Vrijeme je da i ja ispričam svoju porođajnu priču.
Iako mi je termin poroda trebao biti 4. septembar, mjesec dana prije toga sam počela da se otvaram, tako da sam do početka prvih ozbiljnih trudova bila već 1 cm otvorena. Prve trudove sam osjetila 28.08. Cijelu noć sam imala bolove, ali budući da nisu bili toliko intenzivni, a razmak između njih je varirao od 15 min. do pola sata, nisam žurila u bolnicu. Ujutro su bolovi prestali, a ja sam otišla na redovan pregled. Dr. mi je rekao da je dobro što nisam došla u bolnicu jer to nisu bili pravi trudovi. Taj dan je protekao bez bolova ali je noć bila užasna, bolovi su bili intenzivni, ali opet je razmak između bolova varirao. Ujutro je prestalo ali sam u toku dana imala neke bolove koji su se mogli podnositi. Noć je opet bila teška, ali su bolovi bili isti kao prethodne dvije noći. Ujutro sam imala zakazan pregled. Bila je nedjelja 31.08.2008. Rakla sam dr. da imam konstantne bolove već tri noći za redom i on me je tada pregledao vaginalno i ustanovio da sam 4 cm otvorena i da moram ostati u bolnici. On je taj dan bio dežurni. Rekao mi je da je najbolje da čekamo prirodan porod i da bi se mogla poroditi u njegovoj smjeni. Smjestili su me u sobu sa šest kreveta (one koje su rodile u Općoj bolnici znaju koja je to soba - Patologija). WC je udaljen nekih dvadesetak metara od sobe i užasno je prljav. Bila sam baš peh što se tiče smještaja. Taj dan im je bila užasna gužva, imali su mnogo poroda. Trudove sam imala cijeli dan i ciijelu noć. Ujutro 01.09. mi je pukao vodenjak, bila sam otvorena nekih 7 cm, dr. me pogledao i rekao mi da on ipak ne bi uključivao infuziju, nego da čekamo da počne prirodan porod. Tako sam dočekala i drugu smjenu. Došao je dr. (Super brko iz druge galaksije) i odmah rekao da mi uključe infuziju. Iz mene su izlazili ugrušci krvi te sam se užasno prepala. Dr. brko je rekao da je sve ok. i da ću se brzo poroditi. Pregledi su već postali užasno bolni. Bila sam na izmaku snage jer nisam ništa jela dva dana i dvije noći. Bilo je negdje blizu 12 h kad mi je prišla ona krupna babica (već su je nekoliko puta spominjali ovdje). Meni je ona strašno pomogla. Čini mi se da bi se još dugo patila da se ona nije pojavila. Bila sam maksimalno otvorena a beba mi je bila visoko, nisam imala nagon za tiskanjem, a bolovi su bili nepodnošljivi. Ona mi je nešto uradila, nemam pojma šta, samo znam da je bilo užasno bolno i onda mi je rekla da se uhvatim za naslon od kreveta i da pokušam potisnuti bebu kao da kakim. Mislila sam da neću uspjeti, toliko sam bila umorna, ali nekako sam prikupila ono malo snage što je u meni ostalo i počela sam da tiskam. U jednom trenutku sam osjetila užasan pritisak prema dole. Tada je ona rekla da sam spremna za salu, te je drugoj sestri rekla da pozove mog muža. Mislila sam da neću stići do sale i da ću se poroditi na hodniku. Nisam stigla ni papuče da navučem, bukvalno sam bosa otišla do sale, u spavaćici natopljenoj krvlju. U sali se nisam dugo zadržala. Svoju Iris sam istisnula u drugom naponu, uz pomoć dr. koji se laktom naslonio na stomak. Krupna babica me je porađala. Bilo joj je žao što me je morala malo "recnuti". Moram reći da je moj muž bio jako koristan iako sam bila protivnik toga da on prisustvuje porodu. Kad sam prvi put tiskala, nisam bila koncentrisana i ništa od onoga što sam naučila na vježbama za trudnice nisam primjenjivala. On je jednom bio sa mnom na vježbama i sjetio se da treba da mi prisloni glavu na prsa i to mi je mnogo pomoglo kad sam drugi put krenula da tiskam. Babica i dr. su mislili da neću uspjeti iz drugog pokušaja i rekli su mi da ćemo sačekati da dođe bol pa da pokušamo ponovo. Meni je već svega bilo dosta i htjela sam da nastavim sa tiskanjem. U tom momentu mi je moj dragi pritisnuo glavu na prsa i ja sam svom snagom istisnula našu curicu, koja je izletjela kao metak. Zaboravila sam reći da sam u salu ušla u 12, 10 a da se Iris rodila u 12,15. Ja nisam baš najbolje prošla. Imam tri unutrašnja i šest vanjskih šavova. Najgore mi je bilo što nisam mogla da održavam adekvatnu higijenu u bolnici. Do wc-a sam išla sama jer me nije imao ko da odvede, imali su mnogo prioritetnijih stvari. Higijenu sam održavala vlažnim maramicama, jer nisam imala gdje da se istuširam. Dijete su mi donijeli nakon dva sata i to samo meni. Drugim dvjema porodiljama koje su rodile isti dan kad i ja, nisu donijeli djecu jer nisu mogle samostalno otići do wc-a. Tako sam se tako izmrcvarena patila sa gladnim djetetom koje je cijelu noć provelo na mom krevetu, tako da oka nisam sklopila, a srce mi se cijepalo što je ne mogu nahraniti jer nisam imala mlijeka. Dok je moje dijete plakalo, jedna od tih žena što joj nisu donijeli dijete, koja je samo spavala ( prespavala je i pola svojih trudova) je komentarisala što moje dijete plače (pa nije mogla da spava). Došlo mi je da je ošamarim. Imala sam snage da ustanem s djetetom i da odem do sobe gdje su sestre, a to je bilizu tog wc-a, i da ih zamolim da daju nešto djetetu da ne plače. One su se samo nasmijale i rekle da nema veze što plače i da joj neće ništa biti. Sve m i je to tako teško palo. Bila sam užasno osjetljiva, iznurena, isprepadana, a uz sve to, rana me užasno boljela. Ali, sve je to sada iza mene i moje male curice koja hvala Bogu sada mirno spava, dok ja ovo pišem.
Drage žene, nadam se da nisam pretjerala sa opširnim oposivanjem svog prođaja. Nije mi bila namjera da nekog uplašim već samo da podijelim svoje iskustvo. Naravno, nagledala sam se vrlo laganih poroda koje bi svakom poželjela. U suštini ni moj porođaj nije bio toliko strašan koliko su me trudovi iscrpili. Sve bude i prođe. Kažu da se to brzo zaboravi. Valjda je tako.
Puno vas pozdravljam!

