Zaista djeci ne treba previse kupovati, onda im nista nije interesantno i ne znaju cijeniti ono sto imaju, i treba ih nagradjivati kada urade nesto fino ali ne uvijek materijalno.
Danas kad djetetu doneses cokoladu ili kinder jaje uopce se ne obraduje, a sjecam se kako bi se ja morala potruditi da to isto jaje dobijem
Totalno sam protiv mobitela i markirane odjece za djecu! Kakvim ih vrijednostima ucimo?


_____________________________

EMIL,7.9.2008.

Ej žene, žene kako vi izvrnete riječi, pa ko je pričao o markiranoj odjeći i skupim igračkama????????????????????????

_____________________________

nestašni smo strašno, uh, uh, bilo je po guzi

Žene, nisam imala namjeru ulaziti u raspravu.
U prvom postu na ovu temu sam napisala da je sve individualno, i da ako neko mora raditi ili želi raditi, a dijete ili djeca joj imaju kvalitetnu brigu, to je super. Samo ne odobravam da neko svojevoljno radi dan i noć da bi djetetu mogao priuštiti više igračaka i slično. Ja volim svoj posao, ali moje trenutno mirovanje, te zahtjevi mog poslodavca za putovanjima i prekovremenim radom nisu u skladu sa mojim majčinskim osjećanjima i potrebama. Imamo dovoljno za život, čak i sa mojim minimalcem, pa mi je lakše i ljepše staviti karijeru na stand by, nego ostavljati dijete pod temperaturom sa bolesnom i starom svekrvom, koja jedva hoda.
U mom se slučaju familija takmiči ko će kupiti više odjeće, kabastih i nepotrebnih igračaka...tako da veći dio toga namjerno prosljeđujemo, čak i kinder jaja dajem prosjakinjama koje sa djecom dođu na vrata. Moj sin ne voli slatko, a kinder jaja ni ne primjećuje...pa što se neko ne bi obradovao.
Svake godine za novu godinu proslijedimo paketiće sa slatkišima i igračkama siromašnoj djeci ili djeci bez roditelja, jer želimo da nam dijete ima samo onoliko koliko mu treba, a i ovako ima previše.
Ne štedimo na poljupcima, maženjima, čitanju slikovnica, šetnjama...

Kinder jaja sluze samo kao primjer 

_____________________________

EMIL,7.9.2008.

Porodila sam se 02. 08. 2008. na carski rez. Obzirom da nisam bila primljena u stalni radni odnos morala sam skoro pa cijelu trudnoću da radim i da samo u jednom pravcu svakodnevno putujem po 15 kilometara iako je trudnoća bila kritična. Povraćala sam od prvog dana trudnoće do operacione sale. U devetom mjesecu sam i čistu krv povračala. Posteljica bila previše sazrela na kraju su bebu vadili iz mene na carski rez da bi spasili makar jednu od nas dvije. Dan poslije operacije kada sam još sebi dolazila poslije anestezije nazvaše me iz škole u kojoj sam radila i kažu mi da je izašao konkurs pa ako hoću opet da radim da se prijavim na konkurs. Nazovem muža i kažem mu da prikupi moje papire i da ih odnese u školu. Dan poslije povratka kući iz bolnice obavijeste me da sam primljena i da počinjem raditi od 01. 09. jer tada počinje školska godina. Dođe i taj datum i ja friško poslije operacije odem na posao. Opet putovanje i ista stvar. Muči muku sa djecom.
Jeste da mi je bilo teško. Zamislite ostaviti bebu od mjesec dana i poći raditi ali morala sam da bih zadržala radno mjesto. Grizla sam samu sebe šta da radim. Ispočetka me bilo strah da neću biti neodgovorna prema tom djetetu a poslije sam shvatila da bih više bila neodgovorna da sjedim kraj nje a da joj nemam šta priuštiti. Borba za opstanak je svima. Radi i muž, ali iskreno imaju i krediti. Srećom moja mama je preuzela brigu o mojoj maloj Asji. Ne fali joj ništa ima punu ljubav i njegu. Ja sam najdalje do 12 sati u kući. Radim kao što rekoh u školi sa malcima pa nastava ne traje dugo, a moja A sja pola tog vremena prespava. Ispočetka je bilo teško ali sada smo se navikli. Moj savjet majkama koje trebaju da počnu ponovo da rade je da kada ima bude teško da pomisle na to kako je to za bebino dobro. Zamislite da nemate bebi pružiti sve ono što želite. Ne oklijevajte. i vama će malo promjene dobro doći. Nadam se da ste shvatile šta hoću da kažem. Bar kod mene sav umor momentalno nestane kada se vratim kuci i uzmem svoju bebu u narucje. Ne smatram se losom mamom. I moja mama je isto morala uraditi pa mi nikada nista nije falilo, ljubavi sam imala uvijek u izobilju.

