Ja sam upravo odgovorila. Mislim da mnoge žene ne rade samo zbog novca. Moj mm radi, ima privatnu firmu, nemamo kredita ili sličnih izdataka, ali ja ipak radim , jer sam završila fax koji volim i imala sreću da se zaposlim baš u svojoj struci. Tako da mislim da sam previše uložila u sebe da bih sad sjedila u kući. Djeca će abd odrasti, odnosno doći će faza kada ću ja Žanu poslati u vrtić,( ne zato što je neće imati ko da čuva , nego zato što mislim da su vrtići prava stvar) i šta onda da radim vazdan? 

_____________________________

nestašni smo strašno, uh, uh, bilo je po guzi

Žana08 i kod mene je slična situacija, nije stvar plate nego jednostavno ispunjenost poslom, obaveze koje niju vezane samo za kuću a pošto sam bila u obje uloge svi u mom okruženju si primjetili da sam zadovoljnija kad radim a ja sama osjećam neki polet i nekako sve stižem

_____________________________

Ljube vas Lamija i mama :)

"Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi
ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena." - Helen Keller

Potpisujem


_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Žana jeste i ja tako mislim,ja sada koristim situaciju da malo duže budem uz Sergeja,hvala Bogu nije nam toliko stalo finansijski da moram što prije početi raditi,ali da jeste ko bi me pitao,morala bi i na posao i trudit se da budem i sve ostalo šro reče MariamAmina....ali svejedno već se javljam na neke oglase,bila sam na nekim razgovorima......želim da počnem radit,nisam tip koji bi mogao non stop biti kući,drugčije se osjećam kad cirkulišem medju svijetom i dešavanjima,a i svakako da želim da i ja imam ona svoja primanja na kraj mjeseca.....imam energije za mnogo toga,i mislim da ću ja to uspjet sve uklopit kad počnem radit,a dotad da još malo uživam u ovom Sergejevom odrastanju,pogotovo što još dugo ne planiram drugo dijete...a šta će biti vidjećemo

_____________________________

E ne trebate više glasati ni na jednom takmičenju,konačno,zar ne???!

Eh trenutno bas razmisljam jako puno o ovoj temi, .Dobila sam jako dobru ponudu za posao,al jos nisam odlucila da li da ga prihvatim,prvenstveno zbog Hamze,svekrva bi ga cuvala,a nekako ne zelim se jos odvojiti od njega.Uglavnom imam vremena za odluciti.
Ne smatram da bas ulazim u ovaj opis nezaposlene mame,ali ima donekle istine,sto je i normalno.Znam da sam tu sa svojim djetetom,i da necu propustiti nijedan njegov dio odrastanja.Ali ipak s jedne druge strane zeljela bih i da imam svoje pare i svoj posao,sto je i normalno,svi tezimo biti neovisni. Tako da vam se javim opet na ovu temu ubrzo .


_____________________________

Hamza 11.3.2008.

Kao prvo nebi da potičem nikakvu raspravu

ja sam zaposlena majka dva dječaka
nenalazim se ni u jednom opisu ali isto tako se nalazim u oba opisa
samo da pitam majke nezaposlene kako bi se osjećale da ih njihova djeca pitaju da im kupi motor ili neku skupu lutkicu a oni nemaju
ja sam zato da žena treba da radi jer dvije plate u kući su DVIJE plate pogotovo na ovakvom vremenu
ja znam dosta žena koje nemaju posao ne zato što one neće nego što nemogu da se zaposle a muževi im to što sjede kući "besposlene " nabijaju na nos
mada svaka žena ima posla u kući svaki dan da nesjedne ali joj se to "nepika"
muževi kad dođu kući kukaju kako su umorni te daj da jedu i onda u horizontalu a žene nikad ama baš nikad nemogu biti umorne
sory na dugom postu ali ima toliko toga na ovu temu možda nekom drugom prilikom

_____________________________

MAMINI SINOVI
DŽANIN 08.03.2003.
DINO 21.03.2006.