_____________________________

Mamin najljepši cvijet
IRIS, 01.09.2008

Okarice, cestitam ti i zeli ti puno zdravlja i srece tebi i tvojoj bebici

Mi smo bile zajedno na vjezbama ali te se ja ne mogu sjetiti, a nije sad ni vazno. Uvijek me nesto iznenadi, kakva je to soba u kojoj si bila nije valjda na drugom spratu gdje su oni patoloski slucajevi...?
Jesi li imala kolostrum, i da li ti je nadoslo mlijeko?
bas sam zbunjena od prica zena koje su imale mlijeka a nisu im dali bebu, do tvog slucaja da ih molis da nesto urade.
Ali mi nije jasno gdje si to lezala. Inace, koliko je doktora u smjeni na porodjajnom znas li?
Izvini sto te gnjavim, ja imam dvije sedmice do termina trema me drma, bojim se da se sta ne zakomplikuje...  Ali eto sto i sama kazes to bude i prodje sve zaboravis kada vidis svoju .
Samo da sve prodje hairli, i da vidim svoju bebu, znam da nista drugo nije vazno.

Okarice žao mi je zbog boli i patnje koju si morala proći, ali ipak je vrijedilo...Mnogo sreće da te prati sa tvojom malom princezom.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Draga Okarice po mom mišljenu nisi nikoga prepala jer je to normalan i super porod. A bebu si u bolnici trebala samo držati na sisi jer ona pije samo ono malo kolostruma i to joj je dovoljno. A plače i jer se sve oko nje promijenilo. Nadam se da i dalje dojiš
Želim ti puno sreće sa svojom bebom.
CMOK 

_____________________________

Ko čeka i dočeka NOVI ZAKON O "AS"
Savjetnica za AS udruženja DjeCa

Draga aazra, soba je na prvom spratu, odmah lijevo. Nisam imala ni kolostruma, baš ništa nije izlazilo, zato sam bila u panici. Prva mi je beba pa sam se malo uspaničila. Nemoj se sekirati, dr. su svi više manje dobri. Želim ti puno sreće.

Draga triplemama, hvala Bogu sad je sve prošlo. Na početku sam imala problema sa dojenjem zbog uvučenih bradavica, ali beba ih je uspjela izvući i sad dojim bez problema.
Puno vas pozdravljam!

_____________________________

Mamin najljepši cvijet
IRIS, 01.09.2008

moja prica ide nekako ovako, necu biti opsirna.
u petak navecer mi je malo plodne vode iscurilo, to sam napisala na forumu. u subotu sam otisla na kontrolu i drugi doktor (moj nije bio dezurni) mi je rekao da je umanjena plodova voda i da se obavezno javim u ponedjeljak kada bude moj doktor, a naravno po potrebi i ranije.
nedjelju sam svaki put kada odem u wc, ocekviala nesto. u nedjelju mi se na vesu pojavio "cep" i prosla mi nedjelja u uscekivanju bolova. imala sam bolove, ne strasne i ne dugo. u ponedjeljak se spremila i odem kod svog dr na kontrolu.
kada sam dosla u bolnicu i rekla mu sta je bilo, odmah mi je rekao da uzmem stvari i da me pripreme za predradjaonu, da provjeri koliko sam otvorena.
ja sam se nadala da ce me pustiti kuci. u predradajaoni je samnom lezala neka Boze sacuvaj koliko se derala i vristala i jaukala. mene pravo panika uhvati, dolazi moj dr, ja njega pitam ako bude ovako bolilo (kao tu sto je lezala do mene) mozete li vi meni dati nesto protiv bolova, a on se odvali smijat.
kada me pregledao samo 1 prst bila otvorena, na ultrazvuku vidi da nema plodne vode.
udje u sobu i kaze sestrama, pripremite je za sekciju.
i ostalo se sve na frku i dogodilo. nemam pojma ni kako ni kada.
uglavnom sve je proslo dobro.
medjutim u bolnici dok smo lezali, sestre su me isprepadale.
bebica ima malo ukocenu lijevu stranu usne. tj kad se nasmije nisu simetricne strane.
meni je to na grub nacin recene u tezicama, bez objasnjenja. kad nisam poludila.
sada cemo morati ici na vjezbice neke da se to otkloni.
eto moje price, ja rekla necu dugo  

