rece da ce me uspavati, ja ucim i znam da je Uzviseni sa mnom...
budim se, voze me na krevetu, pitaju me znam li sta sam rodila, govorim "djecaka" kaze sestra "jeste, tezak 3450" pitam za duzinu-ne znaju, pitam jel iko javio mm, kazu nije
dolazim u sobu i skupim snagu da zamolim neku tetu da mi da telefon, nazovem mm i mamu iako jedva govorim i umor me savlada zaspah opet
kad sam se probudila zamolim sestru da mi donese bebu i cekam... ulazi na vrata, prekriven pelenom preko stomaka, crn, debeljuskast, prelijep, cist-Selim je i isti babo! da mi ga u narucje, nazovem mu selam, kazem elhamdulillah i da ga Allah cuva

nije ovo najljepse porodjano iskustvo, ali je moje, i jedva cekam aBd slijedece

_____________________________

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovjek trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom a zemlja obnavlja proljećem.


S~proljeće~ 05.04.2014.
S~zvijezda smijalica~ 06.03.2017

Ananasko
Nek ste vi nama živi i zdravi,ostalo se zaboravi.

_____________________________

"Ako se ikada budeš konsultovao sa svojim egom, postupi suprotno od onog što ti kaže taj pokvarenjak."

Bambi draga moja sta vas je snaslo

Hvala Allahu dragom pa je sve iza vas...zeno moja borac si znas

neka si me rasplakala nema veze

Bambi raspalka i mene,hB pa je sve dobro završilo.

_____________________________

"Ako se ikada budeš konsultovao sa svojim egom, postupi suprotno od onog što ti kaže taj pokvarenjak."

Draga moja bambi,oplakah ]..hvala Bogu da je sve uredu na kraju...Ljubim..neka su zdravi i zivi,sve troje....

_____________________________

11.08.2009. - Ameen

23.02.2014. - Dima

"Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje placenih poslova,uzevsi u obzir da je placa- cista ljubav."

Bambi .... rijecu su suvisne , samo hB pa je sve prelijepo zavrsilo

_____________________________

Život je prekratak ili predug da bih dopustila sebi luksuz da loše živim

Bambi hrabrice nasa.... jedna tuzna prica sa sretnim zavrsetkom hBg. Uzivajte sada

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

Draga Bambi i mene rasplaka.
Da budete zivi i zdravi, sretni i veseli jos 100 godina i da uzivate sa bebacem u svakoj sekundi



_____________________________

Mamino sunce, maza, zivot i sreca...
R 17.10.2011.

Moja Bambi odavno me nista nije rasplakalo kao ova tvoja prica....hvala Bogu dragom da je sve zavrsilo kako treba....


_____________________________

L. 04.12.2009.
E. 19.03.2015.
Moje princeze

Ananasko

_____________________________

L. 04.12.2009.
E. 19.03.2015.
Moje princeze

Bambi, ja sam se živa isplakala.
Hvala Allahu pa je sve prošlo kako treba.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

[Sadržaj poruke je obrisan]

ananas, što sam ja 'smaknula' da si i ti carica ...
Predivna priča, a najslađe mi je i ovo 'jedva čekaš opet' .