_____________________________

Asja, 02. 08. 2008.

Golubice divno si to rekla ,i u potpunosti se slazem s tobom.Zao mi je sto si morala tako brzo krenuti opet na posao,ali i sama kazes morala si,znas da je to za dobrobit svog djeteta.

_____________________________

Hamza 11.3.2008.

Golubice svaka ti čast
A svi dobro znamo kako je teško pronaći danas posao, a posebno u tvojoj struci.
Sigurna sam da Asji neće nedostajati tvoje ljubavi i pažnje

Ja bih voljela da je vrijeme u kojem živimo drugačije od ovoga, da nije neprestana trka-frka i da ne prolazi tako brzo.
Nadam se da će našoj djeci biti bolje nego nama
A slažem se da djecu ne treba razmaziti skupim igračkama i odjećom, ali većina nas mama koje radimo- ne radimo za to, već za neke osnovnije stvari, ja npr imam nijet da svom djetetu štedim da bi kada odraste i krene u samostalan život, aBd, imalo od čega početi

_____________________________

Merjem, 11.11.2007.
mamina sultanija
Arman, 23.07.2010.
mamin pasha

Ja se divim mamama koje odluče ostati doma cijelo rano djetinjstvo svojih mališana. Po meni je to najljepša žrtva na svijetu. Da, kažem žrtva, jer mislim da bih tako osjećala. Radim od svoje 20-e godine, radila sam uz studiranje na 2 fakulteta uporedo i što sam više trčala okolo, bila sam bolje organizirana i zadovoljnija. Jedan period sam bila bez posla i pala u depresiju. Sada sam doma i tražim načine da se ne vratim sad u 1. mjesecu na posao, jer je mojoj curici tek 3 mjeseca. Pokušavam dobiti 1 mjesec neplaćeno, zaista mislim da je prerano da je ostavim. Nadam se da ću uspjeti, jer bi mi sada odvajanje jako teško palo, tim više što je želim dojiti što je duže moguće. S druge strane, ne bih mogla dati otkaz, ma kakav posao da imam (osim kad bi me baš ugnjetavali na radnom mjestu). Ali opet, nisam ni tip koji vidi svaku prašku- uvijek je bila obitelj i naše vrijeme na prvom mjestu, pa onda kuća. Budući da će malenu čuvati nana u našem stanu, mogu biti mirna. Inače bih se i ja čak zamislila kome je ostaviti. Dakle, nisam za noćni rad, radne subote, prekovremene, ali sam definitivno za dvije plaće u domaćinstvu i za mamu koja je zadovoljna sobom jer ima i drugi, svoj svijet, makar u nekom minimalnom procentu. 

sreca je da ja zivim u zajednici koja je veoma 'zdrava' i imam podrsku u odgoju djece pa ja mogu otici raditi i ne brinuti gdje su i brinu li se o njima kako treba.. takodje, imam dobar posao i mogu otici kuci kad god mi treba tako da je i to prednost. sve to igra ulogu pa sam ja prihvatila cinjenicu da moram ici na posao i da je to bolje za nas iako nije bilo tako u pocetku. koliko sam suza prolila kad sam tek pocela raditi nakon sto se prva kcerka rodila.. i ja i ona onako mala.. ufff..
radim na dobrom mjestu, plata nije bas najsjanija (mogla bih ja i bolje:)) ali ima jako mnogo prednosti tako da uspjevam sve uskladiti ali da nije ovakva situacija i da nemam gdje djecu ostaviti ili da osjetim da su zapostavljene ja bih bila spremna da prekinem raditi koliko je potrebno zbog svoje djece. ne bojim se za posao - magistar sam masinstva i uvjerena sam da bi bilo mjesta za mene. 
sto se tice organizovanja i zongliranja izmedju svih obaveza - to sve znate kako je. i kad smo non stop u kuci uvjek vidimo svaku prasku i uvjek smo u nekom poslu (kako rece MAmina). opet kad radimo i to je tempo koji umara - nakon posla sve obaveze cekaju ali nekako manje smo opterecene tom kucom tako da to nekad i bolje ispadne.. u svakom slucaju ja sam sada organizovala stvari u kuci da imam sto manje posla tako da sam generalno manje umorna i manje zvocam po kuci i oko nje :))
takodje, vise se ne bojim da ce mi kcerke rasti a da ne osjete moju ljubav i brigu.. dajem sve od sebe da tako ne bude i mislim da jako dobro uspjevam..