Svaki dan zahvaljujem dragom Bogu što je konačno sve iza mene. Nakon užasno teške trudnoće ( čak sam i čistu krv povraćala u devetom mjesecu ) i sam se porod pretvorio u pakao. Rađena mi je sekcija. Srećom beba je živa i zdrava, ali meni je ostala trauma od bolnice i sve moguće patnje u bolnici. Sekciju ni najgorem dušmaninu ne bih poželjela. Neću pisati detalje jer nemam snage da se vraćam u mislima ponovo na sve. Nažalost ne vjerujm da ću se više ikada usuditi da dobijem drugo dijete, jer kroz šta sam sve prošla teška dilema i za muža i za mene.

_____________________________

Asja, 02. 08. 2008.

(Ja sam se posla trest iako nisam jos nista pocela pisati u vezi moje price,ne znam da li od huje ili "straha",ali valjda cu uspjeti nekako srociti pricu):

Prvi moj porod bih pozelila svakoj trudnici,jer je bio pravo brz i "laksi" porod,ali sa drugim porodom sam prosla jako ruzno...iako je i taj mogao proci bez problema,u pitanju je,naravno,greska ljekara...Pa ovako:

U bolnicu sam dosla ujutro oko 8 sati,sa bolovima u razmaku 5 min. Poslali su me odmah na porodjajni odjel,gdje sam pregledana i ostavljena u pripremnoj sobi...Oko 10 sati je dosao doktor i pukao mi  vodenjak,nakon cega je otisao u salu,a mene vratili u sobu....Bolovi su poceli bez prestanka,dosla je sestra i rekla mi da legnem na lijevu stranu i da ce tako ici brze...Ubrzo poslije toga,sam osjetila da vise ne mogu da disem,vec da sam dobila napon da "izbacim"svoju bebu....Pocela sam dozivati sestru,jer sam vec osjetila da mi "nesto izlazi",nakon cega se ona pojavila i sa arogantnim tonom rekla:"sta je,draga,sta se deres,neces ti jos" i izasla...Nastavila sam dozivati i dozivati,pokusla ustati,ali bezuspjesno,bolovi su bili konstantni(bez prekida)i dosla je druga sestra koju sam zamolila samo da vidi jel "dole" sve u redu...Ona je nezaineresirano pogledala i iznenadila se ,jer je ugledala glavicu kako je izasla na polje..Odmah su me perbacili do stola....
U tom momentu je bilo 5 ljekara u smjeni,a meni nisu mogli naci ni jednog,...dvije sestre su dozivale,zvale telefonima,molile da se pojavi bar jedan..Jednog su nasle,dr. Lisicu,koji im je samo rekao "necu" i spustio slusalicu!!!! Ja na stalu,sa naponima,cekam....One mi prilaze i govore mi cemo te poroditi....Jedna dole ceka bebu,a druga mi drzi glavu...jedna govori sad se napni,druga nemoj sad,cekaj....Ja izgubljena...Sjetim se prvog poroda kad sam dobijala upute od svoje babice,da "kakim",kad god osjetim napon...Pokusam i sad tako...Ja se napinjem,svom snagom....a sestra ce meni(ova koja ceka dole bebu),napni se sad rekoh "napinjem se",kaze "sad se napni,pola glavice mi je zaglavilo,sad ili nikad"...Oci mi iskacu koliko se napinjem...nista.....Druga sestra,skace na moj stomak i gura i nogama i rukama,ja vise nemam snage.....jos jednom jako se napnem,jer sam znala ako ne dam sve od sebe,da beba nece biti ziva....pridignem se malo(koliko sam mogla,jer je sestra jos uvijek na mom stomaku,sva)i napnem se svom snagom...Beba je tu,ali ne place,one zbunjeno gledaju,prilazi i pedijatrica....Vidim mojoj bebi glava plava,ljubicasta,rekoh"dajte mi bebu",ona mi je samo pokaza,toliko da sam mu samo nogicu uspjela pomilkiti...pitam "sta se desava???zasto ne place"....govore mi "place,place,zar ga ne cujes"!!....Ne cujem...Odvedose ga,nakon nekoliko sekundi cujem plac,pitam jel to moja beba place,odgovaraju pozitivno....osjetim olaksanje i vracam se u lezeci polozaj...mirna...spokojna...
Ostajem na stolu pola sata,nigdje nikoga...Ulazi dr. Karadza,sestra ga zove da me "usije",on govori "moja smjena jos nije pocela,tek od 13:00,a tad je bilo 12:30..Moli ga,...kaze samo cu joj dati lokalnu....sjeda uzima konac i pocinje "usivati"..boli ,ali trpim...Dolazi doktor iz sale,prilazi i gleda sta mu kolega radi...Kaze:"kolega ustanite,a vi sestro donesite novi konac i drugu aparaturu"...Sad on rasiva sve sto je ovaj usio,i ponovo,ostajem jos sat vremena na stolu!!
Kuci sam pustena nakon 4 dana,jer ni beba nije bila dobro,(nedostatak kisika i "nesto" pretrpljeno prilikom poroda" ....Ja vanjske rane nemam,iznutra sve usiveno od rektuma pa nadalje...Moram paziti na "stolicu"narednih 15dana...Saznajem da sam mogla ostati invalid(tj.da nikada vise nemam osjecaj za nuzdu)...Ali,hvala dragom Allahu,i ja i moja bebica smo zivi i zdravi!!!
Sve se zavrsilo u nasu korist!!!