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

Evo da i ja podijelim svoju porodjajnu pricu, poslije tri mjeseca, konacno sam prestala se plasiti i postaje mi lakse pricati o tome. Kraj je sretan bez brige :). Termin mi je bio 25.06. al naravno taj dan nista se ne dogadja, ni sljedeci dan nikakvih naznaka nema. Petak, 27.06 budi me moj muz, spremio mi dorucak u krevet, kontam kako je samo divan i rasplacem se naravno. Al imam neki cudan osjecaj, odem u wc kad ono sukrvica na gacicama. Odemo mi u bolnicu, nakon pregleda ustanove da je porod poceo al da idem kuci i vratim se kad kontrakcije budu na svakih 5 minuta i tako vec sat vremena. Bolovi pocinju oko 16:00 h, nisu strasni, daju se istrpiti. I tako da kasno u noc kada su se spustili na 5 minuta razmaka, odemo imi u bolnicu, prikljuce me na ctg kad ono ni traga kontrakcijama, nikakvu bol ja vise ne osjecam. Naravno posalju me kuci, kako sam sjela u auto tako mi se kontrakcije vrate. al idemo mi kuci probati odspavati. Noc prolazi u bolovima, ne uspijevam sastaviti ni sat da odspavam. Ujutro opet prema bolnici jer sad bolovi postaju veci i veci, ctg ocitava kontrakcije al otvorena samo jedan prst sto opet nije razlog da ostanem u bolnici :( .
Da napomenem da je bolnica udaljena pola sata voznje, kontrakcije u autu koje je u pokretu su strasne. Dodjemo mi kuc, moj divni muz mi spremi kupku po preporuci doktora, i stvarno mi malo olaksa. Bolovi su vec jaki i uspijevam jos uvijek disati kako sam u skolici ucila. Tako mi sjedimo kuci, pokusavam jesti al ne ide :(. U toku dana spuste se kontrakcije na 2 minute i mi naravno put bolnice, vec ja placem, nemam snage, molim za carski itd... Potpisala sam da zelim epiduralnu al se ona daje kad je zena otvorena 4 prsta. Pregledaju me i dalje otvorena 1 prst, uzas, nikada se gore nisam osjecala. Vec strasno boli a ne otvaram se nikako.
prikopcaju me opet na ctg, i tu ja uspijem malo zakunjati. Kad najednom nastaje haos, ulaze 3 doktora, prikopcavaju me na neki apRat, govore muzu brzo joj odjecu skinite. Ja naravno pocinjem plakati( veliki sam placo), i pitam ih sta se desava, govore mi da nema bebinog pulsa. Pogledam u muza on me cvrszo drzi za ruku i govori sve ce biti u redu. tu mi daju adrenalinsku injekciju, koja ubrzava otkucaje mog srca sto utice na bebine otkucaje, i stvarno ubrzo ctg poce opet pustati onu divnu melodiju mog malog srca. Kazu mi da cu ostati na posmatranju jer ukoliko se ponovi idem na carski. Tu smo proveli opet neka 3 sata i sve je bilo ok osim sto sam ja i dalje otvorena 1 prst, a bolovi strasni. Kazu, one najgore rijeci, idi kuci?!?! kako? kad znam da mu je srce stajalo i da postoji mogucnost da se opet desi. Osjecaj fuj, odvratan, bespomocan.
Prestala sam brojati, al posljedni put dolazimo u bolnicu, vec nisam sposobna ni hodati, muz me vozi u kolicima. Dolazimo u odjeljenje na pregled kazu 1 prst. O pa zar je moguce, vec sam oko 35 sati u bolovima a i dalje jedan prst otvorena. Dosla je nova babica koju sam nekako izmolila da mi da epiduralnu iako nisam dovoljno otvorena, i stvarno ona pozove anesteziologa, i daju mi i tu slavnu epiduralnu i drip. Pocnem se ja otvarati, sljedeci pregled, kaze babica 4 prsta otvorena ja prosto ne mogu da vjerujem da je konacno krenulo. Uspijem ja odspavati malo, kazu trebat ce mi snaga. Bude me da mi probuse vodenjak, super, meni drago jer sve su to naznake da cu uskoro ugledati svoje sunce malo. Plodna voda crna, ne zelena nego crna. O pa zar i to da nam se desi. Vidim babicin zabrinuti izraz lica, objasni mi da je dijete u opasnosti i da ne zna da li ce biti ok. Ja jednostavno ne vjerujem sta mi se desava, osjecam se tako da vam zaista ne znam objasniti, tuzno, jadno, strah me, bespomocna sam...
Krenu meni nagoni, konacno, u sebi samo molim Bogu da je sve ok sa mojom bebom. Pa zeljno je iscekujemo, kuci je sve spremno za naseg malog Benjamina. Zelim da bude zdrav, jako to zelim. Guram ja na kontrakcijama, neke predisem, poslusna sam i slusam babicu, zelim iskreno da pomognem da mojoj bebi sto lakse prodje taj dio poroda. kazu ne spusta se dovoljno i da ce upotrijebiti vakum. U sobi samnom, mojim muzem i babicom su jos tri doktora, jedan koristi vakum a dva skacu na moj stomak i pritiscu bebu da izadje a pri tome se odguruju nogama od zid. Moj muz kaze da je njega boljela gledajuci. i vjerujem da jeste. U zivotu toliku bol nisam osjetila, iz mene su izlazili krikove kakve u zivotu nisam cula.
Vidim glavicu svog djeteta i samo ga molim da zaplace, to je sve sto trenutno zelim, i krenu plac naseg Benjamina. Pogledam u njega pa u muza i ne vjerujem da je gotovo. Doktori ga pregledaju i kazu mi savrsen mali djecak, 52 dug i 3,5 tezak. Malo vremena smo proveli u inkubatoru al jako jako malo.
Svaki dan zahvaljuem Bogu na moja dva djecaka, mog velikog koji je cijeli porod proveo uz mene i bio moja najveca podrska i mog malog koji trenutno spava i mami nedostaje pa jedva cekam da se probudi :) ludo pa zivi