Baš tako, na ovu temu se može pisati nadugo i naširoko.
Još jednom svaka čast svim majkama ovog svjeta, naš posao je ipak najteži,a najbolji na svijetu
Ja radim i ne bih mogla drugačije, kao što Nina (žana08) reče - previše sam uložila u sebe da bih mogla sjediti kod kuće.
Trči na posao, odradi osmicu, pa onda trči kući - budi mama, supruga, domaćica, čistačica, kuharica, .... Naravno da smo premorene, ali opet sretne što doprinosimo kućnom budžetu i možemo djeci priuštiti normalniji život na ovom  naopakom vremenu. Treba se samo dobro organizovati, i natjerati  muža da pomogne, pa se onda može odvojiti vremena i za sebe.
I da odgovorim na pitanje- da dobijem na bingu - opet bih radila, mada vjerovatno kraće radno vrijeme 

_____________________________

Merjem, 11.11.2007.
mamina sultanija
Arman, 23.07.2010.
mamin pasha

Na ovo se moram nadovezati. Sve je to super divno, krasno bla, bla, bla.
Vrtići su super ali imaju i oni svoju cijenu, ne onu u novcima, već u dr. stvarima. Ja sam pisala da me x puta grizla savjest jer sam imala jaku želju i da radim i da budem dobra mama. I tako moja kćerka dobije salmonelu u vrtiću  ...... Sada je sve to iza nas već odavno ali.....
tako da u biti i jedna i druga uloga ima i prednosti i nedostatke.

Bila sam i jedno i drugo, 6 mjeseci na porodiljskom, 6 mjeseci radila od kuće, 2 godine išla na posao poslije toga, i sad sam tri mjeseca na trudničkom...
Stvar je individualna. Ko ima dobru "infrastrukturu", tako ja zovem dobru podršku ljudi od povjerenja, kome se povremeno mogu dati djeca na čuvanje...taj se neko može lakše organizirati. Meni je najteže bilo kada sam morala ostavljati bolesno dijete i ići raditi, službena putovanja od nekoliko dana, rad vikendom, hronični umor...Opet kod kuće sam bila usamljena, zapuštena, ponekad loša majka jer sam od umora radila greške linijom manjeg otpora...
Ja ipak ne mogu na štetu svoje djece zvrndati okolo, i ako ih nema ko kvalitetno pričuvati, radije neću nikuda...Pošto moj trenutni posao nikako ne ide uz porodicu, trenutno sam kod kuće. NE mogu da se pomirim da trebam roditi djecu ko neka mašina, odmah ih dati drugima i ići ganjati druge stvari u životu.
Ipak, svaka mama treba imati neke trenutke koji je opuštaju i ispunjavaju, kad nije s djecom, jer iscrpljena i asocijalna, ne valja nikome, a najmanje svojoj djeci.

Niko ne pokušava da ospori trud jednih ili drugih majki niti da prida manju vrijednost onima koji doprinose kućnom budžetu ili onima koji se 100% predaju domaćinstvu i djeci.
Svi mi imamo jako bitnu ulogu i tu smo da podjelimo svoje svakodnevna dešavanja koja se u suštini jako malo razlikuju.


_____________________________

Ljube vas Lamija i mama :)

"Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi
ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena." - Helen Keller

Ne bih se složila sa mamama koje smatraju da je bolje da imaju djeci priuštiti skupe igračke i ovo i ono i sve što djeca traže. Djeci treba ljubav, prisutni roditelji...a ne igračke i premoreni roditelji koji nikad nisu tu. Radije bih da nemamo ništa (ali zapravo potrebno je samo hrana, krov nad glavom i neka sigurnost), nego da sam svakog mjeseca 7 dana na putu sa kojeg ću donijeti igračaka. Nikad više neću plačući ostaviti svoje dijete pod temperaturom da bih u kuću donijela koji dinar. Naravno, ako se nema šta jesti...onda je to druga priča...Ali sve preko toga je čisti luksuz. Djetinjstvo prođe za čas, ja želim biti prisutna.
Osim toga, kako dijete raste, i ono se osamostaljuje, moj trogodišnjak sad već traži društvo vršnjaka i sadržaje koji nisu vezani za mene, što meni ostavlja dovoljno vremena da doprinosim i na druge načine.

Bravo, slazem se poptuno!

_____________________________

Ewa,mama Jovane (24. septembar 2008.godine, 13,25h)
i dva Anđela-Jovana /24.06.2005-24.06.2005/ i Mrvice /12.04.2006-12.04.2006/.

