Moram se nadovezati na ovu H. priču, moja prijateljica je 1976. godište, tata joj je bio dr. gin, mama također dr. Imali su dvije curice i nakon 8 godina odluče se za još jedno, granapče, tako se to tada zvalo. NA UZ u 5 mjesecu ukažu se dva ploda, šta da se radi, nazad se ne može, naprije se mora. Sretni tata bio na pororodu i umjesto posteljice nakon dvije seke, ispade još jedna. Eno ih sada velike, cure, imaju svoje živote porodice, sve ovo pišem, iz razloga, znam da znate, ali nije zgoreg napisati, nismo mi ti koji određujemo šta i kako će se u životu dešavati, a na drugoj strani smo bezobrazno nezahvalni i uvijkbih nešto da nam je. Ja bi naprijem da imam ravnu kosu, a imam kovrđavu, banalan primjer, e tako neko ima namišlja o djeci i polovima.
Ja zahvaljujem dragom Allahu što mi je podario moju L, čak sam imala i prenosa pred kraj trudnoće, šta ako ipak rodim muško da li ću ga voljeti, uh Bože sačuvaj, ali nakon poroda, i svih muka koje svakodnevno proživljavam, a, pogotovo nakon silnih tema koje se ovdje vode, gdje pišu žene koje ne mogu da zatrudne ili u najgorem slučaju kjada vidim apel za pomoć ili smrtovnicu malog nevinog bića, KAŽEM, ALLAHU DRAGI SAMO NEKA JE ŽIVO I ZDRAVO. I to mislim da bi vskoj od nas trebala da bude vodilja. Naše dijete je naše dijete, bilo muško ili žensko, opet pomavljam samo neka je živo i zdravo.