_____________________________

29.06.2014 02:28 Benjamin

draga Vildana hB pa se sve dobro zavrsilo,meni je duze trebalo da napisem,al mi je od tada puno lakse
uzivaj sa svojim djecacima!

_____________________________

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovjek trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom a zemlja obnavlja proljećem.


S~proljeće~ 05.04.2014.
S~zvijezda smijalica~ 06.03.2017

Hvala drage moje.
Vildana pa mi slicne price imamo. Hvala Bogu pa su obje sa sretnim zavrsetkom. Ljubi Benju.

_____________________________

25.03.2004. rodila se moja Bini
24.12.2009. rodio se moj Nane
19.08.2014. rodio se moj Mini

Da i ja napisem svoju pricu...12.10 bio termin..nista se ne desava kap ni prethodnih dana..otisla sa svojom curom na glasanje pa na kafu i pjehe kuci popodne...navece legla oko 10 i po a prije se okupala i Majlu s muzem skupa..probudi me nesto u 12 ipo noci, vidim da sam mokra dole..kazem muzu da izgleda puca vodenjak i da se spremi..kako ode u wc nastavlja voda niz noge..vidim cista je..tusiram se brzinski obucem, mm vec zove sveki da sidje pred zgradu i da uzme majlu..polazimo, nista ne boli, zezam se s muzem e jesam poletila a nigdje bolova..ni rekla to nisam presijece me trud vidim na mobu 00 i 41.. Pratim na mobu sljedeci za 3 min i tako redom..vozimo se, mma hvata panika hocemo li stici u Mo a mene uzima muka jer vidim sa svakim trudom vofa ide..kazem muzu auto na dubinsko odvezi..ulazimo u Mostar skracuju se na 2 minute, sve jaci i jaci..pred bolnicom izadjem mokra sva, hladno mi muka mi idemo na 2 sprat..kazem babici rodicu..ona me zeza puno se ti smijes ne boli tebe..ma rekoh smijem se jer mi je drago sto cu roditi..kazem joj da mi je voda tekla sa trudovima i da sam prvi porod brz imala..ona zove doktora neki mlad specijalizant stize, meni vec bolovi razudarili u zivot..on kaze samo 3 cm otvorena ali je suha..na drip ukljuciti odmah u radjaonu..vidim na satu 2 i 5.. Mm ostaje u cekaoni..kaze da me voli i da cu ja to brzo..idem s babicom u radjaonu, drzi me za ruke, divna zena hrabri me, u nekim momentima kad su bolovi postali sve gori govori mi vristi slobodno, udaraj me..ne trpi..ja kazem ko da ce mi to ppmoci..pogleda me dole izadje na hodnik i dreknu porooodd..dolazi onaj mladi dr kazu tiskaj sad o ne sjeci.nego do kraja..ja radim sve kako mi kazu..beba ne izlazi...babicca govori dr moram sjeci ne gura ga nista..kazem radite sve sto treba neka ziv i zdrav izadje...rezu me..napinjem se do besvijesti..izlazi plavusan stavljaju ga ma mene tako mal i tako moj...posteljica odmah izadje na dr pritisak na stomak..place moja beba, placem i ja pd srece cestitaju mi..kazu svaka ti cast trpeca si..ma neka sam svakakva nek je on meni stigao..rodjen u 3 i 15 kao i seka..isto 13. Datum a dan ponedjeljak..igre sudbine sama kazem usivaju me..ja pitam je li sve ok..kaze babica jeste duso ne brini..bolje da tebe boli guzica nego bebu glava...proce to sve...bices ti dobro...i evo hb sve bolje i bolje..