ma zanima me samo kako vi uspijete te praske da vidite?
Npr. ja cistim onoliko koliko bih cistila i da radim. A ostatak rasporedjujem, lagano bez nervoze.
Za mene je trenutno vaznije ulaganje u zivotu, dijete.
Ali to mi nije opcija jer nemam sta drugo, vec je to opcija iz sveg srca... jer i u sebe sam ulagala, imam jos par ispita da zavrsim fax, i njih usput pripremam, imam mnogo zanimacija, ispunjen zivot, a ulagacu i dalje gdje god mogu, zelim da jos puno toga naucim i uradim, i ne znaci da jednog dana necu i poceti neki posao, ali kada vidim da sam odradila ovaj "projekat". Jer osjecam da je to moja prvenstvena zadaca i da sam za to tu i da ce me to uciniti uspjesnom osobom, koja osim za dijete i muza ima i vise vremena za sebe.
Daj Boze da svako ima mogucnost da radi sta zeli, i da bude u mogucnosti da moze da bira izmedju ove dvije uloge!

Ja jos samo moram dodati,kako mi je jako drago sto se sve razumijemo,i mame koje rade,razumiju nas koje ne radimo i obratno.....
I da smo bar na jednoj temi,gdje smo razlicite imamo svoje stavove ,a cijenimo i postujemo one koje imaju razlicite....Ova mi je tema super upravo zbog ovoga,jer mozemo iznijeti svoj stav,svoje opcije,a da se pri tome ni jedna nece naci uvrijedjenom ni povrijedjenom.......Zaista sam ponosna na sve nas i mame koje rade i mame koje ne rade,a razumijemo jedna drugu u potpunosti.....

Opet ja ........

Da je sudbina htjela drugacije i ja bih bila mama koja radi,ali eto nije....Jer sam bila na faxu kada sam ostala trudna i odlucila sam da se onda prvo posvetim djeci,pa onda da ponovo nastavim tamo gdje sam stala....
Sa srednjom skolom i dvoje male djece,meni se ne isplati traziti posao,jer su plate mizerne,mada sam se i javljala na par oglasa,gdje mi je plata,radno vrijeme,mjesto odgovaralo,ali nisam uspjela...Tako da razumijem i jedne i druge u potpunosti,jer sutra kada bi mi se ukazala prilika za dobar posao,ja bih je prihvatila,jer na danasnjem vremenu,bar od par markica vise, glava ne boli,naprotiv....Kome ne bi dobro dosle....
Ne bih otisla raditi samo da bih djeci priustila bilo kakve materijalne stvari,vec...iz neke moje perspektive danas, smatram da bih se mozda mogla jos bolje organizovati u svemu,jer iako sam cijeli dan sa djecom u kuci,nisam im posvecena 100%,a kada bih radila i dosla kuci,mozda(kazem mozda)bih vise cijenila vrijeme sa svojom djecom,mozda bh ga provodila efektnije i bolje nego sad...Jer i u kuci,insan sebi nadje 101-nu NEPOTREBNUobavezu,umjesto
da sjedi sasvojom djecom i uziva....Mozda bih onaj jedan sat vremena kada bih radila,puno bolje potrosila na njih,nego cijeli dan koji provedem u letu,daj ovo,daj ono,uradi ovo,uradi ono,eh ajde sad,identicno umoran,kao i majka koja radi,sjedi sa djecom,igraj se,a u mislima kontam sta mi je jos ostalo,sta jos moram da uradim,......
Ne znam,....nemojte me samo pogresno shvatiti,jer kao sto neko rece na ovu temu bi se moglo pricati i pricati,pa se nadam da necete izvuci ili pogresno protumaciti neke stvari iz mog posta,jer sam samo pokusala da budem sto kraca.....i u tom kontestu docarati sta ponekad osjecam....

hej drage moje, znate sta je meni uvijek najsmjesnije! Mi sve, i ove koje rade u kuci i na poslu, uvijek pisemo kako sve jedva stizemo, kako ovo-ono, a sve i jedna malo-malo na ringeraji!!!

Krenut ću od početka (mrsko mi citirati,pa ono što sam zapamtila)...
-Jedno veliko - DA...i da dobijem sva binga ovog svijeta ja bih radila za svoju "crkavicu", pošteno do kraja radnog vijeka.
-Svaka normalna majka, kada joj je dijete bolesno neće otići na posao, ma kakav on težak, zahtjevan bio. a sa druge strane neko će reći, pa onda dobijem otkaz. A ja kažem nije bogom dato da se radi na jednom mjestu, ko ne poštuje mene i moje znanje, nije vrijedan mog prisustva/rada.
- Ne favorizujem novac, kada kažem da za sva blaga ovog svijeta ne bih napustila svoj posao (izuzela sam Višu silu), zašto ?
Evo zašto.