Mishka prestrasno je ovo sto sam procitala. Hvala Bogu da ste ti i bebica dobro, jer je to najvaznije, ali ovo sto ste oboje pretrpili je uzasno. Sramota prava...

draga miskha to samo moze biti kod nase stoke od doktora, da Bog da im sve dragi Allah vratio onako kako se oni prema nama ponasaju...
Hvala Bogu da ste ti i tvoja bebica dobro, jer kao sto si rekla uz Allahovu pomoc sve se zavrsilo kako treba...

_____________________________

dusha mamina 11.10.2007.

upravo zato sto je tako topao, osmjeh je ljepsi od bilo kojeg cvijeta na svijetu....

Moja porodjajna prica.....

U subotu oko 4 h ujutro, primjetila sam da mi curi plodova voda, ispocetka nisam bila sigurna da je to to, jer je curilo i roskasto. Negdje oko 8h sam se javila u bolnicu, tri prsta otvorena sa konstatovanim curenjem plodove vode. Smjestaju me na patologiju..tu sam citav dan i citavu noc, u tom vremene voda curi li curi, trudovi se javljaju prvo na 10 minuta, pa na 8, pa na pet, ujutro u 8h me ponovo gledaju 4 prsta otvorena, prebacujem se na pripremu. Moj doktor dolazi, prima me ultra ljubazna babica....vode me u salu....tu se bunim jer mi kace infuziju, buscopan, apaurin, ja govorim da bi prirodno, ali za to vise nema vremena, plodova voda je skroz iscurila ....pojacavaju mi infuziju na 15 kapi i tada pocinje nesto sto je trajalo 20 minuta....nisam imala odmora ni sekunde izmedju trudova(ako se to moze nazvati trudovi) za tih 20 minuta sam sa 4 prsta dosla do toga da sam rodila......Tiskala sam 4-5 puta uz babicu na stomaku......i rodila sam....toliko me je bolilo tih 20 minuta da sam cin izlaska djeteta nisam ni osjetila. Doktor je uradio epiziotomiju....
Ipak moram priznati da je za mene strasnije iskustvo bilo sivanje....iako imam 2 unutrasnja i 2 vanjska sava....mene je to vise bolilo iako sam dobila lokalnu anesteziju...nisam je ni osjetila...

To je ukratko moja porodjajna prica.
Veliki pozdrav


_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

Hvala drage moje,na zalost u kantonalnoj bolnici "Travnik",nisam jedina koja je tako prosla,ima i gorih slucajeva...
Dugo sam poslije kontala da ih tuzim,ali na moju srecu,sve se zavrsilo dobrim....A da nije,ne bi oni docekali sud,to bih ja rijesila "mafijaski"...htjela sam i da zovem magazin "60 minuta",i da ih predam na sud,ali nase zakone i sudove mozes "objesiti macku o rep"...Toga su i oni svjesni,pa nam zato to i rade...I znam poslije da su "sazvali" vanredni sastanak,jer smo i ja i beba bili pod velikim "upitnikom" za zivot,i na tom sastanku su svi imali "opravdanje" zasto su bili odsutni,jer ni jedna zena se ne smije poradjati bez naznocnosti doktora......I znam da su mislili da cu ih tuziti,pa su sve "stavili crno-na bijelo",a na mojoj otpusnici nigdje ne pise nista...praznoooo......


I samo jos da dodam da su mi sutradan doveli pacijenticu,koja se gubila,koja nije mogla ni da gleda niti je bila svjesna icega,da bi dosli meni i rekli: "ona je trebala u izolacionu sobu(ne smije da cuje nikakav zvuk),jer je u teskom stanju, pa te molimo da bebi ne das da place ,da ne izlazis "u posjete"...i da ne anpustam sobu!! .............
A baska,su sestre koje ti ujutro ostave posteljinu prije vizite i kazu da sama napravim krevet....sto sam ja i odbila....pa mi je samo dodala:"a kako to mogu raditi zene sa sekcijom"
SRAMOTA!!!!

Draga moja mishka,bogami ti nije bilo lahko.Ja sam se u Travniku porodila 30.09. Porodio me dr.Lisica,evo moje priče....