_____________________________

M&M

Sreću čine male stvari...

Mhiskica
Divna prica

_____________________________

Mamino sunce, maza, zivot i sreca...
R 17.10.2011.

za sve mame i

Vildanab, ako nije tajna... U kojoj bolnici si se porodila? Mene iduce godine ceka prvi porod u Becu, a ukupno treci

eh evo da i ja svoju pricu napisem nakog godinu dana...dok nisam zaboravila..ko da se to moze ikad zaboraviti.

petak, predvidjeni termin poroda bio mi je 6.10. na kontrolu dosla 4.10-tog ujutro, to jutro moja doktorica je bila u mabulanti, pogleda me kaze samo si 3 cm otvorena. cijelu tu sedmicu imala sam blage bolove, ali nista redovno i nista strasno. vec sam bila pomalo nestrpljiva..vala samo da ne prenesem, to mi je bila glavna briga. vec sam sama sebi bila dodijala onako ogromna i teska...a i mrvica sve nemirnija u stomaku bila, nit sam spavala, cini mi se samo sam hodala iz wc-a u wc. kaze dr to jutro, idi sad setaj fino, ako ne pocne do nedjelje ujutro dodji u 8 ostavit cemo te i poroditi. e reko super! i ja se zaputim sa jezera ne skenderiju pjeske, pa odatle na grbavicu, pokupim mm, odemo u kupovinu, pa na senvic na rucak, sve pjehe. i na kraju kuci. divan suncan i topao dan. dosli kuci, malo se mazili, koliko su gabariti dozvoljavali, meni pred kraj trudnoce vala nije bilo do "druzenja" , pa smo uglavnom samo onako lezali jedno do drugog i uzivali. oko 19 stavimo film da gledamo, mm me uslika, i sad imam tu sliku, sjedim ja na kaucu a stomak se spustio do koljena..ne znam kako nisam skontala kad sam pogledala sliku da ce tad. ama skoooz dole sisao, tacno se vidi da je pocelo. oko 20 vidim jaci bolovi postaju, ustajem hodam po kuci. mm pita jel pocelo, ma reko nije nisu redovni. ne ide to ovako...hodam hodam, cucnem, naslonim se na zid rukama, hodam. naidje bol i ja kruzim kukovima. vidim ne popusta. ponovo uzmem mjerim, izmjerim jednom 7, pa 6 min pa opet 7...sacekam jos malo opet izmjerim ono 4 mn.. vec je 22 sata, hajmo reko mi za svaki slucaj. uzimam kesu, polako do auta i gore. mm me ostavlja ispred ulaza, on ode da parkira. neka me hladnoca uhvatila, drhtim sva, sto od hladnoce sto od uzbudjenja. ulazim, mlada doktorica za stolom, pita sta je...reko mislim da je poceo porodjaj. u to stize i mm kaze hoce da bude na porodu. to smo vec prije dogovorili i on izvadio nalaze. mene primaju,njemu kazu da ide kuci zvat ce ga kad bude vrijeme. onda ide mjerenje, klistir i sve po redu. kontrakcije na 2 min a ja otvorena samo 5 cm. kaze mi dr nece ovo tako brzo, odmaraj i disi. smjestaju me u sobu u kojoj su trudnice kojima ce mm prisustvovati porodu. sama sam, nema nikoga tu. tamo cujem neke zene zapomazu. oko 00 stize hitna, haos svi trce, zena se dere da ne moze, da ce umrijeti, za minutu dijete place..kontam jadna sta ne mozes vidi