SdZ...

Jos ljepsu pricu nisam procitala, SdZ

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

sdz, diiivno

_____________________________

<3 Ljubičica <3 21. 4. 2010. u 15:10h (3400g, 52cm)

*Pahuljica* 7. 1. 2014. u 20:15 (3450g, 54cm)

Macak mali 23.12.2015. u 21:20 (4100g, 57cm)

All I ever wanted
All I ever needed
Is here in my arms

Ljubimo mi vas.
<3

_____________________________

<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...

Ja sam imala veliku srecu da sam imala pravo lagan porod i cijela trudnoca mi je prosla divno. Radila sam do 20.aprila termin bio 22.aprila.Super sam se osjecala, redovno vjezbala, mnogo setala, dobila sam ukupno 10 kg. 22 april dosao ja se osjecam odlicno, spremim se odem na kafu sa drugaricama, malo na vilsonovo u setnju..kontam necu ja jos..prijateljica sa mnom ode na jezero na ctg i prime me u 15.00 ctg uredan beba odlicno. Doktorica me pregleda vaginalno 3 prsta otvorena..kaze boli li te nesto..ja govorim ne..mislim imam neke cudne bolove povremeno ali nisam racunala da su to trudovi jer su bili zaista izdrzivi..kaze doktorica sutra u 8 dodi pa da vidimo da te porodimo..kontam super moj malac ce biti terminska beba :)..dodem kuci u 16 sati..zakuham pite..pocnem da razvlacim jufku, osjetim da se bol pojacava a vrijeme izmedu skracuje..muz dosao kuci ja sutim nista ne govorim zavrsavam pite i stavljam da se peku, odem da se istusiram i nasminkam, sve trpim i dobro se drzim..torbu jos jednom pregledam, obucem se i tespih u ruku:)))vrijeme je ...mjerim sebi razmak vec je na 2 minute..pite se ispekle..kazem muzu idi po auto i smiri se..polako samo trebas mi smiren :)..muz otisao po auto ja za to vrijeme uz stepenice niz stepenice..boli ali ne tako strasno..komsija me sretne na stepenicama pita kako si ja onako vesela govorim da idem da se porodim..on se smije ne vjeruje..ulazim u auto..do jezera 10 kontrakcija ..razmak 2 min. Dolazim gore na prijemno, prima me doktorica aida ..puta izvoli zadto si dosla..ja opet veselo..da se porodim ona se smije..ko ti..ma daj..koja si sedmica..ja govorim termin mi je danas..zena ne vjeruje..pa boli li te pita...ja govorim boli ali ne tako strasno..ona opet u cudu..pa hajde sjedi kaze..ma necu bolje mi je da stojim kazem..kaze ona mom vec zbunjenom muzu zena ti je heroj..pita ona mene svasta zapisuje podatke ja i dalje pribrano odgovaram..muz daje nalaze svoje jer je zelio da prisustvuje..odobrava sef..i on odlazi da ga pripreme..meni doktorica kaze skini se da te pregledam da vidimo jesi li ista otvorena..ja se skidam sjedam na stol, ona nesto sa sestrom se zeza..pregleda me jednom..pa ne vjeruje...pa opet..a meni kontrakcija aaaaa...kaze ona hitno u salu 9 PRSTIJU OTVORENA..ja u cudu..zezas govorim kaze ona ne hitno u salu hoces mi se ovde poroditi...:)klistiranje ja govorim kako god hocete moze a i ne mora jer sam bila u wc kuci..odrade mi brzinski klistir bez veze nema nista :)... Odmah u salu ulazim u 20 i 30 muz vec ceka pired kreveta..cim sa legla..noge u zrak :))..i odmah ajmo Leli gurajjjjjjj...ja ne kontam sta mi govori jer ja guram vec odavno...gledaju one kazu divnoo ide beba je gotovo pa tu..muz mi brise celo..ljubi me ..mazi po kosi..i govori mi u uho da me voli i da budem hrabra..njegove rijeci i prisustvo su mi mnogo znacili..:))pita me babica koliko je procjenjena beba..kilaza..ja govorim 3kg.. Kaze ona ok sama guraj nema potrebe da ti pomazem mozes ti to sama..ona i doktorica uzese stolice i sjedose i gledaju..i govore mi kad da guram...i ja gurammmm iz sve snage..imam osjecaj da cu eksplodirati..disem kako sam naucila na vjezbama od samog picetka...i zaista pomaze...skoncentrisem se sama na bol i kad mi organizam trazi da guram ja i guram bez obzira sta mi oni govore..osjecam da sam sama u sali..ja i bog dragi..sakrila sam tespih..drzim ga oko ruke cijelo vrijeme ucim sve sto znam..pomaze mi jako...samo os jednom cujem..STANI...Ne guraj...opet me pita babica koliko je beba procjenjena..opet govorim 3kg..kaze ona neee ovo je veca beba..sad polako slusaj mene sta ti govorim i radi tako..ja se prepadnem ne kontam sta se desava..kaze ona guraj..pa stani..pa ona nesto radi..osjetim da me masira...kontam ejjjjj pa masira mi medicu da ne bi pukla...kontam u sebi..divno..hvalaaa:))..gurajjj gurajjj gurajjjjjjjj...i ja guram..osjetim da gubim dah..umorna sam ne mogu vise..kaze babica Leli glava je vani..jos samo jedan molim te...i ja udahnem skupim zadnji atom snage i gurnem najace...i ploooopppp..osjetim kako izade iz mene nesto toplo pa onda nesto poveliko...topla je bila voda koja mi je tek tada otekla, a to poveliko je bio moj sin...moja ljubav na prvi pogled..odmah je zaplakao i pogledao me svojim vragolastim velikim okicama..kao mamaaaa tu sammm evo me...:) ljubim ga..divan je..vidi se zdrava beba..babica mi pruza ruku i govori svaka cast zena si zmaj..rodila si sina 4 kg i 55cm dug u 21 i 41:))porod mi je trajao sat vremena ..usla sam u salu u 20 i 30:))rodila u 21 i 41.....muz je bio cijelo vrijeme i super se drzao..nisam mogla da vjerujem 4kg..kako cijelo vrijeme su mi govorili 3kg i to jedva jer sam ja dobila samo 10 kg ukupno...59 imala na pocetku, na porodu 69..nakon svega ostala mi 2,5kg koje sam izgubila u prvoj sedmici nakon poroda..apgar 10/10..dosli su svi doktori da vide mog sina iznenadenje te noci:))nakon poroda izlazi posteljica cijela i sve uredu, usiva me 1konac, i odlazim u sobu..niko nije vjerovao od djevojaka koje su se vec porodile da sam ja tako lako rodila i to 4 kg..pretezno su se sve napatile..od umora odmah sam zaspala, spucala sam odmah cokoladu:) i odmorila se koliko sam mogla..bude me i donose mog sincinu..mamin ponos:)) moj Arijan..moja terminska beba:) nisam se bojala i radila sam sve sto su mi rekli na vjezbama i eto imala sam porod kao po knjizi..