Moj termin je bio 08.10 i sve je išlo kako treba,međutim nedjelju na ponedjeljak 28.09 na 29.09 mene je počeo boliti stomak kao da trebam dobiti,i tako čitavu noć,stalno sam morala ići u wc,ali nisam se zabrinjavala jer je termin bio dalekooooo.
Sutradan sam ustala malo se vrtila po kući i sa muzem otišla traziti da kupim nešto za obući novo,za bajram.Poslijepodne sam morala kod doktorice na kontrolu pritiska i onako joj usput spomenula da me čitavu noć bolio malo stomak.Ona je odlučila da me pregleda i ustanovila da sam otvorena prst i po,ali kaze tako moze biti do termina ništa bitno,i da ako kada dodjem kuđi ugledam sukrvicu da se neprepadam to mi je od pregleda,pa se vidimo na dan termina.
Kada sam došla kući nakon pola sata počela mi je teći krv,ne sukrvica nego čista krv,i malo su bolovi bili jači,al i dalje mislim varalice...
Oko 10 sati navečer već me polako panika hvata i ja odlučim nazvati svoju doktoricu da provjerim šta se deševa.Kada sam joj ispričala kako me boli i da mi polako udara u leđa,ona kaze polako se spremaj to je porod,a već sam imala uputnicu za bolnicu ,jer ja zivim u Bugojnu a moram na vrijeme stići u Travnik.Prije sam dobila uputnicu za bolnicu na osnovu nalaza očnog ljekara koji je sugerisao da doktori pripaze jer je moja dioptrija -4 i nosim leće. Pošto i dalje nisam vjerovala da je to zaista to ,nazvala sam mamu da odemo do babice u dom zdravlja da me ipak još jednom pregleda da neidem đabe do Travnika.Kada me babica pregledala kaze otvorena 2 prsta i da mi je vrijeme da idem,i tako ti mi polako krenemo u bunilu ,moj muz i moja mama put za Travnik. Već u autu su trudovi počeli biti svakih 5 min i sve jači i jači.U bolnicu smo stigli u pola dvanaest,gdje me je primio mladi doktor,koji je kada je vidio nalaz od očnog odmah predlagao carski rez,međutim ja to nisam htjela jer mi je oćni ljekar rekao da ako sve bude išlo normalno neće biti problema,a ako krene kako netreba valjda moze doći do pucanja tih nekih kapilara i čega već i do naglog skoka dioptrije,tako da mislim da je taj mladi doktor bio malo uplašen i da me u biti nije ni smio pokušati poradjati,jer nije mogao da preuzme taj rizik ako nešto krene po zlu,upotpunosti ga razumijem.Slozili su se samnom da ćemo probati prirodno,ali su me za svaki slučaj već pripremili i za mogući carski rez. Od pola dvanaest do tek sutradan do pola deset ja sam imala konstantno iste nepodnošljive bolove i to svakih pet minuta,i mislim da su me trebali porađati ranije ,međutim tek kada je došla smjena u kojoj je bio dr.Lisica ja sam došla na red.U deset sati sam dobila jednu inekciju ,nakon nje još jednu i oko pola jedanaest bila na stolu .Zbog iscrpljenosti nisam imala baš snage,pokušala sam tiskati i tiskati ,da bi zatim mi uključili drip i nakon toga ipak zbog zelene plodne vode doktor odlučio da porođaj završi vakumom,neću vam opisivati u detalje kakvi su bolovi i kako je bilo dalje.....
Beba nije odmah proplakala a i ja sam se počela gubiti jer me doktor par puta zovnuo i pokušao drzati budnu,rekli su mi da imam 4 konca iako mi ih je poslije izašlo 12,pa ni sada neznam koliko ih je ustvari bilo.Kada je beba proplakala,alaj se onda i derala iz sveg glasa,donijeli su mi je da je poljubim i zatim odnijeli na intezivnu gdje su joj dali kisik,infuziju,ampicilin,ali hvala Bogu ziva mi je i zdrava princeza mamina,Naida.Mene su ušili,stavili mi tampone zbog obilnijeg krvarenje i ugradili kateter,ali sam se ja osjećala dobro,i za 5 sati trazila da mi skinu kateter i prohodala do wc.Tek pred večer su mi donijeli moje malo zlato da ga malo vidim i pokušam podojiti.Sutradan kada je bila vizita došao je doktor izvadio mi nekih 5 ogromnih tampona i rekao da sam spremna kući ,ako mi beba bude dobro.ubrzo je došla i pedijatrica koja je potvrdila da i beba moze kuči ,tako da smo oko jedan se spremili i sa svojim dragim tatom krenuli put kući.
Moja mala naidica doji ,jer smo 4 dana bili uporni pravo a sada hvala Bogu imamo i viška mlijeka pa moramo ispumpavat,dobro smo i zdravo hvala Bogu ,što i svima vama zelim iskreno od srca.
Jeste da se čovjek napati,ali ima i zbog čega,vrijedi svakog bola,mogu samo reći Hvala Bogu pa nam je dao da osjetimo kako je imati svoje bebće,i molim se da sve one koje zele da im dragi Bog podari da i one to osjete,a nama koje smo to prošli da što prije zaboravimo kako boli ,pa da krenemo ponovo kako kazu jovo nanovo.