sto se brzo porodi..ja sutim i disem. malo me vec strah, ucim sve sto znam...sestice me obilaze i prate. oko 01 dolazi mi dr kaze sad cemo ti probiti vodenjak, evo ti tel zovi muza, nakon ovoga vise neces moc. kaze iduci trud koji naidje bit ce mnogo bolan. kontam sta ti je zeno, mogu ja to..soremna sam kao vojnik. zovem mm i probijaju mi vodenjak. i zaista iduci koji je naisao je bio toliko jak da sam povratila od bola. sreca mm dolazi za par minuta. uskoro pocinju naponi al nisam jos otvorena, kaze dr predisi, ni slucajno ne guraj. i disem povremeno pustim neki jauk, ali tih, izvinjavam se sto sam ga pustila, kaze sestrica sta se izvinjavas ona do tebe se dere ko luda, a mene nesto sramota, mm me drzi za ruku...naponi su me unistili, sjecam se iskreno samo bola i kroz sve to glas mm-a. uci cujem, ne razaznajem suru al znam da uci, miluje me, kaze da sam hrabra, cujem po glasu da mu se place...mene samo boli...-kazem mu idi zovi ja cu gurat pa makar, moram, tijelo mi samo gura. osjetim drhtaje, osjetim bebu kako gura. on odlazi po nekoga, dolazi sa nekim mladim dr. kaze on nema sanse da se otvorila prvorotka je, predisi. kaze mm ona vise predisat ne moze pregledaj je, ja se samo trudim da ne guram. i zaista on pogleda, ustade, izadje i vrati se sa onom mladom dr, jednim starijim dr i babicom kaze otvorena skroz. guraj prvo na desnoj strani. guram! konacno, kao da mi cijeli zivot ovisi o tome. mm me drzi za ruku i guram. kaze dr okreni se na ledja i opet. nastavljam, trudim se al vec vidim nemam snage. babica, divna zena, da joj Allah sve najbolje da me hrabri, doslovno navija za mene. kaze doktore puci ce, on dodje i reze me. i dalje guram. al beba ne izlazi. mm mi govori hajde hajde mozes, ali ja vise ne mogu, nemam zraka, crni mi se, kazem past cu u nesvjest, sestra me malo dozove, kaze samo jos malo. guram guram, mislim u sebi izlazi vise, kontam kolika je pa nece da izadje. kaze mi doktor sad gurni, moras izasla je glavica al zaglavila se, beba se pti, moras gurati. to me dohavizalo, ona ne smije da pati, udahnem i guram i to je to...moja bebica stize u 03 i 15. pada mi glava, nemam snage ni da je pogledam, ni da zaplacem. cujem nju da place, sestra govori da je sve dobro, bila sam dobra kaze. dodaju mi je, privijam je na grudi, mrvu malenu, ona se dere iz sveg glasa. mm se sali kaze svi su prstici na broju i malo lici na gargamela. meni je najljepsa. odnose je, posteljica izlazi. pocinje sivanje, bolno, predugo sivanje. tri puta je babica donosila konac, sivao me je cini mi se satima onaj mladji specijalizant. mm me drzi za ruku, i dalje....moja stijena. nakon sto je gotovo, on odlazi a ja ostajem sama na stolu da odmaram. nakon sat dolazi ona doktorca mlada, sklanja gaze, pa ona jos krvari kaze..nije me zasio dobro :( zove starog