_____________________________

Beba je nešto što u sebi možeš nositi devet mjeseci, na svojim rukama tri godine a u srcu do smrti......

22.04.2014..21:41..rodilo se mamino sunce..moj Arijan
27.11.2015..očekujemo seku ili bracu abd

SdZ, LILLO divne price, emotivne

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Sdz, lilo, divne priče, svaki put kad čitam ovdje postovo ponovo negdje u dubini mozda i stomaka prođem prođajne bolove, hahahaha,

znači 28.6. je rođena još jedna račica, SdZ rodila si Lavicu, to ti moram kazati, ja sam rođena na taj datum, i vjeruj mi koga god znam da je tada rođen to je veliki borac.

Kako se cura zove

kad sam ugledala plusic nisam znala dal da se radujem il da budem tuzna.Trudnoca prosla kao i prva mucnine,povracanje,mirovanje i ostale peripetije,Termin bio 28.06 a ja sam se nadala da ce mamu obradovati 25 za rodjendan ali nista.S pregleda na pregled s kontrole na ctg i tako u krug.
termin prodje nista se ne desava,i Hanu sam prenijela 5 dana.kad god odem na kontrolu kazu samo sto nije.
Al nije...

u utorak kontrola kaze dr otvorena 3-4 cm da i da dodjem u srijedu ujutro da to zavrsimo.Ujutro ustanem i kontam ma necu jos,neka dok ne krene.Navece okupam Hanu i uspavam,dan prije mi rece dr da je beba u zdjelici ,znam da joj je tijesno.
Udje na net vidim na fb Senada sestra online,posajem joj poruku gdje je sta radi,ima li posla,kaze radi ujutro do 8,i da je opet tu tek u subotu.Hm voljela bih da ona bude tu kad se budem poradjala,bas mi je pomogla prvi put.

12 sati ne mogu da spavam,lezim tako do pola 2,mm ne spava.Ustao da sehuri,udjem u kuhinju sjedem snjim on jede a hrana jede njega.Kao da zna sta smijeram.Posaljem Senadi opet poruku pitam ima li guzve da dodjem da se porodim.
Spavaj,nisi normalna odgovara ona.
Hoces li me odvuci da se porodim,pitam mm .njemu nije dobro,preznoji se,kaze da sam luda,
Hocu ici necu ici-dvoumim se.
udjem u sobu h spava,pocnem plakati kako cu je ostaviti.
mm dobio proljev,preznojava se,zovemo njegoovg brata da dodje ostati sa hanom,idem roditi,placem a sutra ce postati seka.
Pridjem poljubim je,placem idalje,ona uzdahnu kao da zna da je ostavljam.
Ostavljam je ali vraticu se.