Pusa, drage moje

Ma zene drage,svaka vam cast...Ja evo bas kontam kako li ce sa mnom biti Pozz za sve vas

Draga moja ,bit će bolje nego što se nadaš,to je bio naš slučaj,a ima dosta zena koje se porode za 5 minuta ,bez nekih bolova.Dok sam ja bila u bolnici dvije su se poslije mene porodile ,ono ziva šaša,jedna bila na stolu 3 minute,i prohodala za 5 minuta,a druga malo duze ali nit su je rezali niti je pukla ,tako da se ti ništa nesikiraj bit će to kako treba,uglavnom to će proći i to ćeš brzo zaboraviti.
Samo se ti odmaraj,skupljaj snagu i misli na svoje maleno.

ne znam zasto, al ja jednostavno nisam smogla snage prije da napisem svoju zivotu pricu.. evo da je podijelim s vama... termin mi je bio 05.08.
pocelo je ovako: u toku noci 30.07... negdje oko 2 ujutro, snazno sam se probudila i trznula jer sam nesto ruzno sanjala... i najednom osjetih kao da sam se upiskila... nije to bilo puno, a sadrzavalo je malo i sukrvice. pomislih ma sigurno je to sluzni cep, jer sam dan prije citala bas ovdje na forumu kako to izgleda te da se ne trebam brinuti nista. otisla sam do wc-a, skinula se tusirala, ponovo spremila u krevet i nastvila spavati. nikakvih bolova nije bilo.
ujutro se budim oko 10, kao i obicno, opet tecnost na vesu, sa dodatkom sukrvice... zovem doktrora, kaze on, ako te ne boli nista, nemoj dolaziti u bolnicu dzaba, al napominje da pratim stanje i da stavim ulozak da mu mogu reci kolika kolicina tecnosti izlazi. oko 3 popodne odlucim da mu se javim ponovo jer tecnost ne prestaje, lagano curka, vidim po mokrom ulosku. on kaze da dodjem na pregled, ultrazvucni, da vide sta se desava.
oko 4 sata sam vec u bolinici.. pregled UZV pokazuje nedostatak plodne vode, vise od pola je isteklo i hospitaliziraju me. otvorena sam 2 prsta. odlazim na odjel gdje su trudnice koje su pred porodjaj. smjestila sam se oko pola 6 popodne. doktor kaze ako mi prirodni bolovi ne pocnu u toku noci, da ce raditi indukciju ujutro jer beba ne smije da bude dugo bez plodne vode. sva sreca plodna voda koja se zadrzala u meni bila je na bitnim mjestima, oko bebine glave.
preporucuju mi strogo mirovanje i cekanje.
e onda slijedi jaaaaaako dosadno cekanje. nista se ne desava, mene ne boli, a ne smijem da hodam. svekrva je bila sa mnom svo vrijeme. sve sreca bar sam s njom mogla da progovorim.
9 sati osjetih bol... to je to nadala sam se.... sreca tako je i bilo... 9 i 15 ponovo ista bol... pocinje.... dolazi moja curica napokon koju sam jaaaaako nestrpljivo cekala. ucim i molim Boga da sve bude u redu.... oko pola 11 navece prikljucuju me na ctg i prate kontrakcije... jacina kontrakcija je nesnosna, u tim trenucima sam razmisljala o pravilnom disanju koje nikad nisam praktikovala... pomaze mi i ja sam sretna... sretna, al placem od bolova. zove me mama, place i ona zajedno sa mnom.. kaze da voli najvise svoju curicu, bodri me i uci mi na telefon. svekrva me drzi za ruku, stiscem od bolova, njoj ruka skoro modra... dolazi doktorica oko 1 sat u noci... 6 cm otvorena... cekamo jos.. daju mi inekciju za bolove. kontrakcije su na svakih 2 - 3 minute.... pocinjem da buncam, inekcija je djelovala, malo me umrtvila, spava mi se, al bolovi nedaju.
vrijeme do 3 sata mi je proletilo u trenu.... dolaze kolica. raspremaju me i vode u salu za porodjaj, POROD NAPOKON. legla sam na stranu... ne osjetim vise ruke, cudno mi trnu. voze me... ta voznja traje vjecnost. napokon smjestanje na stol, skidaju me i pripremaju... bolovi su sad konstantni. u bunilu molim da mi daju nesto za njih. stiskam a one jos nisu sve pripremile. ne mogu da izdrzim... dajte mi nesto protiv bolovaaaaaaa... sestra govori: gotovo je skoro, vidi se glavica.... hajde sad.. push push... i odjednom olaksanje... PLAC... najljepsi plac na svijetu koji sam cula. moja maca se rodila... gledam na sat 03:35... sabah je znam, napokon gotovo.
spava mi se uzasno, a sestre me ispituju, postavljaju tako glupa pitanja, cak sam morala spelovati svoje i muzevo ime. nedaju mi oka sklopit. onda usivanje ... najgori dio, kojeg mrzim da se sjecam, on je pokvario sav divan utisak o porodu koji sam do tad imala. svasta sam toj sestri rekla dok me usivala (na bosanskom naravno). gotovo i to napokon.
svekrva ulazi u salu. odvode je do moje mace. uzima je i place. dolazi do mene, place i ljubi me... a i ja placem. mislim na svoju mamu... volim je beskonacno, sad je razumijem najbolje.
tu ostajem sat vremena, poslije me vode u dio gdje borave majke koje su se tek porodile. moja maca je svo vrijeme uz mene . smjestise me u krevet i pitaju: dojenje il da joj mi damo... DOJENJE vicem. maca se prikljuci na mene, dusa moja, moje zlato malo.. doji doji... boli me, al sam sretna. doji citavih 40 minuta... to je cudo Bozije, kad je dao bicima tek rodjenim taj reflex. odnesose je da je suncaju :) a ja prvi put ustajem... govore mi da moram u wc, ne mogu da stojim... manta mi se al sam sretna. non stop se okrecem i trazim svoju curicu, kazu mi da spava. vracam se iz wc-a .. ona lezi u kreveticu pored mog... posmatram je tako sat vremena. ja sam mama. najljepsi osjecaj na svijetu. sva bol se isplati!!!!
nakon dva sata boravka u tom odjelu, vode mi u sobu napokon.... gore me ceka muzic sa najvecim buketom cvijeca... uzima je i place... veeeliko HVALA na njegovim usnama.

