Meni HAris ima običaj kazati da više nigdje neće samnom da ide, jer se ja svađam, ali ja se ne svađam, već jednostavno ne dam me prave budalom na moje oči. Imala sam raznih scenta, dok sam bila trudna, pred porod moram izvaditi nalaze u DZ u Saraj Polju, niko da me pusti, sat i po sam čekala sve stojeći, jednom sam im isto dole u labosu napravi haos, sve one knjižice uzela i izprevrtala, jer morala sam dio nalaza uraditi tu, a dio na Ilidži, s sve u razmaku od 45 minuta, a one sjede, i prozivaju ko zna kojim redom, tu ja poludim, ma šta poludim presvrnem, sve one knjižice ispreturam, svoju uzmem i kod privatnika. Na Koševu se redovno svađam kad god odem, jer gore je haos, helem, ali najgore iskustvo doživjela sma ljetos u troli koja ide sa Otoke. Uđem u polu prazbnu trolu, puna kesa i s Lajlom, i sjednem na jedno mjesto, i Laju stavim preko puta. Uđe žena i baš hoće da sjedne an to mjesto gdje Lajla sjedi. Krene da je digne nako sa odjećom, trola se digne revizori svi na tu ludaću. Helem, ona meni kaže da dijete nema pravo da sjedi, jer joj nisam kupila kartu, a ona je invalid i ima pravos jesti gdje poželim. Velim ja njoj i vidi se da ste indavil, a posebice u mozak, i tu ona meni jednu, ja njoj dvije, cijeli trol. na nju, ali džaba ona svoje. A, da je invalid nije, već žena krenula na Barice, obučena u onu planinarsku opremu, ali koji joj đavo dada na mene da naleti. i Na kraju kada je izlazila kaže mi Bog svakome daje djecu, a ja njoj kažem da je ona jedna lula ludača. Došlo mi je da se potučem s njom. Cijeli dan sam bila ušoku, a dijete se prepalo.