Malo sam citala vase postove i onako se sama smijem.
Zenice koje su kuci potpuno isto pisu i brane stav kako je lijepo biti kuci,kako nas nasa djeca trebaju odmorne itd.
Ove zenice sto rade u ciju skupinu ubrajam i sebe se naravno ponose sto stizu sve,sto doprinose boljoj kvaliteti zivota svoje porodice,sto su aktivne i ponosne na svoj posao,karijeru.
Ja sam se vec svrstala u ovu skupinu moderne zaposlene mame koja jako cesto "pada s nogu" pokusavajuci drzati tempo i sve pod kontrolom kao i kad sam bila kuci na porodiljskom.
Medjutim jako cesto budem iziritirana na samu sebe,i kazem sad je dosta uspori malo.
Jako sam pedantna i precizna,to mi otezava ulogu majke dvoje djece.Jako mi je tesko odabrati prioritete,i tako se cesto desava da se na kraju dana osijecam preumorno,iscrpljeno i jako stresano.
Puno pricam s muzem i on mi jako puno pomaze,inace on bi najsretniji bio kad bi me mogao ubijediti da ne radim,da budem kuci s djecom,jer finansije nisu problem...ali ne,nema sanse...ja jednostavno nemogu se zamisliti bez posla,meni je posao sigurnost,razonoda i na kraju zasto biti kuci kad imam posao koji me ispunjava,za koji sam se skolovala i toliko truda ulozila.
Misljenja su podjeljena ja to postujem.....saljem vam veliki pusssss bas sa radnog mjesta!!!!

Vidim da je i sam naslov teme odmah iskljucivo podijelio zene u "zaposlene" i "domacice"..Vazda ono ili- ili...
I sta to zapravo znaci?
Ne osjecam da pripadam ni jednoj od te dvije grupe.i necu da se trpam niti u jednu od njih.
Zavrsila sam fakultet, radila do 8. mjeseca trudnoce (onda sam morala na bolovanje zbog skracivanja grlica), raskinula radni odnos po isteku ugovora... I onda sam rodila svoje zlato.
Nije proslo ni dva mjeseca...ni porodjajne bolove nisam zaboravila niti sam se privikla na onaj neopisivi osjecaj- da sam necija mama...a on, dusa moja, jedva sto je stigao na svijet- vec su me poceli zapitkivati o povratku na posao.
Tada sam se zapitala- pa u kakvom ja to svijetu zivim? Kakva je lista prioriteta u danasnjem vaktu kada te pored 1000 pitanja koje mogu da ti postave o tom najvecem dogadjau u mom zivotu- pitaju o poslu?
U trenutku kada sam saznala da sam trudna- cvrsto sam odlucila da cu se truditi da budem najbolja mama na svijetu i da svom djetetu pruzim sve sto moji roditelji nisu meni...I znate sta? Nikada mi nisu falile igracke, motori, barbike i ostale gluposti....falila mi je moja mama! Falilo mi je to da se ujutro s njom mazim, da mi pravi palacinke za dorucak, da setamo skupa po parkovima, da crtamo skupa...sve ono sto sam mislila da trebamo raditi skupa- ali od njenog posla ne mozemo.
Moja mama je od onih zaposlenih zena...rodila mene na 2. godini prava...polagala ispite dok je meni mijenjala pelene...radila oduvijek i jos uvojek radi...i uvijek sam imala osjecaj kao da uvijek negdje kasni, zuri...sve je na frku, strku...I jos uvijek sam je zeljna!!!
Ja jednostavno necu nikome i nicemu dopustiti da me ubaci u tu masineriju. Svaki dan provodim sa svojim sinom i znate sta- uzivam. Mislim da mu sada nista na svijetu nije potrebnije od mene. Do kada ce to biti tako- ne znam, vrijeme ce pokazati- a tada cu i ja poceti da radim. I ko ce mi to zabraniti da odbijem da se utrpam u neki klisej i ostanem u kuci ne jednu nego npr. tri godine i onda pocnem raditi?
Ne moze mi niko nabiti osjecaj manje vrijednosti zbog toga- jer to ne smatram "zrtvovanjem"..."zacaranim krugom" i sl...Ne radim na "poslu", vodim domacinstvo, odgajam dijete, izlazim, imam prijatelje i smatram svojim velikim uspjehom sto se ne osjecam "robom kuce" ili "jadnom domacicom" nego zaista uzivam u svakom momentu i sigurna sam da nikada necu pozaliti sto sam izabrala da prve godine zivota svog djeteta provedem s njim- pod svaku cijenu.
Prica o tome koliko ko sebi i sta moze priustiti je mozda za neku drugu temu...jer MM radi dva posla, krpimo se i "zrtvujemo" dosta (materijalnih) stvari samo iz razloga sto smo prioritete poslozili drugacije nego sto se to od nas u danasnje vrijeme ocekuje. Izem ti vrijeme.
Najtragikomicnije mi je sto upravo najmanje razumijevanja dobijam od zena i to onih "zaposlenih"...pa i od svoje mame...Njima valjda nije jasno da neko moze donjeti odluku da promijeni svijet zbog sebe a ne da se cijelo vrijeme prilagodjava svijetu. Moja mama misli da sam "sanjar" a ja joj nikako ne mogu objasniti koliko mi je u mom odrastanju nedostajala i nikako joj ne mogu objasniti da nijedna  plata ne moze to vrijeme vratiti.