Djever je dosao,uzimam torbu,hurme jedem,pijem zemzem i krenusmo.
mm pjeva vozi brzo,ne zna sta ce,pita me jesam sigurna,mislim na Hanu,vidim ni njjemu nije dobro.Ulazimo u bolnicu,zvonim,izlazi neka sestra pita sta zelim.
Dosla sam da se porodim rekoh joj,imam bolove-lazem.Izlazi Senada smije se,hajde bujrum govori.
Rade ctg,mjere kukove i ostalo,dodje dr idalje otvorena 3-4 cm,pita imam li bolove,opet lazem da su svako 10 min.
smjestise me u sobu,cimerka se porodila spava,rodila blizance.
Lezim vec je 3 sata,dr ode nesto promrlja sestri.Cimerka rece nece ti nista ujutro prije 6.

ooo ne,ustanem trazim Senadu,sta cu sad govorim joj,ona se smije.odoh kuci rekoh,htjela sam se poroditi dok si tu,ona me lupi po guzi kaze idi lezi.
legnem posaljem mm poruku da sam budala sto sam dosla,zaspim,
Dolazi dr 6 sati,ulazi gleda me ginekoloski kaze isto,pita imam li bolove reko svako 10 min,jesam li spavala rekoh jesam,kaze onda nemas bolove.Vidi da supljiram,trazi da prokine vodjenjak.
Prokinuo je vodjenjak,stavise mi brounilu,i dadose drip,bolovi krenuli,disem,disem.prolazi
Jedem hurme ,pijem vodu,Moram u wc ,ustanem,hodam,bolovi traju.Dodje dr nakon 15minuta gleda me kaze 8 prstiju.spusti drip do kraja i ode.Bolovi jaci,disem,mislim na hanu,saljem mm poruku booooliiiii.
Drugi stepen disanja,disem jako boliiii,ucim,
7:20 ulazi Senada pita hocu li se poradjati dok je tu,hocuuuuuuu.imam li nagon da tiskam imaaaaaaam.Idemo u salu,ulazim,mislim na Hanu.

Penjem se na sto,Senada govori da je slusam da me ne sjeku,gledam na sat 7:30.cekam bol dooooolazi dajem napon,booooli.
Vide usi,krupna beba,opet booool drugi napon,osjecam izlaziiii,dovim,Molim Allah da ne umrem,olaksanje izasla je odmah.
Ne place,pitam senadu sto ne place,kaze sad ce,čujem je place.Hanina sestra,crna ,mrka,majkina druga cura,sva modra,patila se.pitam senadu jesam pukla kaze nisi,kakvo olaksanje.
Gledam na sat 7:40.vagaju je 4550 duga 57.
stavljaju mi je na prsa,mirisem se,nazovem joj selam,zhvaljujem Bogu sto je izasla,placem,placem.
Gotovo je,vracam se u sobu,sretna,zovem mm ne javlja se.drugi put se javi,rekoh rodila sa,on place,cujem Hanu,placem opet.
jedva cekam kuci da vidim Hanu,fali mi.Sretna sam...


< Poruku je uredio hapymum -- 17.7.2014 13:16:20 >

_____________________________

30.05.2012 02:20 Hana
03.07.2014 07:40 Ejna

SdZ, LILLO, hapymum, prekrasne priče, rasplakaste me... Pogotovo hapymum, jer i ja imam dječaka koji će ako Bog da ostati kući da čeka bracu ili seku... Imam osjećaj da će mi to biti najteže...

Da su vam živi i zdravi i hairli...

_____________________________

28.05.2011, Jedan i jedan su jedan :)
05.07.2012. Dva i jedan su opet jedan. A. :)

Prelijepe price.
Prica od SDZ me bas dojmila, puna je emocija. Preletih misem preko tickera, pise da je 43 sedmice i 3 dana trudna , vakat da se promjeni.
Valjda se i ja ako Bog da tuspasim ovdje.

_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

Hapymum rasplaka me. Divna prica
10 min prolazno vrijeme

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

sdz i happymum samo da znate da placem...
za vas i cure.
i ja sam pocela pisati svoju, pa valjda zavrsim...