Odrasla sam zajedno sa bratom sa roditeljima- tata privatnik kod kuće, mama domaćica.Znači roditelji 24 sata kod kuće.
Ljubavi do iznemoglosti, novca do neba (lijepa Yuga, još ljepša Švabija ), prelijepo vrijeme, nikada nam ništa nije trebalo.
Završili smo osnovnu, srednju i došlo je vrijeme fakulteta-sjećam se radosti moje mame, jedne domaćice sa završenih 8-razreda škole, jedne žene koja je posvetila svoj život porodici, nama, žene koja je sa sjajom u očima i osmijehom na licu dočekivala svaki moj položeni ispit.
Tada nisam znala, ili nisam imala vremena da otkrijem čemu  ta njena radost, jer se vrlo često smjenjivala sa sjetom.
Kasnije-kada sam dobila svoju prvi, drugu , treću platu-shvatila sam, a i kasnije smo često o tome razgovarali.
Voljela je i mene i brata, ali je uvijek govorila da je bitnije da ja završim školu, i nađem posao, kako bi kroz život kročila - odlučna, nezavisna ni o kome sem o dragom Bogu. 
Nije  željela da budem domaćica, jer je nakon 30 godina braka shvatila da ovisi o jednom čovjeku, i sada o nama, shvatila je da ipak da bi žena bila sretna je potrebno mnogo više od porodice i ljubavi koju u njoj doživljava. Jer jednog dana porodica od 4-5 članova postaje opet porodica od jednog (ne daj Bože) ili dva člana.
I tada nema nikakvu obavezu (mislim na odgoj djeteta i obaveze prema porodicu) ne postoje, ostaje samo ovisnost o čovjeku, ili u najgorem slučaju rad po stare dane, a da li je to tada potrebno?
Meni nije, a neće biti, ako Bog da nam zdravlja i dug život, ni mojoj kćerki.

Amin.


_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

uh, ja se prepadoh kad otvorih temu, i ugledah ovoliki post!
Ti si upravu MA,  i moja mami je sve to isto tako. I ona je meni govorila za taj famozni "komad hljeba":), i ja sam ga evo skoro pa stekla, i neka ga, sta covjek zna...
Ali danas je opet malo drugacije vrijeme, i domacice nisu ono sto su bile.:)
Samo cu reci, da je vazno ne izgubiti sebe, sta god da uradimo.
Uspjeh moje djece mene moze i hoce uciniti sretnom, ali njihov zivot ne treba postati moj zivot! Ako ostajem sa njima, ne znaci da cu sebe zapostaviti, obustaviti svoj zivot i zanemariti svoje zanimacije.

< Poruku je uredio Shee -- 29.12.2008 14:22:22 >

E baš si to dobro rekla, a svi vazdan online

_____________________________

nestašni smo strašno, uh, uh, bilo je po guzi

domacice nisu ni sli slicne kao nekad svaka ima minimalno jednu-do dvije zene koje joj rade djete neko cuva ili ide u obdaniste  vecinom su visoko obrazovane zene tako da se to domacica nemoze ni nazvati domacica
mislim da je u biti potrebno da je zena zadovoljna svojim statusom a svaka moze i da radi i da ne radi stvar je licnog izbora koji moze uvjek da se promjeni

Slažem se sa Selmom,a i ono što je napisala MariamAmina isto tako gledam sebe na takav način....koje smo mi domaćice,sjedimo u toplom stanu visimo na rr,smišljamo šta nam se jede i gdje bi sebi mogle šta otići kupit,ofarbane i isfenirane,sredjenih noktiju a znate šta je prava domaćica,ono što su bile naše bake,pa i mame,njiva,kuća,štala,6-7 djece i zajednica od 10 i više članova,pa da

_____________________________

E ne trebate više glasati ni na jednom takmičenju,konačno,zar ne???!

Ja radim i odvijek sam radila. Ponekad mi bude zao sto nisma vise sa djecicom ali izgubljeno vrijeme nastojim nadoknaditi vikendom i srijedom. Slazem se sa komentarim o zenama koje su sa djecom kod kuce i sadasnje zene nadju vremena i za sebe izlaze sa prijateljicama i imaju drustveni i socijalni zivot bez obzira na to sto su kod kuce. Ja sam tip osobe koje ne moze biti u kuci i kada ne radim vecinu vremena sam napolju sa djecom tako da me stvarno ne mogu zamisliti u kuci ali da neko pogresno ne shvati kao sto rekoh danasnje majke koje su odlucile ostati sa djecom su isto tako ukljucene u " vanjski" svije kao i one mame koje rade.