evo prosla su dva i po mjeseca od tada... sve bih ponovo prosla kad vidim svoje dijete koje raste, napreduje, doji. ja rastem sa svakim njenim osmjehom koji mi podari svaki dan, sretna jer sam postala najljepse bice na svijetu - MAJKA

i sve bih ponovo sutra ako treba......

za sve majke koje su prošle isto ili slično iskustvo
I Dino jedan veliki  za tebe

_____________________________

MAMINI SINOVI
DŽANIN 08.03.2003.
DINO 21.03.2006.

Drage hrabre moje!
Meni je prošlo godina i pol od poroda i već sam zaboravila na bol tako da bih vrlo brzo željela opet proći kroz iskustvo trudnoće i poroda.
Nakon svih vaših priča koje čitam sa velikom pažnjom, ne mogu da se ne upitam, kako su rađale naše mame.

Na primjer, mene je moja mama rodila u Konjicu. Porađala ju je samo babica, najbliži doktor je bio u Mostaru.

Evo da vam i ja ispricam svoju, dok moj mali mis spava. Ovo pricam samo da bih rasirila malo pozitivne energije.
U ponedjeljak 6.10 mi je bio termin. Na kontroli prst i pol otvorena, usce se skoro izravnalo,mekano ali mene nista ne boli. Kaze doktor moglo bi biti sutra,sutra na vece,ako ne cekat ce sedam dana i onda isprovocirati. Ubijalo me to sto je prosao termin. U utorak ujutro isto nista. Ja isla na vjezbice, setala smuzem, kad me neko pita kad je termin a ja fino kazem "Jucer!" Svi su mislili da sam luda,a i ja mislim da sam tada bila neuracunljiva. Pritisak, svi zovu, pitaju,a nista se ne desava. Milion puta idem u wc, nema prokletog sluznog cepa.
Jedva sam to vece zaspala. Oko 3h ujutro probude me bolovi po dno stomaka. Mislila sam da su grcevi pred stolicu jer sam imala proljev. Inace sam uvijek imala te grceve. Nakon par min opet me probudilo. Otisla sam u wc, nema stolice nema ni cepa. Vratila se, opet me probudi. Posumnjala sam. Uzmem mob vidim 03:35. Zaspem sa mob. Opet me probudi. vidim 03:47, kad me sljedeci put probudilo uzela sam papir i olovu i zapisivala. Pocela sam hodati. Bolilo me blago po dno stomaka i odmah iznad guze. I dalje nisam bila sigurna jesu li to kontrakcije jer je bol bila mala,kao blaga menustrualna, a ja sam mislila da to boli samo tako. I hodala ja pisala, nikoga nisam htjela buditi. Kad sam vidjela da je doslo na 6min, oko 6h ujutro, posaljem doktoru sms. Muz se probudi na posao u 6:15 pita me sta je,ja tako kazem boli ali malo,ne znam jesu li kontrakcije. Stize od doktora odgovor da dodjem odmah da me pregleda i nada se da cujem bebu. Ja se uspanicila,sjetim se da se beba nije mrdala. Kaze mm odmah idemo. Rekoh idem se ja istusirati i izdepilirati. Ja u kupatilo, nagon za stolicu, proljev. Kontam nisu kontrakcije. Na toalet papiru krvav sluzni cep. Istusiram se, popijem caj,spremim se i lagano na klinku sa svekrom i svekrvom, a mm na posao, morao je,prvi radni dan na novom poslu. Ja u autu placem, ne sto me boli, vise me ne boli, vec sto mm nije kraj mene. Stizem gore u 07:20h, moj doktor me ceka poslije dezure, pregleda, kaze 6-7 prstiju otvorena,odmah za salu. ja pocinjem plakati,pita jel me strah,rekoh nije. Pa sto places, rekoh nedostaje mi mm. On me vagao, uzimao podatke, ja sam hodala, presvukla se i dosla je babica po mene, odvela me na drugi sprat i uradila ctg. Bila je divna. Tad je nazvao moj dr i zamolio dr Begica da me porodi, posto je njegova smjena zavrsavala. Nakon ctg, dr Begica nije bilo. Pregledala me dr Imsirija,kaze 8 prstiju otvorena, odmah u salu. Tamo sam malo lezala na stolu kad je dosao dr Begic,pregledao kaze 9 prstiju. Ukljucili su mi infuziju, buskopan, probili vodenjak i legla sam na lijevi bok. Nije bolilo. Ja kontam sanjam, nista nije onako kako sam zamisljala. Sestra Fatima Avdic je bila divna. Dozvolili su da svekrva kao zdravstveni radnik prisustvuje. Sve