_____________________________

11.05.2010. Princeza
20.06.2014. Princ

"Making the decision to have a child is momentous. It is to decide forever to have your heart go walking around outside your body"

Patka vam vaseg cure, rasplakaste me totalno. Pogotovo ti hapy sa svojom Hanom

_____________________________

25.03.2004. rodila se moja Bini
24.12.2009. rodio se moj Nane
19.08.2014. rodio se moj Mini

Predivne price... Toliko emocija... Uvijek me dirnu duboko u srce sve ove rijeci, a posebno kada mama opise prvi pogled upucen bebici....



_____________________________

Mamino sunce, maza, zivot i sreca...
R 17.10.2011.

divne price

_____________________________

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovjek trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom a zemlja obnavlja proljećem.


S~proljeće~ 05.04.2014.
S~zvijezda smijalica~ 06.03.2017

Dugo ocekivani datum bio je 15.06. S obzirom da sam skoro cijelu trudnocu imala kontrakcije i bila otvorena, mislila sam da ce ranije. Ali moja djeca jednostavno nece da se rode na vrijeme . U ponedjeljak sam otisla na kontrolu, kaze doktror da se jos uvijek nista ne desava i da cemo cekati da krene samo od sebe. Doda jos da cu morati svaki dan dolaziti na kontrolu do poroda. Toga sam se najvise bojala, jer jednostavno me hvatala panika od svakodnevnog cekanja na preglede, a i od samih pregleda. U srijedu 18.06. sam bila na kontroli, otisla po dijete u vrtic i dosla kuci da pravim rucak. Pocinju bolovi, ali kako zurim da spremim rucak jer imam goste, ne stizem da pratim kakav razmak imaju. Bili su poprilicno jaki da sam par puta sjela da odmorim. Nikome nista ne govorim jer kontam nema sanse da je krenulo, rekao bi doktor taj dan na kontroli. Krenem da spava oko ponoci, a boli i dalje na nekih 15 minuta. Nemogu da zaspim, ustanem istusiram se, malo jedem i cekam kad ce doci bar na 7/8 minuta da idem u bolnicu. Ali nekim cudom bolovi prestaju. Ja u 6 legnem i zaspim. Probudila sam se oko 9 odem na kontrolu i kazem doktrou da sam imala kontrakcije cijelu noc. Uradi mi ctg sa tokom, kontrakcije se uopste ne registruju. Uradi mi ultrazvuk. Sa bebom sve super, spremna za rodjenje, dosta krupna vjerovatno preko 4 kg. Kaze ako do sutra ne krene u subotu ce me ostaviti da izaziva porod jer nece rizikovati da beba bude prekrupna. I doda jos da mogu ocekivati da pukne vodenjak. Bolova taj dan vise nije bilo. Navece sa mm prvo prosetam od Carsije do Skenderije i nazad, a onda dodjemo po curicu kuci i ponovo istu turu. Kontam ako se od ovog ne porodim nista sam. Istusiram se i zaspim. Probudim se oko pola 6, odem u wc i vidim da mi je ves poprilicno mokar. Sjetim se da je dr. rekao da je moguce da vodenjak pukne pa pomislim da je to vjerovatno to. Ja ipak sacekam da odem u bolnicu u 7 i 45 kada mi je rekao da dodjem na kontrolu. Zaspim i skoro zakasnim. Izlazim iz kuce, curica ostaje sa nanom. Dajem joj obecanje da cu joj praviti palacinke za dorucak kad se vratim, a ona place i govori brzo se vrati nedostajat ces mi. Dok se vozimo prema bolnici razmisljam o njoj i o tome kako nema sanse da danas ostanem u bolnici, pa cu uspjeti ispuniti obecanje. Razmisljam i o tome kako cu sebi kupiti krompirusu u Jami jer umirem od gladi. Dr me pita ima li bolova, ja kazem ne, ali mislim da mi plodova voda ide. Pregledom ustanovi da je doslo do prsnuca vodenjaka i da sam otvorena 3 psta. Kaze da ostajemi , nema smisla da me vraca kuci jer je termin vec prosao, probit ce vodenjak i bolovi ce krenuti. Izadjem da kazem muzu, pocinjemo plakati. Nemozemo vjerovati da nasa bebica dolazi. Pocinjem se tresti, nije me strah, ali razmisljam o mojoj curici i o palacincima. Zovem mamu da ide kod nje jer svekrva mora na posao, i kazem joj da napravi palacinke za dorucak obavezno. Presvalcim se i dajem muzu stvari, a on me podsjeti da nisam nista jela. Krisom pojedem cokoladicu. Urade mi klistir, probiju vodenjak i u pripremnu sobu. Kontrakcije su pocele, ali ja ih jedva osjetim. Sat vremena hodam po sobi i povirujem na sat u hodniku. 15 minuta. Dr svako malo dolazi da vidi kako sam i pita kakva je situacija. Nepromjenjana kazem. Ponovo uradi ctg i nema kontrakcija. Kaze da ne smije vise cekati jer nije siguran koliko je vode od sinoc izaslo i da idemo u salu. U 12 sati mi ukljucuju drip. Bolovi odmah pocinju, ali se i dalje ne bojim. Kontam jeli moguce. Pratim kontrakcije na ctg aparatu, pokusavam da disem i lakse mi je. Izmedju kontrakcija ucim i to olaksava. Nakon nekog vremena (nemam pojma koliko je sati jer sat u hodniku vise ne vidim) dolazi dr da me pregleda. Kaze vec 6 prstiju. Kontam kad prije, ali ima jos 4 nece to jos. Vrlo brzo sjetim napone, ali prvo kontam da mi se stvarno ide u wc jer znam da mi ona nije uradila klistir kako treba. Dodje vrijeme nove kontrakcije, a ono opet napon. Zovem dr, pregleda me kaze Dzenana to je to, beba izlazi. Govorim mu da se ne Sali samnom u ovim trenutcima jer nema sanse da je proslo nekoliko sati od kako sam primila drip. Kaze nije nekoliko samo je jedan. I dalje mislim nemoguce. Dolaze dvije babice. On im govori da je beba preko 4kg, ali da se potrude da prodje bez epiziotomije. Govori mi kad da se napnem, a kad da disem. Napinjem i osjetim malo olaksanje izasla glava. Jedno disanje i jos jedan napon i beba izlazi. Ugledala sam svog djecaka. Sva bol istog trena prolazi. Govorim dr Djecak je. Kaze kad si prije vidjela, ja jos nisam, ali znao sam. Babica ga dize i pokazuje mi. Pile moje maleno. Hvala Bogu moj lijepi djecak se rodio. Mjere ga 3950g i 55 cm. Stavljaju mi ga na stomak, a on prestaje da place i gleda u mene. Pitam dr koliko je sati, kaze 13 i 10. Pomislim prije malo vise od 4 godine su me gledale prve najljepse oci na svijetu, a sada me u isto vrijeme gledaju druge. Oboje su se rodili u 13 i 10. Ja uzivam u najljepsem pogledu dok oni vade posteljicu, nedostaje dio. Kaze dr. Moramo te uspavati. Anesteziolog pravi frku oko cokoladice koju sam pojela, ali ipak me na kraju uspava. Moj djecak ostaje ispod lampe. Budim se i prvo pogledam ispod lampe ali ga nema, ugledam dr pored mene, ceka da se probudim. Trazi broj od mm da javi lijepe vijesti. I on odlazi, a ja ostajem sama. Samo cekam trenutak kada cu ga ponovo vidjeti, kada cemo otici kuci svojoj seki i babiju. Sreca je sada potpuna, zivot je dobio novi smisao. Hvala Allahu dz.s. na ovoj blagodati.