doktora, pogleda, kaze moramo ponovo. sta ponovo? ja vise ne mogu. place mi se...dosta mi je. dolazi opet babica, kaze duso samo jos malo. kaze doktor moramo te malo rasiti pa naci gdje krvaris..i opet sve ponove. opet bol, pitam se gje je moja beba, gdje je mm..mislim na njih da ne placem. nasli su, pukao mi grlic, a onaj lik nije znao naci. zasiju i gotovo. posalju me u sobu, hocu da ustanem, ne mogu. izgubila krvi, manta mi se. prenesu me na krevet i tu cekam. svanulo je vec, u sobi dvije vesele mamice vec setaju, bebe uz njih, ja ne mogu. beba negdje, ne daju mi je dok ne stanem na noge. obilaze me sestre, jedna za drugom..divne su bile i hvala i zauvijek. u 10 dolazi jedna kaze jesi vidjela bebu, pocnem plakati, reko nisam. kaze sad cu ti je malo donijet. donese moj mali mirisljavi smotuljak, drzim je, gledam, mirisem..blago moje. kazem sve je vrijedilo jer je onda tu i dobro je. priblizava se posjeta, natjeram se da ustanem, odem u wc, uspjela sam. zuji mi u usima al nisam pala u nesvjest. na posjeti mi ne daju da drzim bebu, al mogu da stojim kraj nje kod onog stakla. svi moji su tu, gledam mm, on razumije, on sve zna, drago mi je da smo kroz to prosli zajedno, sama cinjenica da je bio tu pomogla mi je beskrajno. on i danas ne moze da se nacudi sta je vidio..kaze nikad mi nece biti jasno kako, gledao sam glavicu kako izlazi, i kako vade bebu..i opet mi izgleda nemoguce. kaze tek sam cijenim zene i vidim kroz sta prodjete...ako ikada ponovo budemo imali dijete zelim da bude uz mene opet, nekako je lakse..ne znam kako al jeste.
ponekad mislim da mi se porod nastavio 20 dana poslje kad sam zavrsila na hitnoj operaciji slijepog crijeva, pa onda sa dijagnozom tromboze desne noge. cini mi se da sam bila u bolnici cijelu vjecnost i da sam svoju bebu upoznala tek sa 2 mjeseca...neke ruzne stvari uzele su nam prve mjesece njenog zivota, obavijeni su strahom, tugom i boli..al eto sad nastavljamo dalje, volimo se i mazimo. da li je za trombozu krivo lezanje nakon poroda i to sto nisam mogla ustati odmah na noge tih par sati...ne znam. ko je kriv sto su pogresno rekli da imam napad slijepog crijeva, a bila tromboza..ni to ne znam. od bruku doktora koji su me pregledali nikom nije plao na pamet, da pogleda. najbolji izgovor je da se tromboza u preponi desne noge zaista manifestuje slicno kao napad slijepog crijeva. slucajnost da sam imala visoku temperaturu od upale mokracnih kanala doprinjela je pogresnoj dijagnozi. da li se sve moglo sprijeciti sa par inekcija kleksana u porodilistu ostaje da se pitam...moj porod zaista jeste bio brz, i sam porod nije mi bio strasan kao sve ovo nakon njega. da je do poroda htjela bih jos jedno dijete uskoro..ovako mislim da vise nikad necu pozeliti. od necega lijepog ostalo je gomila gorkog ukusa i straha.