_____________________________

Polaznica obuke o dojenju
HAMZA
29.12.2007
IMRAN
03.03.2010

Potpolno se slozuvam so tvoeto mislenje.Mislam deka na deteto do 3 god mu e potrebna samo majka a i samo majka si bara.A i za nas majkite e toa najubaviot period vo zivotot pa mislam deka za nisto na svetot ne bi dozvolila nekoj drug mesto mene da gi pominuva tie momenti.

Ja bih još htjela malo podsjetiti da je sad drugi vakat, nema posla u izobilju kao nekad, pa da mi možemo birati, eto sad neću raditi 2 godine, pa cu onda da radim. To je bilo u doba moje mame, kad god je htjela mogla se zaposliti jer je bilo posla. Ma niko mene neće čekati sa poslom pa da imam 100 fakulteta. Sad je uzmi ili ostavi.  Dijete kako raste , rastu i njegove potrebe , lako je sad dok je beba , a šta kad krene u školu, pa cipelice, pa knjige, pa odjeća, pa džeparac. I šta tad da kažemo djetetu ?Već sam negdje napisala da se dijete ne odhranjiva samo sad dok je beba , nego i idućih 18 godina minimalno. Pa mi mame i radimo za budućnost svoje djece. I nisam ja pod tim podrazumjevala skupe igračke , nego samo igračke ( danas je sve skupo) , i odlazak na more i na planinu, i upis u plesnu školu ili fudbal i odlazak u pozorište ili kino. A čime se sve to plaća,vjerovatno će me pustiti ako kažem da se mazim sa djetetom, pa će sve to biti džaba.  

_____________________________

nestašni smo strašno, uh, uh, bilo je po guzi

I draga Revati, još malo abd pa će tvoj trogodišnjak tražiti i patike kakve ima njegov drug, i mobitel, pa kopačke, pa knjige, pa odlazak sa rajom na more, pa da izvede curu......Ko da mi to svi nismo tražili, i šta tada? A normalno je da djeca traže te stvari , to je jednostavno tako. Ništa gore nabrojano nije luksuz, nego normalan život jednog djeteta i tinejdžera. A to se sve plaća.

_____________________________

nestašni smo strašno, uh, uh, bilo je po guzi

Žana u potpunosti se slažem s tobom
nismo ni mi "zaposlene" žene nemajke
i mi se pomazimo s djetetom i mi isto tako izađemo s njima u šetnju i milion drugih stvari ali isto tako kad porastu aBd hoćemo da imaju sve što njihovi vršnjaci imaju
jer Bože moj oni su bili i ostaće dio nas dio svojih majki
nismo ih rađali eto tek tako
oni su plod naše ljubavi

_____________________________

MAMINI SINOVI
DŽANIN 08.03.2003.
DINO 21.03.2006.