_____________________________

11.05.2010. Princeza
20.06.2014. Princ

"Making the decision to have a child is momentous. It is to decide forever to have your heart go walking around outside your body"

Bravo Dzeni, divna prica.

Ja majkemi kad citam ovee price toliko se uzivim u njih kao da se snima filna a ja sma snimatelj.sve proziivim opet

_____________________________

30.05.2012 02:20 Hana
03.07.2014 07:40 Ejna

Odavno nisam citala...
Sve price su posebne...

Mene "palacinci" rasplakase jer se sjetih slicnog obecanja...

_____________________________

“One su male, ali su velike, odnosno, hoću reći, nisu više male, ali su dosta velike da ne budu male“... One su T&R...

Na jednom od kontrolnih pregleda dr. mi rece da cemo ipak ici carski jer je beba poprecno, i to cemo raditi cr nesto ranije. 21 je bio termin, dr mi rece da dodjem 13-tog na komisiju, a 14-tog operacija...Meni se nikako nije svidjao taj datum, ufatila me panika, izlazim iz ordinacije placuci prepadam muza bezveze. Skupim snage i dodjem 13 pred komisiju, i rekose mi da moj dr ima 14-tog vec 3 zakazane operacije, i pitaju me mogu li ja da dodjem 15 da legnem, pa 16-tog da me porodi. Ja vam tu srecu opisati ne mogu, izlazim iz ordinacije osmijeh od uha do uha. Muz me grli, svi gledaju u nas. Spremimo se i kupimo jos sta mi nedostaje i kuci. Dolazi famozni 15-ti, muz izgubljen, ali ode on na posao. Telefon mi zvoni, mama, sestra, zaova i ja sa svima kuliram kako sam kuci, peglam stvari, pravim rucak...Uspijevam ih prevariti. Cijelu noc nisam oka sklopila, od dosade se slikam u pidjami i super su mi te slicice sad kad ih gledam. Ujutro u 7 dolazi moj dr. Pita imal treme, i malo me naruzi kao da sam ja samovoljno promijenila datum. Kaze mi u 9 cemo raditi CR i dogovorili smo se za spinalnu anesteziju. Sveli su me do sale, gdje su svi bili divni. Dali su mi anesteziju i najbolji dio je sto sam budna, i cekam svoju bebicu, za koju ni u tom trenutku nisam znala spol. Objasnjavaju oni meni sta cu osjetiiti, kako, dr. me ohrabruje, i pocinje. Ja opustena, pricam sa svima, pa cak i sa doktorom koji me u tom trenutku ruzi sto sam se puno udebljala. U jednom trenutku se usutio, i ja osjetim kako vadi bebu, ugledah je, a dr. rece curetak je. Predaje je na mjerenje, i odmah je spusta meni na rame. Usutila se i gledala me sunce moje drago, a ja u soku i nevjerici, sve hocu da im kazem probudite me, jel sanjam il se ovo stvarno meni desava. Bila je to nasa mrvica mala od 3.200 i 51 duga. Ja sam provela dan na intezivnoj, ali vec ujutro smo se druzile i od tada smo si najprece jedna drugoj, sve ostalo je manje bitno.

_____________________________

10.5.2013 dvije crtice
20.6.2013 srculence kuca
16.1. 2014. stigla sultanija Ismihan