_____________________________

Pile moje, pace moje malo....lafce moje :) 05.10.2013

Nakon svega što sam preživjela prije nepunih pet godina sudbina i onaj koji nam je kroji je za mene poželio nešto najljepše što se može poželjeti jednoj ženi. Sve ono bola i tuge što je donio prvi porod, a znate sve vi koje ste plakale i tugovale zajedno samnom i neustrašivo me hrabrile da ostanem jaka svojoj maloj djevojčici/ za one koje ne znaju moja prva porođajna priča nalazi se na forumu dvojke,trojke..razgovori o svemu po malo, negdje oko 60 str./, izbrisala je jedna divna sarajevska noć u kojoj sam na svijet donijela još jedno malo, mirsno klupko...
Eh, odakle da počnem...Sarah je danas velika i pametna djevojčica. Ima nepunih pet godina i jako hirovitu narav, valjda je tako što naslijedila od svoje majke . Mislim da me je upravo ta osobina spasila da ne učinim, u tom najbolnijem trenutku u svom životu koji mi je u jednom danu darivao toliko sreće i isto toliko tuge, nešto ludo, glupo...Moje srce je bilo prepolovljeno jedna polovina je živjela i bitisala sa Sarah a druga je bila njegova...mog sina kojeg nisam vidjela a kojeg sam u istom tom danu kada sam dobila moju princezu, izgubila. Mislila sam da je sve gotovo i da više nikada neću smoći snagu da prođem kroz sve još jednom. Ali život nam uvijek donese pokoje iskušenje...Tako je i meni 13. januara 2014. godine jednu malu tačkicu na ultrazvuku . Danas je ta mala slatka tačkica, brate veliki momak sa nepuna dva mjeseca i 5 i po kila, koja je obasjala naš život 19.09.2014. godine.
Tog januarskog dana, kada sam saznala da pod svojim srcem nosim još jedno malo biće u isto vrijeme osjetila sam neopisivu sreću i neopisiv strah. Uzela sam sebi za pravo da nekoliko sati ta značajna životna informacija bude samo moja - odvela Sarah u igraonicu, naručila veliki makijato i zapalila svoju posljednju cigaretu...Odlučila sam. Kada bih vam pisala šta sam sve prošla, mislila i smislila za tih devet mjeseci nebiste mi vjerovale...Ali jedno nisam...to što sam činila u prvoj trudnoći i što me je skupo koštalo...Doista, moja trudnoća je bila kao i prva sa malim razlikama, idealna. Udebljala sam se dvije kile više nego prvi put, imala više povraćanja i mučnina a činjenicu da nemam niti jednu striju na stomaku, butinama i grudima i pored enormnih kilaža od preko 30 kg zamjenile su vene - koje su bile i evo sada ostale strašne....Mora neki maler! Moje misli i molitve su bile upućene samo Njemu ... da mi da snage i pameti da ovo dijete iznesem na svijet a da mi ne podari iskušenja razmišljanja o svemu što bi moglo biti. I dok su druge, mlade i sretne trudnice razgledale svoje bebe na 4d, iščekivale da saznaju pol, pripremale opremu za bebu...sve što sam i ja činila..ja sam samo strepila da li će sve biti uredu i niti jednom mi nije napamet palo da pitam kojeg će pola biti moja beba...Nekako sam majčinskom intuicijom osjetila da će ovog puta sve biti u redu. To mi je davala snage do posljednjeg dana moje trudnoće.
I da taj veliki dan tj. noć je došla...Sarah je imala jaku gnojnu anginu pa sam sedam dana prije po cijelu noć dežurala. MM nije mogao pomoći pored tri posla pa je istinski bilo neumjesno da se žalim na nespavanje...on ne spava kako treba pet godina...Eh da, da bi ublažili udarac razmaženoj jedinici i princezi na zrnu graška iskantali smo i posljednju kintu na njenu princeza fazon sobicu, je kapitalizam i sve mora biti uniformisano! Zato beba nije imala ni gegica kad se rodila! No, beba je seki kupila sobicu! Ona je njome oduševljena i tako ponosna. Zaboravljam da kažem da je beba kupila i bicikl ... i još koju glupost...I taman dok sam navlačila baldahine na njenom krevetu i smjetila je da spava...planiram kako ću napasti jednu teglu ajvara iz frižidera i mislim se opet njen antibiotik u gluho doba, koji me vrag natjera da ga dajem u četiri poslije podne...Dok sam išla ka kuhinji osjetila sam nešto toplo po nogama...i gle čuda znala sam šta me čeka.

_____________________________

Sarah, mamina i tatina princeza stigla je na ovaj svijet 16.02.2010. godine
Dani, mamin i tatin princ stigao je na ovaj svijet 19.09.2014 .godine
Iza tuge vedrije je nebo...iza tuge čistija je duša...