_____________________________

Benjamin 18/12/2001
Eliott 28/04/2007
Mon bebe d amour

Tako je Amra,potpuno si upravu.Ja imam troje djece,zaposlena sam i trenutno na trudničkom bolovanju.Muž hvala Bogu dobro zarađuje radi u kući na računaru.Moja djeca neznaju šta znači obradovati se.Uzbuđenje prilikom kupovine i nakon traje oko pola sata.Nakon toga prvo pitanje je kad ćeš nam kupiti nešto drugo i tome nikada kraja.

ja sam prije mjesec dana dobrovoljno vratila opet na posao, znaci nisu bile pare u pitanju!, i super se osjecam. vrjeme sa mojom curcom puno intenzivnije provodim neego kad sam bila kuci ( a nevjerujem da ovde i jedna majka samo dubi kod djeteta i igra se s njim) kucni poslovi isto tako sve funktionise, vecera, ocistit (tu mi pomaze mm) i opet nadem vrjemena za sebe, pored toga svega. i ja mislim takode, da djete puno vise ima od mame kad je ona sama sa sobom zadovoljna, nego od mame koja nije zadovoljna sa sobom, tako da svaka od nas mora najbolje sama za sebe da znade sta joj bolje godi.

_____________________________

VOLIM VAS!!!

bas me nasmija, i ja na to cesto mislim


_____________________________

VOLIM VAS!!!

Da mi to fin. dozvoljavaju, ili da muž zaradjuje koliko zaradjujemo nas dvoje, sutra bih ostavila posao. To ne znači da ne bih ništa radila, ali radila bih koliko ja hoću, kada hoću, tek toliko da zadovoljim svoju potrebu za tzv. socijaliziranjem.
I radila bih nešto što sada nema veze sa mojom branšom.
Svakako bih plaćala životno osiguranje da bih sutra mogla uživati u renti i ne doživjeti da čekam da mi drugi nešto da. ( pa makar to bilo i moje dijete ).

MOžda je to zato što imam posao koji iziskuje puno odsustva, puno službenih putovanja, nekada je to bilo interesantno, ali sada kada imam dvoje djece to mi je prava tlaka.
Uživam na trudničkom, kao što sam uživala i prvi put sa Hanom.
I uopšte se ne smatram "beskorisnom"...i sada imam više vremena za sebe.
Nakon prvog povratka na posao činilo mi se da ako odem i kod frizera da time još više gubim u vremenu koje sam mogla provesti s Hanom.
Sada nemam taj osjećaj, provedem s njima čitav dan, onda ih prepustim mužu a ja odem do frizera, kozmetačira, na masažu, na kafu...

A kada bih dobila na Bingu, neko ga spomenu, ovom novogodišnjem.....ihihihihi....otkaz bih poslala SMS-om.

Ja studiram a MM radi.Bebu mi čuva zaova,tako da je nekad ne vidim par sati a nekad i cijeli dan.Dobro mi dođe da izađem iz kuće mada imam puno obaveza.Mi se poželimo ali sve to nadoknadimo kada se mama vrati kući.Tada padaju poljupci i valjanja po krevetu u čemu ona najviše uživa......

Ja spadam u ovu drugu grupu  , nezaposlenih zena, ali Boze moj tako je sad  .
Trazila sam posao, radila u dvije firme k'o crnac, nadalje opet trazila posao, ali moj babo nije direktor neke firme,, nemam veza i para pa valjda nisam uspjela naci posao .
Ono sto je Sarayka rekla manje-vise tako stvari stoje. Postujem zene koje rade, ali i one koje ne rade. Svako ima izbor, pa radi kako mu je volja.
Medjutim ja bih voljela da radim iz vise razloga. Radi sebe, budzeta i PROKLETE ZAJEDNICEEEEEEEEEEEEEE!!!
Ima trenutaka kad se osjecam tuzno, po cijeli dan sam u kuci, muz radi, dodje kuci i legne spavati i kad ga ja zovem napolje kaze da je umoran ili mu mrsko . Eh onda na to pop , a nekad se sama organizujem i sve bude ok
a nekad ga i premutim .
Sve je to dio zivota i braka .
Bitna je samo organizacija.


_____________________________

D 23.09.2006. :(
A 10.10.2008. :)