i tako svaki put oplacem, divne su price jesam cmizdra

Dok mi maleni spava, evo da i ja napisem svoju pricu. Prvo sam razmisljala da li ikako da je pisem, jer ne zelim nikoga da prepadam, ali s druge strane, kontam mozda ce nekome pomoci da se ne zavlaci i da na vrijeme reaguje. Ono sto se meni desilo ne zelim nikome da se desi. Ipak na kraju, hvala dragom Bogu sve se dobro zavrsilo.
Eh ovako,
Termin mi je bio 19.08.2014. godine. Vec od 19.07.2014. godine su me mnogi ubjedjivali da prestanem raditi jer mi se "stomak spustio". Eto kao svi vide samo ja ne vidim. Helem... Ja sam se osjecala super. Bila sam jako pokretna i vesela. Jedino sto me patilo jeste kiselina, ali i to sam rjesavala bademima i Donatom. Svako vecer smo cim prehladi isli setati, obavezno kupimo kuglu sladoleda i do kuce smazemo. Uzivala sam u posljednjim danima trudnoce. Iako se nisam mogla namjestiti kako treba kad legnem spavati, ipak sam bila zadovoljna jer me moj bebac u utrobi podsjecao na ljepotu koja me ocekuje. Maleni me smirivao.
Vrtila bih se po cijelu noc pokusavajuci naci pozu da zaspim, ali to je rijetko kad uspjevalo.
18.08.2014. godine kao i svaku noc legla sam negdje oko 22 sata. Nisam mogla zaspati ali sam lezala i gledala neki film. U jednom momentu sam osjetila kako se bebac jako okrenuo. Moj stomak se sav prevagnuo na desnu stranu i cinilo mi se da mogu vidjeti kompletnu bebu. Muz je iskolacio oci i samo tiho upitao: "Boli li to tebe?" Vidjela sam da se najezio. Ni meni nije bilo jednostavno, prvo sto je polozaj stvarno bio neugodan, a drugo sto nikada u zivotu nisam vidjela takvo nesto. Taj polozaj je trajao nekih par sekundi i odjednom kao da se bebac zavrtio u piruetu, vratio se u srediste mog stomaka. Tisina... Mislila sam da je zaspao.
To je vec bilo oko 23 sata. Zaspala sam i ja.
U 2:30 me probudio blagi bol u krstima. Mislila sam da je to samo jos jedan laznjak. Ali bol se ponovio nakon samo 5 minuta. Ovaj put za nijansu jaci. Pocela sam mjeriti vrijeme. Bolovi su se javljali svakih 5 minuta i to sve jaci i jaci. U 3:30 sam probudila muza da nosi akumulator u auto jer mislim da je vrijeme. A kao da je htjelo namjerno, noc prije akumulator se ispraznio i dragi ga donese u kucu da ga napuni. Helem, probudim ja njega i lagano kazem da ide spremiti auto, jer vrijeme je da idemo roditi naseg sina.
Lagano sam se spremila, obukla trenerku. Kad sam presvlacila ves vidjela sam jednu kapljicu krvi na vesu. Znaci to je to. Razmisljala sam da li se tusirati ili ne. Ma ko ce se sada tusirati, nemam ja kad.
Probudila sam curicu i rekla joj da idem roditi bebu, neka pazi brata. Presla je na moje mjesto da legne. Poljubila sam oboje i s bismilom krenula. Ucila sam sta sam znala.
Sjeli smo u auto i smireno lagano krenuli ka bolnici. Molila sam ga da se ne brine nista da ce sve biti cakum pakum. Pa kako sam rodila prvo dvoje rodit cu i ovo trece. Vjerovala sam da ce biti isto kao i prethodnih puta. Psihicki sam bila spremna na to.
Dosli smo u bolnicu u 4:30 sati. Pokucala sam na vrata i nasmijana pitala: "Koliko trudnica dodje na termin da se porodi?" Babica koja me je docekala nasmijala se i rekla da udjem, da se rapremim, uostalom znam proceduru da se spremim. Inace se i privatno poznajemo pa smo sve lagano i s osmijehom pripremale. Dosla je i starija babica i pocela pripreme.