Ali kao iskusna drugorotka nigdje mi se ne žuri. S obzirom da sam blizance rađala prirodno pet i po sati gladna i žedna ...da izvinete prvo sam se dobro najela. Jeste da sam govorila da ću prije nego što krenem u porodilšte pojesti kilu bureka...doobroo masnog, niti jedna buregdžinica nije bila otvorena u 12 sati no sve drugo je bilo dostupno. Muž će negdje oko jedan poslije ponoći s posla. E da i kontrakcije sam lagane dobila prije prsnuća vodenjaka no tada sam mislila to su lažne. Nakon redovnih kontrola kod dr. Murtezića nije bilo govora da ću roditi u terminu 20.09. a ne još dan prije. Beba je bila dosta i preeeedosta visoko a ja začepljena ko karabin...kod mene djeca kad se uhvate ne popuštaju niti hoće napolje. Pa zamislite rodila sam prirodno blizance svako preko tri kg u 38 na 39 nedjelji trudnoće . Eh, za nekih sat vremena skontah ja da bogme ovde ništa nije lažno. Prvo, ni stvari za bolnicu nisam spremila...počeh da se sabiram po kući i skupih sve osim papuča kojih zainat nigdje...Probudim curicu, da joj dam antibiotik i kažem da mama ide po bebu, istuširam se i mm na telefon vrlo casual ko samo da vidim dokle si. Naravno hiljadu pitanja pa šta je pa šta je ...ama ništa beba dolazi idi čovječe po mamu da ostane sa malom!!!!
E u tom trenutku me uhvati strah i od tog silnog straha počeh sva drhtati, inače pritisak mi je cijelu trudnoću bio uredan kada su ga tu noć na Jezeru izmjerili 150 sa nešto...Uredno ponesem peškirić sa sobom za sjedište ...neće ga niko osim mene ribati...Samo da dodam da ni goriva u autu nismo imali a pumpe ne mogu sipati sad u 00.00. Ma šta da vam kažem krenulo nas! Bolovi su jaki sa nekom 10 min pauzom. Dolazim u prijemnu ambulantu..mladi vrlo uglađen i ozbiljan specijalizant uzima anamnezu i čudno me gleda...ko gdje da me ova potrefi u smjeni...Samo tri prsta otvorena... Samo da dodam, u naredna 24 sata otvorila se samo prst i po više!!!!24 sata bolova, svaka vizita samo lezi nisi dovoljno otvorena. Ama to ste govorili i prvi put pa je dijete u meni prodisalo...Vide da se u mom slučaju i sa mnom u ovim stvarima ne treba šaliti. A vala sam se sa ženama napričala tu noć i sutra do sedam i svaku kontrakciju pravilno predisala misleći samo da moje nerođeno čedo dobije dovoljno kiseonika. A žene ko žene, tu noć saznah mnogo tužnih priča ali, brate dragi, i onih u kojima je glavni problem bio kako se klistirati i kako urediti bebi sobicu, u kojoj boji obojiti zidove, gdje staviti stolicu za dojenje i sto za presvlačenje...ama mislim se ženo, dojit ćeš i presvlačiti na 26 drugih lokacija, brini se kako ćeš roditi živo i zdravo dijete.
Bolovi su konstantni sa istim razmakom i niti mogu spavati niti hodati. Ujedno gladna sam a sa sobom nisam ponijela ni keks ni sok. Noć je prošla u konstantnim ctg praćenjima i vađenju krvi. Vizita u pola šest ujutro, dr. Imširija čestita na prirodnom porodu s blizancima čitajući s kartona...vidite žene ugledajte se vi koje tražite nepotrebne sekcije....U meni sve vrišti porodite me...strah me je za moje dijete! Plakala bih ali svi bi mislili od bolova...Druga vizita, aman, ko da smo u Švarcvald klinici, jer bilo ih je još. Moj unezvjereni pogled podržao je riječi dr. Godinjaka – porodite ženu, šta čekate...Mobitel neprestano zvoni...ja nemam snage da im kažem da čekamo...jer čekali smo i prvi put...Treća vizita...posljednji ctg nije uredu...traže konzilijarni...nekog s Dip-a angiologa...dva kleksana...i opet nemoj ništa jesti. Molećivo gledam i jecam dr. Dekovića, Nikulina, Murtezića i Katicu šta je s mojom bebom...je li sve dobro...porodite me molim vas...Nikulin se našali ama nećemo te nositi na leđima u salu. Moje tijelo drhti od straha..mene viš ništa ne boli. Dr. Katica poznaje moj slučaj i sve što se dešavalo u prvoj trudnoći i na prvom porodu. I da sto života živim nikada mu neću moći dovoljno zahvaliti. Ja ću te poroditi, reče, problem je što nisi dovoljno otvorena i što je beba užasno visoko, ali se ništa ne boj ja ću doći po tebe za jedan sat, carski ne smijemo raditi radi mogućih trombova jer su vene eskalirale...


_____________________________

Sarah, mamina i tatina princeza stigla je na ovaj svijet 16.02.2010. godine
Dani, mamin i tatin princ stigao je na ovaj svijet 19.09.2014 .godine
Iza tuge vedrije je nebo...iza tuge čistija je duša...