je bilo super do prve bolne kontrakcije. Uh...zaboravila sam i disanje i sve. Sestra me podsjetila. Uzasno su boljele. Kad prestanu meni se spavalo,a kad dodje nova, ludila sam. Jedva sam izdrzala da ne vristim. Onda je pocela jedna na drugu,grozno.....Odjednom sam osjetila napon. TAda sam se sjetila savjeta s vjezbica da slusam samo babicu i jesam. Sjecam se da je pitala da skinem carape, ja nisam htjela,bilo mi je hladno po nogama. Svekrva je pitala da mi da vlaznu maramicu, nije mi trebalo, ja sam bila dobro. Kad je poceo nagon nije bilo bolova. Pogledala sam pravo i vidjela hrpu ucenika kako me gledaju. MOlila sam da zatvore prozor. Zatvorili su ali su oni opet otvoril. To mi je tako smetalo. Odlucila sam jako stisnuti oci i samo slusati sestru. Iskljucila sam se totalno. Kad je govorila disi ,ja sam disala, kad je govorila guraj ja sam gurala. Nista drugo nisam ni cula ni osjetila.Cula sam kad je sestra rekla izasla je glava, to nisam osjetila. Otvorila sam oci i vidjela svoje pile kako izlijece. Bio je sav plav. Vidjela sam dugu crnu kosicu i samo sam ga gledala sirom otvorenih ociju. Pitali su me jesam li dobro,sta mi je, a ja sam samo govorila zasto je plav, je li dobro. Nije plakao.Onda me uhvatila panika,pitala sam sto ne place. Sestra je mirno rekla "Ne brini zlato,plakace" Kako su mu nos procistili poceo je plakati. Sestra je uzela nesto prostrla preko mojih grudi i uzela da mi ga da. Spustajuci ga, mali lopov je popiskio mamu. Svi su se smijali. Mene tada nista,bas nista nije bolilio. Odnijeli su ga,pa ga vratili da ga jos jednom vidim. Odnijeli su ga,a ja sam zvala muza i mamu
onda su mi rekli da ce me siti. Ja sam zbunjeno pitala zar ste me rezali. Dali su mi inekciju,bolila kao i svaka druga. Kad me dr sio nista nisam osjetila,osim zadnjek konca,kao blago peckanje. Ni to nisam mogla vjerovati,svi kazu da to boli najvise. Dobila sam jedan unutrasnji, i tri vanjska konca i to je to. Kasnije su me na hodniku sretale sestre,doktori, ne znam vise ni ja ko,ljude vidim prvi put, bar mislim i cestitali mi kako sam imala skolski porod i kako dugo nisu imali hrabriju porodilju. I naravno da sam prva kojoj je gore ikada svekrva prisustvovala porodu Ostatak je u sobi pored sale, pa dole sa porodiljama,ali to necu da pricam, jer mi i nije bas u najljepsem sjecanju. A porod kao porod je prosao super. Ja sam se oporavila, teci dan su mi ispali konci. Bebici je peti dan otpao pupak. Ja sam tek peti dan imala prvu stolicu ali nije bolila,jer sam jela tecnu hranu. Sada vec i sjedim.
Eto drage moje,svima koje ovo ocekuje zelim da bude kao meni. Sretno, ljubim vas.

< Poruku je uredio idana_85 -- 21.10.2008 13:15:19 >

_____________________________

R, 08.10.2008....
A, 25.02.2014.

Bravo, Idana Čestitam na hrabrosti i na malenom dječaku. Neka si napisala svoju priču da se buduće mame uvjere da nije tako strašno.
Btw, kako se zove ?


_____________________________

23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :)
14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)

Draga Idana drago mi je da je sve prošlo kako treba

Ljubi to malo bebče i odmaraj se

_____________________________

ALINA 29.06.2004.

ARMIN 13.11.2008

Draga Idana stvarno si imala srece i hB pa si dobro prosla i da ti porod nije ostao u ruznom sjecanju. Cestitke na bebici i uzivajte zajedno

_____________________________

dusha mamina 11.10.2007.

upravo zato sto je tako topao, osmjeh je ljepsi od bilo kojeg cvijeta na svijetu....

E draga moja Idana,tako mi je drago da si tako dobro prosla na porodu...Zelim ti sve najbolje...Vidjela sam vase slike,ma slatki ste ko med,a i ime je super...Puno pozz od mene(valjda i ja predeveram sve kako treba )