Legla sam na stol, prikljucile su ctg i osluskivale srce. Zaculo se snazno dum dum dum dum... Nasmijale su se i pocele smo neobavezan razgovor. Do minutu srce je usporavalo. Starija babica me pitala da li sam osjetila da se beba okrenula, rekla sam NE. Prisla je i pocela pomicati ctg da pronadje tonove srca. U jednom momentu je pronasla neke blage tonove, ali vidjela sam da je osmijeh nestao s njenog lica.
Pogledala je koliko sam otvorena, tek 1 prst. Ispitivala me od kada ne osjetim bebu, ispricala sam joj, a ona je blijedo pogledala u drugu babicu i rekla joj da zove doktora.
Zabrinutost na njenom licu je postala ocita.
Pitala sam jel nesto nije u redu, rekla je vidjecemo dok doktor dodje.
Ne znam da li je proslo ikako 5 minuta on je dosao. Muz je bio jos uvijek ispred cekao na informacije.
Moj privatni doktor je odmah prisao ctg-u i pitao od kada ne osjetim bebu. I njemu sam ispricala sve. Rekao je da predjemo na ultra zvuk da pogleda. Presla sam kroz hodnik. Ispred sam vidjela muza kako zabrinut cupka u mjestu. Samo sam mu mignula kao da je sve ok. Na ultra zvuku doktor je vidio otkucaje srca, usporene ali tonova nije bilo. Spustio je ono cudo do mjesta gdje mu je glava bila i ustanovio da mu je pupcanik omotan oko vrata.
Vratili smo se ponovo u porodjajnu salu i ponovo su me prikljucili na ctg. Opet su se slabo culi otkucaji. U jednom momentu aparat je poceo da pisti. Taj zvuk nikad u zivotu necu zaboraviti. Srce mu je stalo.
Doktor je prisao i pratio ctg i poceo odmahivati glavom. Naredio je babici da zove TIM. "Reci da imaju 10 minuta!!!"
Pogledao je me zabrinutim ali u isto vrijeme sigurnim pogledom. "Znam da si jaka i pametna zena. Moras biti spremna na sve. Moram znati da li mogu racunati na tvoju pomoc?" - "Naravno, doktore, znate me. Uzdam se u Boga i vasu strucnost. Vi znate sta vam je ciniti, moje je samo da slusam."
Okrenula sam se babici i zamolila da kaze mm da ide kuci djeci, da je sve u redu i da se ne brine. Doktor je klimnuo glavom i vidjela sam da je zadovoljan mojom prisebnoscu.
Pocela sam uciti Ajetul-kursiju i Kulhuvallah, moleci Boga da nam olaksa i da nam da ono sto je najbolje za nas oboje. Dovila sam da nas ostavi oboje u zivotu, ako je to bolje za nas, a On najbolje zna.
Doktor mi je objasnjavao da moramo hitno obaviti carski jer mu je pupcanik omotan 2x oko vrata i kako to ni njemu nije jasno, svezan na cvor. Obzirom da je moj doktor konkretan i iskren covjek, nema trta-mrta, kaze otvoreno sta je na stvari i sta je potrebno uraditi, tako je i meni rekao da imamo nekih 10-20 minuta vremena. Ako ga budem slusala i budem brzo reagovala sve ce biti u redu.
Tako sam i ucnila. Tim za operaciju je vec bio u sali i vec su svi letali oko mene boduci mi braonile mjereci pritisak i sta ja vec znam sta su sve radili.
CTG je i dalje bio ukljucen. Na momente su se javljali slabi otkucaji srca, da bi aparat opet zapistao groznim tonom... piiiipppp piiiiiipppp piiiiiipppp... dum dum ... dum dummm... duuummmm... piiiiiippppp piiiiiippppp pppiiiiipppp...
"Borac je ovo, ne brini se. Bori se i ti kao sto se bori i tvoj sin." rekao mi je doktor. Okrenuo se od mene i cula sam tiho razocarano "E jeb.. ga!"
