IZVORNA PORUKA: MicoTico
Pa ne znam baš u koju kategoriju da se svrstam, definitivno nisam prebrižna majka, ali nisam ni nemajka . Opuštena sam ja poprilično. Čuvaju moju djecu moji roditelji, neki dan su ostali kod komšinice sat vremena dok sam ja bila kod doktora (moji i mm bili na putu, moja sestra na poslu). Kad se udare, ogrebu koljena ne pravim paniku. I moja su koljena bila krvava i izgrebana, i ja sam padala s bicikla, sa rola. Sve mi to dječije.
A igranje u komšiluku mi je poželjno. Meni samo žao što nema više djece u našoj ulici.
Kad se sjetim igrališta uz zgradu gdje sam živjela ko dijete.Pa bude nas dvadeset_ak, pa "pohod" na komšijine trešnje i džanarke, pa žmurke, odbojka, imeđu dvije vatre. Definitivno bolje nego da u kući, uz TV i kompjuter.
Ja imam tu sreću da živim u kući...
da imamo blizu djecu vrnike moje djece...
i moja djeca su sama sotavrila kontakt sa njima...
istina najčešće su ta djeca u našoj avliji, najprije jer su moje mlađe a dalje naša avlija je najveća i najvažnije ni mama ni tata (babo) ni nana koja ih čuva nisu laegrični na dječiju igru i vrisku :)) pa je svima lijepo kod nas
ja sma presretan da s eone igraju vani na biciklima, lopte, gume, školice napisane kredom...mnogo mi je draže znati da su danas evo sad ovoga trenutka u svojoj lijepoj sunčanoj bašti sa drugarima nego da su zatvorene u kući pored TV-a i računara...
evo 3 dana nije u našem domu TV uopće upaljen...
računar smao ja palim i to navečer kad one zaspu...
Kažem sreća je lijepe mahale i mjesta gdje živimo...zimi ne livo naše brdo...al bogami proljeća i ljeta su najljepša u našoj mahali ( ja onako malo neskromno baš sad)
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
H- 25.6.2006
F-12.2.2009