Ljubice drage,
Osjećam potrebu da i ja nešto kažem i napominjem da se sa svima slažem iako mislim da su to njbolje prokomentarisale MaryamAmina RR i Enisa_sara na prvoj strani teme. Ja sam također bila u obe situacije, dakle bila kući i ubijala se od raznoraznih "praškica" (ne uziamjući u obzir vrijeme koje sam provodila sa svojom bebom). Kad sam počela raditi nakon godinu dana (u "hitleraju" u kojem sam radila) dolazila sam bukvalno naveće da svoje dijete spremim u krevet. Zadnju godinu radim u normalnoj sredini, sa normalnim radnim vremenom i slobodnim vikendom i tek u toj zadnjoj godini sam upoznala svoju "keku" koja sada ima već 5 godina i imam osjećaj da je odrasla bez mene i da je nisam poznavala. Sad sam opet i kako rece  Enisa_sara "jedva čekam da budem sa svojom djecom iako će to trajati samo 6 mjeseci" i onda rock and roll. Ko će ih čuvati, voditi u školu itd. 
Tako da bez obzira bile zaposlene ili ne sve to ima svoju zrtvu, tezinu, kao i prednost ili manu ali valjda to ide u staz roditeljstva
Puno pozdrav svima

Ma naravno da sve ima i prednosti i nedostatke. I jedno i drugo vidiš tek kada popričaš sa curama na forumu, i zato su mi ovi forumi super.Toliko nas je , i toliko smo različite, a opet jednake u ljubavi prema našoj djeci, i u tome je suština ovog foruma.

_____________________________

nestašni smo strašno, uh, uh, bilo je po guzi

Interesantno je kako se u mene misljenja mjenjaju!
Citam vase postove koje zagovarate rad i kontam "jest, u pravu su", a onda dodjem do ovih drugih i kazem sebi "ma i one su u pravu" i tako ostajem u totalnoj konfuziji.

Uglavnom, uvijek sam sebe vidila kao ambicioznu zenu, sa dobrim poslom i dobrom platom ali kad sam pocela raditi u advokatskoj kancelariji, pomislila sam sto meni ovo treba, zar nije lijepse imati posao gdje nema trke i zbrke, gdje ce se znati radno vrijeme, vikend slobodan i najvaznije, imati slobodnog vremena za svoje dijete.

I tako, dodjoh do zakljucka da je ipak lijepo biti zaposlen, ali sa "normalnim" poslom gdje nema puno stresa, ali takvih je jako malo.



_____________________________

EMIL,7.9.2008.

ja stojim i dalje pri tome da svaka 'skupina' ima i prednosti i mane,i ne može se reći koja 'skupina' je bolja i ljepša,nego koja žena u kojoj 'skupini' uživa i pronalazi sebe,i ako ja imam uslove da ne radim,i da uživam bez posla,kući sa djecom i svim tim obavezama i prioritetima...pa zašto da ne....ja sam sretna i to je najbitnije....a isto tako žena koja pronalazi sebe u poslu i svoj toj energiji i organizaciji da se sve stigne,pa boli me briga ja sam ispunjena u tome i dobro mi je,i nema pravo niko ništa da mi kaže

_____________________________

E ne trebate više glasati ni na jednom takmičenju,konačno,zar ne???!

Kad mi sin počne tražiti preseravanja i snobizme, reći ću mu da ne može i nek se slika! Mobiteli u rukama šestogodišnjaka, markirana odjeća za školsku djecu i ostalo...nikad neću biti dio tih trendova. Ne želim odgajati dijete tako da mora biti kao i svi ostali, jer mnoge od tih stvari nisu dobre.
Ženu koju poznajem je na razgovor zovnula razrednica njenog sina da je napadne što njeno dijete ne nosi za veliki odmor čips i kolu kao sva normalna djeca, nego sendvič od crnog hljeba i vodu. Rekla joj ta žena nek zovne onih 30 roditelja što truju svoju djecu, a ne nju.

Potpisujem!
To sta ce mom djetetu za nekih par godina pasti na pamet da trazi od mene- apsolutno me ne zanima. Dijete ko dijete- koliko god da mu igracaka, igrica, patika i sl. gluposti kupis nikada mu nece biti dosta i da se na glavu nasadis nikada ti ni jedno dijete nece biti zadovoljno onim sto ima. To je tako oduvijek bilo i bit ce.



_____________________________

Polaznica obuke o dojenju
HAMZA
29.12.2007
IMRAN
03.03.2010