Brzo, rekao je da idemo u salu. Kao da sam tog momenta dobila krila. Nisam osjecala nikako pod na kojem sam hodala. Imala sam osjecaj da trcim. Trcala sam da spasimo moje najmilije. Bila sam bosa ali nista osjecala nisam. Ispred sale me je babica skinula i tiho, majcinskim glasom rekla: "S bismilom dijete, sretno!" Kao da sam osjetila drhat u njenom glasu.
Ne, necu plakati. Borit cemo se i ja i moj lavic.
Usla sam u salu gdje su bili ljudi sa maskama na licu u zelenim odijelima. Glasovi su svi bili poznati, ipak to su ljudi iz mog rodnog grada, ljudi koje poznajem, ljudi koji mene znaju od moga djetinjstva. Svima sam samo zapazala oci. Kao da su bile pune suza. Ali ja sam hrabro gazila prema stolu i samo Boga dragog molila da te suze u njihovim ocima budu suze radosnice zbog naseg uspijeha. Necu plakati...
Slusala sam upute anesteziologa, zene koja je sjedila iznad moje glave drzeci mi cudo na licu iz kojeg je tekao kisik. Objasnjavala mi je sta mi rade i sta ce slijedece raditi. A svaka recenica joj se zavrsavala: "Samo se opusti i ne boj se..."
Zadnje sto sam vidjela je bila njena ruka na mom obrazu koja me njezno milovala. Zadnje sto sam osjetila prije nego sam utonula u crnilo je bilo neko stipanje po stomaku. Jedan stip... i cnilo...
U 06:35 sam napustila porodjajnu salu i presla u operacionu salu. Moj sin se rodio u 07:08 sati 19.08.2014. godine tacno na termin.
Ne znam koliko je proslo kada sam zacula glas anesteziologa koja me dozivala imenom i zvala da se probudim. Nisam mogla pomaci usne, a u glavi mi je vristalo pitanje. Uspjela sam samo izustiti: "Jel mi sin ziv?"
"Jeste ludice zar ga ne cujes koliko galami, sve grmi od njegova glasa. Zdrav, ziv, normalan, zivahan i gladan." Mogla sam osjetiti osmijeh olaksanja u njenom glasu. A onda sam osjetila poznati miris moje sestre koja me ljubila i suzama obljevala moje lice. "Zivi ste i zdravi oboje, odmori se sele, sve je ok, ne brini."
Teskom mukom sam otvorila oci na sekund i vidjela mm kako stoji kraj mene, blijeda lica, uzdrhtale brade, suznih ociju.
Nisam mogla pustiti glas, ali sam u sebi rekla da ga volim. Mislim da me cuo.
Zaspala sam.
Ponovo sam cula, sada neki drugi glas kako me doziva. Otvorila sam oci i vidjela najsladje i najljepse stvorenje na svijetu. Moga sina. Babica je stajala pored moga kreveta i drzala moje dijete u rukama. Pitala me da li mogu da ga uzmem podojiti. Ma kako da ne mogu, mogu sve za njega.
Lagano mi je podigla krevet, malo sam se namjestila. Sve me boljelo, ali vrijedilo je. Uzela sam svoje milo u ruke a on me gledao svojim medenim plavim okicama. Nije plakao. Samo me je gledao.
Nazvala sam mu selam, nasmijala se i podojila.
U tome je u sobu usao moj doktor.
"Hvala vam doktore. Samo Bog dragi pa vi. Hvala vam."
"Eh da ti nisi smirena zena i zdrava razuma kao sto jesi, nista ovo ne bi uspjelo. Tako je to kad zena saradjuje. Sve je puno lakse. Nego da ti velim, malac je zdrav i normalan. Proplakao je cim smo ga izvadili. Sve je u redu. Uradili smo odmah sve nalaze, nema nikakvih trauma. Sad uzivajte i rastite."
Evo nas, nakon 2 hefte, kod kuce uzivamo i rastemo.
Svaki momenat zahvaljujem Bogu dragom sto je odlucio u nasu korist. Odlucio je da nas pozivi oboje, zajedno sa nasim ukucanima. Zahvaljujem na blagodati koju nam je podario i radosti koja je usla u nas dom po treci put.

_____________________________

25.03.2004. rodila se moja Bini
24.12.2009. rodio se moj Nane
19.08.2014. rodio se moj Mini